Antonija Dujmović
U mjesecu studenome prije točno trideset godina na zagrebačkoj Savici započela je s radom Kuća za smještaj trudnica i nezbrinutih majki s novorođenčadi i djecom do tri godine, osnovana od strane Caritasa Zagrebačke nadbiskupije. Što se sve promijenilo kroz protekli period, javljaju li im se bivše korisnice, kako izgleda život u kući, kako se pandemija odrazila na njihov rad te brojne druge pojedinosti približila nam je voditeljica Kuće ljubavi, prof. psihologije Maja Baljak.
Koliko je majki, trudnica i djece kroz protekla tri desetljeća pronašlo svoje utočište u Kući ljubavi?
Prvotna namjena ove kuće, koju je Caritas Zagrebačke nadbiskupije otvorio u proljeće 1991. godine, bila je pružanje usluge cjelodnevnoga boravka i druženja djece i odraslih osoba s teškoćama socijalne integracije u jednome dijelu kuće, a potom je uslijedilo otvorenje Doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi od rođenja do 3. godine života kao i za trudnice i majke u drugome dijelu kuće. Dom je otvoren u mjesecu studenome iste godine. Kasnije je dnevni boravak zatvoren, a zbog svoje namjene i korisnika Dom je nazvan Kuća ljubavi.
Tako da je Caritasova Kuća ljubavi 17. lipnja 2021. godine obilježila 30 godina rada, tijekom kojih je u njoj sigurnu i mirnu luku, doduše privremenu, našlo 1715 djece u dobi do tri godine starosti te 334 trudnice i majke.
Ima li povratnih informacija, javljaju li vam se bivše korisnice? Znate li za daljnje životne putove nekih od njih?
Naravno da ima. Korisnice nam se znaju javiti telefonski kako bi se pohvalile s npr. zaposlenjem ili nam znaju poslati fotografiju djeteta da vidimo kako su veliki, čestitamo si blagdane i sl. Također, kad im zatreba kopija dokumenta ili neki savjet vezano uz ostvarivanje socijalnih prava, vrlo često nas nazovu jer znaju da smo i dalje tu za njih.
Nažalost, postoje i neke ne-tako-lijepe priče u kojima majke odluče otići iz Kuće, a dijete ostave na smještaju. Tada dolaze povremeno u Kuću posjetiti djecu. Ili, neke majke nam se vraćaju nakon nekoliko godina, s drugim djetetom jer se ponovno nalaze u nepovoljnoj situaciji.
Tako da, kao i u svemu ostalom u životu, postoji sijaset različitih sudbina i priča, no ostaje činjenica da smo mi tu za sve kojima treba pomoć.
Koliko je trenutno žena i djece u Kući? Primjećujete li nekakve promjene uzrokovane pandemijom?
Trenutno su u Kući krov nad glavom našle 3 trudnice, 4 majke s bebama do godine dana, a na dječjem odjelu se nalazi 13 mališana (najmlađi ima 5 tjedana, a najstarija djevojčica 3 i pol godine). Vezano uz pandemiju, nismo primijetili neku značajnu poveznicu s brojem korisnika na smještaju ili zahtjeva za smještaj koji nam pristižu. Epidemija nam više problema stvara kroz popratne posljedice, kao što su smanjeni stupanj kretanja, ograničenja vezana uz kontakte i posjete te općenito, manji broj sadržaja koji su dostupni, a kojima bismo popunili i obogatili svakodnevicu naših korisnika. Sve prethodno navedeno utječe na mentalno zdravlje, kao i smanjenu kvalitetu života.
Žene u Kuću dolaze svaka sa svojom životnom pričom, često su iz disfunkcionalnih obitelji. Ipak, pokazuju li međusobno razumijevanje s obzirom na to da dijele jedno zajedničko iskustvo – majčinstvo u otežanim životnim okolnostima? Je li teško uskladiti sve te različite, teške životne priče na jednom mjestu?
