Piše: Leonida Kifer
Nedavno sam pogledala Komedijin mjuzikl „Ljepotica i zvijer“ koji me poprilično ostavio pod dojmom. Nevjerojatno snažna priča, izvrsni vokali, fascinirajuća scenografija, pozornica koja pršti energijom ljudskih talenata. No, neću pisati o predstavi, ne usudim se iznositi kritički osvrt kao nestručna osoba. Pisat ću vam svoje dojmove koje je mjuzikl u meni probudio.
Dok sam zadivljeno promatrala razvoj priče na pozornici, prepustila sam u potpunosti svojim mislima da me odvedu u svijet ljepotica i zvijeri. Priča koju sam dobila s pozornice na poklon, nije samo priča izmišljenog svijeta, barem tako ja vidim. Mnoge djevojke, odnosno, žene raznih dobi, proživljavaju izrugivanja, ismijavanja jer nisu ono što okolina od njih očekuje, a takvo što je na samom početku doživjela i glavna junakinja. I sama sam odrastajući na selu često puta bila ismijavana od vršnjaka jer sam utočište od svakodnevnih obiteljskih svađa i neprihvaćanja okoline, bježala u svijet knjiga, baš poput glavne junakinje. Iako stalno naglašavamo da smo društvo koje prihvaća, oko nas su sve snažniji glasovi upozoravanja na vršnjačko nasilje među djecom i mladima. Mi žene smo oduvijek smatrane slabijim spolom, iako to zasigurno nismo, pa smo češća meta za bilo kakvo nasilje. Ovim tekstom svjedočim svima koliko je teško biti izložen ismijavanju i koliko se svaka „sitnica“ odražava na naš čitav život, pri čemu smo nezaštićene i bez stručne pomoći prepuštene nositi terete zlostavljanja čitav život. Osobno smatram da smo kao društvo dužni podržati svaku osobu u potpunosti, ne nanositi bol tamo gdje nije ni potrebna.
Kroz radnju mjuzikla, mogli smo vidjeti i patnju mlade žene koju najprije prosi čovjek s kojim nema ništa zajedničko, a zatim da bi spasila svog oca, pristaje biti zatočena u dvorcu s princem koji je začaran kao Zvijer. Nisam mogla ne pomisliti na brojne žene koje su pristale na brak zbog očekivanja okoline, vlastitih strahova, kulturoloških obrazaca na brak s nekime prema kome ne gaje intimne osjećaje. Koliko je samo žena zatočeno oko nas, a mi ih nismo svjesni ili ih namjerno ne primjećujemo, jer kako često znamo reći – same su odabrale. Junakinja mjuzikla uspije odbiti prošnju osobe koju ne voli, no u stvarnosti se vrlo često dogodi suprotno. I sama znam žene koje nisu imale snage ni upornosti da se odupru nametu okoline i očekivanjima. Svi mi znamo nekoga tko dobro odgovara ovom opisu, zar ne? Pitam se, a mogli bi se svi pitati – nije li život prekratak da se samo prepustimo i ne izborimo same za sebe? Zbunjena sam u vlastitim mislima, jer do mene dopire i misao kako je sve možda naša sudbina na koju ne možemo utjecati.
Što sam vidjela kada sam gledala zatočenu djevojku u dvorcu Zvijeri? Nesretne brakove i veze. Osjetila sam grč zatočenosti koju mnogi diljem svijeta prolaze jer doslovno pokušavaju zaštititi ili prehraniti vlastite obitelji. Često znamo reći da nemamo ništa, a zapravo u usporedbi s mnogim ženama diljem svijeta, imamo čitavo obilje. Prolazila su mi pred očima mnoga lica o kojima sam čitala u medijima i na kraju sam otišla s mjuzikla u dubokim mislima o tome kako i danas oko sebe imamo i Ljepotice i Zvijeri.
Što se tiče Zvijeri, nije nužno da ona bude muškog spola kao u mjuziklu i originalnoj priči. Mene je zapravo pod dojmom ostavila činjenica maske na licu Zvijeri jer svi mi ponekad da bi preživjeli, na svoje biće stavljamo najstrašniju masku. Često to viđam među nama ženama, navlačimo na sebe razne maske kako nas ne bi povrijedili i kako ne bi ukaljali ono najintimnije što nosimo u sebi. Sama znam navući masku jako snažne i čak i grube osobe, samo kako bih sebe zaštitila jer se bojim ljudi i bojim se dopustiti drugima da mi se previše približe jer bi me mogli povrijediti. Kao žena, jako dobro znam koliko boli izdaja onih u koje si vjerovala barem onoliko koliko voliš život.
Lisinski i ja smo se te večeri pozdravili s mojim zadivljenim mislima o svemu što sam kroz mjuzikl dobila. Negdje u sebi, čula sam svoj glas koji je rekao da smo puno jače i snažnije nego što mislimo i da je vrijeme odbaciti svoje maske, biti podrška i primjer i raditi na tome da svijet Ljepotice i Zvijeri ode što dalje iz društva, jer mi smo puno više od toga. Iako, razumijem i zašto smo takvi i nikoga ne osuđujem.
Za kraj, ostavit ću vas u mislima jesmo li danas okruženi Ljepoticama i Zvijerima, ili je to samo univerzalna izmišljena priča pretočena u sjajan mjuzikl. A ako sami poželite pogledati mjuzikl i dopustiti si vidjeti što me toliko ostavilo pod dojmom, imate moje preporuke.
