Piše: Ivana Perković Rosan
Splićanka Dina Levačić, prva osoba iz Hrvatske koja je preplivala Sjeverni kanal, došla je na korak do ostvarivanju svog sna o osvajanju sedam velikih plivačkih maratona takozvanih Oceanovih sedam. Iza nje su i kanali Catalina, Engleski kanal (La Manche), kanal Molokai, kanal Tsugaru i Gibraltarski tjesnac. Preostao joj je samo Cookov prolaz na Novom Zelandu. No ni to nije sve. U povijest se upisala kao druga žena koja je u samo 90 dana preplivala tri kanala, a može se podičiti i da je na najdužem plivačkom maratonu na svijetu završila na visokom petom mjestu. Uz sve to ova iznimna Splićanka završila je Edukacijsko rehabilitacijski fakultet i radi s djecom s poteškoćama u Centru za odgoj i obrazovanje Juraj Bonači. Za nju čini se ne postoji riječ teško, kada zna koji je njen cilj samo nebo je njena granica.
Dina Levačić nakon preplivavanja Sjevernog kanala u kolovozu 2022. / Foto: privatni album
U svojoj karijeri daljinske plivačice Dina Levačić suočila se s raznim izazovima, valovi su znali biti toliko veliki da je povraćala i meduze su je znale izranjavati do gotovo nepodnošljive boli. Koliko je teško preplivati Sjeverni kanal govori i to što je dvije godine prije morala odustati samo pet kilometara prije kraja. No kada na to sve sada gleda, kako kaže, ništa ne bi mogla istaknuti kao najteži trenutak. Nakon svega ostane samo, kako kaže, ponos, olakšanje i sreća.
‘Bilo je tu puno teških trenutaka, no kako sam stalno svjesna da sam se sama izabrala naći u toj situaciji, to se sve prebrodi, od tih teških trenutaka kasnije dobijete dobru priču. Početkom sljedeće godine u planu je preplivavanje Cookovog prolaza koji je dugačak 23 kilometara, a temperature idu do 17 stupnjeva. Najproblematičniji su vjetar i struje, tamo nikad nije bonaca, uvijek je valovito. Zna biti toliko vjetrovito da ljudi ne dobiju priliku ni startati. Za sad se samo nadam da mi se smiluju bogovi vjetra da dobijem priliku zaplivati, a onda će sve biti lakše’, kaže ova sjajna Splićanka koja je u lipnju ove godine preplivala i Gibraltar. I to nakon čak šest godina čekanja. Naime na termin preplivavanja čekala je prvo četiri godine, a potom je korona sve prolongirala.
‘Preplivavanje Gibraltara se čini jednostavno, ali sve je samo ne jednostavno. Jake struje, brodski promet, vjetar i magla čine to preplivavanje izrazito nezgodnim i tako kad dobijete priliku tamo plivati i uspijete preplivati to je jedna neizmjerna sreća’, priča Dina.
Dina Levačić pliva prema obali New Yorka / Foto: privatni album
A unatoč tome što će njeno ime ostati upisano u povijest hrvatskog daljinskog plivanja, Levačić priznaje da joj je teško, kao i većini sportašica, doći do sponzora.
‘Mislim da je svima jasno da se u ženskom sportu vrte puno manji novci i to je jedan začarani krug. Jednostavno ako malo ljudi prati neki sport malo će biti i sponzora. Trebaju sponzori da bi se to dignulo na neku višu razinu. Pored nogometa i košarke teško se bilo kojem sportu izboriti za sponzore, a pogotovo još ako se radi o ženskom sportu. Sponzora nije tako lako dobiti kao što se to možda čini’, objašnjava plivačica koja je za financiranje svojih podviga dobila podršku preko go fund me platforme.
‘I za Gibraltar sam pokrenula go fund me kampanju i stvarno sam zahvalna svakome tko je dao i jednu kunu. Meni to puno znači jer znam koliko je u današnje vrijeme teško izdvojiti i tu jednu kunu, a kamoli išta više. Ja sam kroz ovo uložila i puno svog novca, snalazim se kako znam i umijem. I sad za Cookov prolaz, koji je tek preda mnom, pokrenula sam go fund me kampanju i više sam nego dirnuta i oduševljena odazivom ljudi, koliko me podržavaju i još jednom se svima zahvaljujem do neba’, kaže Levačić koja se za svoje podvige priprema sama i to uglavnom u moru. Priznaje da joj nekad dobro dođe kad ima društvo koje joj služi kao mentalna podrška kod ulaska u hladno more, jer u njemu trenira tijekom cijele godine.
Dina Levačić s obitelji koja joj je, kako kaže, sve – osobni kuhar, nutricionist, liječnik, psiholog, fizioterapeut, trener, snimatelj, fotograf, vozač… / Foto: privatni album
Levačić se dotaknula i svog rada s djecom s poteškoćama.
‘Rekla bih da je rad s ljudima općenito izazovan, kad god radite s ljudima nije jednostavno. Nije to fizički težak posao, ali je mentalno iscrpljujući. I kao svaki posao ima svojih boljih i težih dana. No na kraju dana ovaj posao pruža zadovoljstvo, djeca su uvijek zanimljiva, s njima nikad nije dosadno. U današnje vrijeme nije lako odgajati ni najzdravije dijete, a kamoli ako nailazite na razne društvene zapreke koje je još teže nadići. Iako mislim da i u tom smjeru idemo, polako, naprijed’, zaključila je.
O meni
Moje ime je Dina, imam 26 godina i od svoje 4. godine se bavim plivanjem, a od svoje 9. godine daljinskim plivanjem. U daljinsko plivanje sam krenula s 2km, a s vremenom su kilometri samo rasli. U 2017. godini sam se odlučila okušati u preplivavanju nekih od najizazovnijih kanala na svijetu. Te godine sam preplivala La Manche, kanal Catalina i 20 mostova Manhattna i time sam postala prva osoba iz Hrvatske koja je ostvarila Trostruku krunu daljinskog plivanja. Nakon uspješno isplivane Trostruke krune, čekalo me još 5 preplivavanja kako bi ostvarila najteži plivački izazov u svijetu poznat kao Oceans 7. 2018. uspješno sam isplivala Molokai kanal, 2019. Tsugaru kanal, a 2022. Gibraltarski tjesnac u lipnju i Sjeverni kanal u kolovozu 2022.
Također, od 2016. godine, plivam u humanitarne svrhe svake godine za dan grada Splita u različite svrhe. Uz plivanje završila sam i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i trenutno radim kao rehabilitator u ranoj intervenciji za djecu s teškoćama u razvoju.
Donirati i saznati više o Dini Levačić možete OVDJE.