U pravu ste kad kažete da su majke različite, i to po prethodnim iskustvima, sposobnostima, obrazovanju i karakterima. Na našem majčinskom katu postoji pet soba, od toga je jedna jednokrevetna, a ostale su dvokrevetne. Jasno vam je da je potrebno puno tolerancije, kompromisa i razgovora kako bismo pomirili sve te razlike među njima i pomogli im da zadovolje svoje potrebe. Naime, kao što ste i sami istaknuli, majke najčešće dolaze iz disfunkcionalnih obitelji u kojima se problemima nije pristupalo na konstruktivan, već destruktivan način, što je zatim postao i obrazac njihovog ponašanja. Zato se stručni djelatnici koji rade s majkama trude naučiti ih kako rješavati nesuglasice na miran način te im svojim primjerom pokazuju kako prihvatiti drugog.
Istovremeno, sve su one na neki način solidarne jedna s drugom, i to se najbolje vidi kad dođe netko novi. Korisnice ju odmah prihvate i žele ju upoznati sa svime ili podijeliti nešto svoje s njom. Među nekima se razviju prava prijateljstva i odnosi koji su puni podrške.
Kuća je namijenjena majkama s djecom do tri godine starosti, ali što ako je jedno od djece starije? Što dalje biva sa ženama i djecom kada izađu iz Kuće?
Kuća je namijenjena trudnicama i majkama s djecom do godine dana, jer je to u skladu s postojećom zakonskom regulativom. Ipak, postoje slučajevi kada centri za socijalnu skrb dopuste da majka još neko vrijeme boravi u našoj Kući, ukoliko se vidi da je žena voljna raditi na sebi i ostvarivanju preduvjeta za samostalan život s djetetom. Isto tako, ponekad na smještaj primimo i majku s dvoje djece, no sve naravno ovisi o procjeni socijalnih radnika koji smještavaju korisnike.
Za vrijeme smještaja, nakon proteka prvih šest mjeseci djetetovog života, majku se pokušava motivirati na nastavak obrazovanja, prekvalifikaciju ili traženje posla, te ju se uči vještinama svakodnevnog života i financijske pismenosti.
Postoje li kod nas programi zapošljavanja majki u potrebi?
Upravo to je jedan od problema na koji ukazujemo već neko vrijeme jer smatramo da je jedna godina prekratko vremensko razdoblje da se žena snađe i stane na svoje noge. Pogotovo kada govorimo o financijama. Majke jako teško nalaze zaposlenje jer nemaju srednjoškolsko obrazovanje i postavlja se pitanje tko će brinuti za dijete dok one rade.
Nakon godinu dana života u Kući ljubavi, mlade majke izlaze iz kuće te se suočavaju s brojnim izazovima: bez podrške svoje obitelji, bez potrebnih kvalifikacija, bez posla i krova nad glavom. Zbog toga smo odlučili napraviti nešto trajno za njih. Osnovali smo fond ‘Dajmo im kruh za život’ kako bismo osigurali sredstva za stručno osposobljavanje mladih trudnica i majki, koje su prekinule obrazovanje zbog trudnoće i nepovoljnih životnih okolnosti. Svi potrebni podaci mogu se pronaći na mrežnim stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
Koliko je ovaj posao zahtjevan za vaše stručne djelatnice? Tko sve radi s djecom i ženama?
U Kući ljubavi djeluje stručni tim koji se sastoji od stručne voditeljice Kuće, socijalne radnice, psihologinje i medicinske sestre, a u direktnom radu s djecom rade odgojiteljice-medicinske sestre i odgojiteljice predškolskog odgoja; uz to imamo kuharice, spremačice i domara/vozača.
