Za Lanu Novak hrvatska je javnost prvi put čula prije deset godina jer je bila jedina djevojčica koja je trenirala nogomet u NK Ponikve. Prije šest godina je zbog pravila Zagrebačkog nogometnog saveza prešla u ženski nogometni klub Agram gdje je i danas.
Hrvatska U-19 reprezentativka je nakon radionice Hrvatskog olimpijskog odbora ‘Glas žena u sportu’ pokušala pojasniti zbog čega su žene u daleko najpopularnijem sportu u Hrvatskoj toliko podcijenjene.
„Nogomet je najpopularniji sport u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Naša muška reprezentacija je postavila ljestvicu vrlo visoko. Nogometašice su kod nas podcijenjene jer se smatra, a trenutačno i je tako, da u ženskom nogometu nema novca. No, nema novca jer se u ženski nogomet ne ulaže, ne ulaže se jer nema rezultata, a rezultate možemo ostvariti jedino ako se nešto uloži. U začaranom smo krugu koji se mora prekinuti“, pojašnjava Lana.
Onako prvoloptaški, najlakše bi bilo reći da Hrvatski nogometni savez ne vodi dovoljno brigu o nogometašicama, no je li tome uistinu tako?
„Opasno pitanje, moram reći. Meni je jasno i razumljivo što HNS nema veliki interes za nas žene. Iako iznosi nisu veliki, lako su dostižni i nisu ni usporedivi s muškarcima. No, sada kada nam je muška reprezentacija toliko uspješna, mislim da bi bilo logično među prioritete staviti to da i ženska bude barem solidna. Vidim da su mnogi svjesni toga i moram priznati da je HNS doista počeo uvoditi promjene u nastojanju poboljšanja ženskih rezultata, na čemu sam zahvalna. U reprezentaciji sam otprilike četiri godine. Promjene osjećam i primjećujem na okupljanjima, ali i u rezultatima. Do prije tri godine mlađe reprezentacije se nikada nisu kvalificirale u elitno kolo za Europsko prvenstvo, a sada je to normalno. Promjene nisu velike ni senzacionalne, no jesu koraci u pravom smjeru i to je napredak, što je najvažnije.“
Mlada nogometašica ima i neke ideje što bi trebalo napraviti da ženski nogomet dobije veću pozornost i tko bi to trebao napraviti.
„Kako bi se dobila veća pozornost za ženski nogomet, treba se pripremiti na niz odluka koja će paralelno dizati kvalitetu i publicitet. Neupitno, te odluke su na Hrvatskom nogometnom savezu. Inicijativa se mora preuzeti. Primjerice, jaki prvoligaški klubovi morali bi obavezno imati žensku ekipu. Na taj način će se znatno utjecati na kvalitetu jer će se popraviti uvjeti za nogometašice. Da se razumijemo, jakim klubovima to neće biti naročito velik trošak, a nama će jako pomoći. Nadalje, uz kupnju TV prava muških nogometnih natjecanja obavezna bi trebala biti i kupnja ženskih natjecanja. Ni tu se ne radi o velikim novčanim iznosima. Neka se prikazuju barem sažeci sa ženskih utakmica, što se, mislim, već parcijalno i primjenjuje.“
Protivnicima svega navedenoga argument bi mogao biti relativno mali broj nogometašica i nogometnih klubova.
„Prva hrvatska nogometna liga za žene ima osam klubova, a ukupni broj igračica, naravno, nije ni blizu broju igrača. Međutim, interes djevojčica za nogomet postoji i naočigled se povećava. Velik je problem to što se apsolutno sve podsvjesno ili svjesno uspoređuje s muškim nogometom, pa dolazimo do toga ‘loše su’ (da, u usporedbi s muškima, to je naprosto biologija), ‘malo ih je’ (da, u usporedbi s brojem registriranih nogometaša), ‘što uopće one žele’ (ne želimo iste plaće jer to nije realno, nemamo taj publicitet ni kvalitetu koju nećemo nikada imati, no želimo pravu priliku i bolje uvjete).“
A kada je o uvjetima riječ najveći problem je…
„Najveći problem što se tiče uvjeta su termini treninga, to je preduvjet za sve. Nijedan ženski klub u Hrvatskoj nema svoj teren. Ovisimo o dobroj volji muških klubova gdje smo podstanari. Ne tražimo stadion, samo teren gdje se može trenirati i igrati ligaške utakmice, zatim i educirane trenere. Bilo bi odlično imati i fizioterapeuta u klubu, no prva dva uvjeta su esencijalna.“
Usporedbe s nogometnim velesilama su, dakako, nemoguće.
„U reprezentaciji imam priliku razgovarati sa suigračicama iz SAD-a, Norveške i Njemačke. Uvjeti su tamo očekivano bolji. Veća je medijska popraćenost, pa zbog toga imaju sponzore koji osiguravaju prave uvjete i mogu se razvijati.“
Posljednjih mjeseci gledanost utakmica nogometašica bilježi rekordne brojke. Finale Europskog prvenstva je na Wembleyu gledalo 87.192 ljudi, utakmice Lige prvakinja na Camp Nou više od 91.000.
„Rekordna gledanost ženskog nogometa na prošlom Europskom prvenstvu i u Ligi prvakinja mi jako puno znači i govori činjenično o tome da ženski nogomet može biti gledljiv i kvalitetan te pobija stigme i stereotipe koji se vežu uz ženski nogomet.“
Lana ima i objašnjenje za tako velik porast zanimanja za ženski nogomet.
„Takvu eksploziju objašnjavam inicijativama koje se uvode u drugim državama i kvaliteti koja iz toga proizlazi. Ja sam posve sigurna u Uefine pretpostavke da će u budućnosti ženski nogomet biti unosan i popularan. To će se dogoditi prije ili kasnije jer se pokreću razni programi. Bila bih još sretnija da to doživim tijekom svoje karijere.“
Put do toga da i naša reprezentacija napuni stadion u Maksimiru ili na Poljudu će biti dug.
„Vrijeme kada će i naša ženska reprezentacija igrati pred punim Maksimirom ili Poljudom, realno, nije tako blizu. Ovaj proces je dug te se neće realizirati preko noći. Ženski nogomet će polako postajati sve normalnija i popularnija pojava, pa će se sve više pratiti. Pogledajmo samo deset godina u prošlost kakav je ženski nogomet bio i kakav je sada. Pomak postoji i bit će sve veći u bližoj budućnosti.”
Izvor: HOO/Redaktura