Djelatnici Kuće osiguravaju kompletnu skrb, brigu i njegu za sve velike i male korisnike, pružajući im obilje ljubavi, ohrabrenja, potpore i zaštite. Osim toga, korisnicima pomažemo u rješavanju različitih administrativnih, pravnih, obrazovnih, savjetodavnih, materijalnih i svih drugih potreba. Posao je vrlo zahtjevan, ne može se odrađivati rutinski već se djelatnici učestalo susreću s izazovima i novim situacijama. Također, uz stručna znanja u svoj rad treba ugraditi mnogo ljubavi, strpljenja i vjere u promjenu. Zbog toga su zaposleni u velikom riziku od sagorijevanja na poslu.
Koliko vam uloga volontera/ki znači u olakšavanju posla?
Pomoć volontera izuzetno je bitna. Volonteri donose svoje osobne afinitete i stručnost iz različitih područja pa tako pokrivaju širok spektar potreba naših korisnika i omogućuju unaprjeđenje kvalitete njihovih života i otvaraju im nove mogućnosti koje u njihovu dosadašnjem životu nisu postojale. Svaki volonter koji nam dolazi u Kuću unosi puno ljubavi, topline i želje za pomaganjem, koju korisnici osjete. Pogotovo naši maleni kojima mnogo znači zagrljaj, pružena ruka i osmijeh.
Kakvi su trenutni uvjeti u Kući u usporedbi s onima od prije 20 ili 30 godina?
U proteklom razdoblju uložili smo mnogo truda i napora kako bismo podignuli razinu kvalitete pružene usluge. Od materijalnih uvjeta u smislu povećanja kapaciteta smještaja, uređenja sobe za senzoriku, postavljanja fasade i toplinske izolacije, kao i opremanja potrebnim uređajima i opremom; pa sve do ulaganja u djelatnike kroz različite edukacije, suradnje i projekte. Iako uvijek treba težiti boljem i tražiti prostor za napredak, ponosni smo na sve pomake koji su postignuti.
Naša se postignuća ne mogu mjeriti velikim brojevima ili velikim i vidljivim rezultatima, ali znati da si pomogao nekomu tko tek počinje život ili ga je život oborio, veliko je i značajno samo po sebi.
Kako osiguravate egzistenciju korisnica i djece? Što Vam je najpotrebnije i na koji vam se način može pomoći?
Caritas Zagrebačke nadbiskupije se, sklapanjem ugovora s nadležnim Ministarstvom, obvezao pružiti uslugu smještaja, brigu o zdravlju i njegu, socijalni rad i psihološku podršku. U tome su nam od velike pomoći brojni darovatelji koji nam olakšavaju, ali i obogaćuju pružene usluge. Njihova pomoć bitna je i zbog velike ljubavi koju iskazuju svojim darivanjem u materijalnom ili ne-materijalom obliku, poklanjajući svoje slobodno vrijeme, vještine i talente. Njihova je pomoć znak solidarnosti, potpore i prihvaćanja ljudi u potrebi, upravo znak vremena koji nam treba. Djeca su budućnost svakog naroda i upravo im je u ovoj najranijoj dobi najviše potrebna pomoć.
Kuća ljubavi, kao i svaka druga kuća i obitelj, ima svoje potrebe. Treba nam pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama, pelenama, sredstvima za pranje i čišćenje, posteljini, odjeći i različitim dječjim artiklima, ali i duhovna pomoć u pružanju potpore i darivanju svojega vremena i svojih talenata; u molitvi, brižnosti i ljubavi koja uvijek nađe način kako doprijeti do srca i kako osnažiti svoje bližnje. Izvanredne potrebe Kuće uglavnom se odnose na različite obrazovne, savjetodavne, terapijske i slične potrebe korisnika i to se mijenja ovisno o tome tko je trenutno smješten u Kući.
Pozivamo sve koji žele pomoći djeci i majkama te dati svoj doprinos zajednici i direktno sudjelovati u kreiranju boljeg života za druge, da nam se jave, a potrebni kontakt podaci se nalaze na web-stranicama Caritasa Zagrebačke nadbiskupije.
