Piše: Antonija Dujmović
Sedamnaestogodišnja hrvačica Veronika Vilk s pravom bi 2023. mogla nazvati svojom godinom. U lipnju je osvojila naslov europske, a već u kolovozu i svjetske kadetske prvakinje u hrvanju. Ovim senzacionalnim postignućem upisala se u povijest kao prva osvajačica europskog i svjetskog zlata za Hrvatsku u ženskom hrvanju, a uspjeh je još i veći ako znamo da je to ujedno i prvo hrvatsko svjetsko zlato u hrvanju uopće. Zbog ovih ju je rezultata Hrvatski olimpijski odbor proglasio najuspješnijom sportašicom mlađih dobnih uzrasta te kandidirao i za Nagradu “Piotr Nurowski“ Europskih olimpijskih odbora.
“Lijepo zvuči biti najuspješnija mlada sportašica, izrazito sam ponosna i sretna što je i netko izvan našeg sporta primijetio moj trud i rad. Kada sam primala Nagradu “Dražen Petrović” osjećala sam se kao da dobivam još jedan vjetar u leđa za moje daljnje napredovanje”, kaže osvrćući se usput i na igrano-dokumentarni film o košarkaškom Mozartu Naš mali, autorice Ivane Guberine i scenarista Ivice Poljička kojega je odgledala prije dodjele nagrade.
“Preporučujem da svi pogledaju ovaj film, a pogotovo sportaši. Film je jako inspirativan i dok sam ga gledala još više sam se uvjerila da bez rada, truda, znoja i odricanja nema ničega u sportu. Više puta sam se naježila dok sam ga gledala, a lagala bih ako bih rekla da mi oči nisu zasuzile tijekom gledanja”, iskreno će mlada Slatinjanka.
Veronika Vilk na dodjeli HOO-ove Nagrade “Dražen Petrović” za najuspješniju mladu sportašicu / Foto: HOO
Bronca s prošlogodišnjeg SP-a u Rimu na neki je način bila uvertira za ovogodišnje zlato na EP-u u Tirani i SP-u u Istanbulu. Sve ovo upućuje na jedan sjajan kontinuitet. “Pa evo kako vrijeme odmiče gledam na to, prije svega, kao na veliki uspjeh za mene i sve koji su bili dio toga, od obitelji, trenera, sparinga i tako dalje, a onda naravno i kao veliki poticaj svim malim hrvačicama i hrvačima da je sve moguće i da se vrijedi odricati za neki svoj cilj. Naravno, ovo je tek samo jedna od stepenica, nadam se u ne tako kratkoj karijeri”.
Priznaje da ju je ovogodišnji uspjeh pomalo iznenadio, premda je ostavljala prostora i takvoj mogućnosti. “Da, sve to u čak manje od dva mjeseca naravno da me je iznenadilo, nisam uopće očekivala neki veliki rezultat na Svjetskom nakon Europskog, odnosno nije da nisam očekivala nego mi nije bio u prvom planu, rekla sam idem uživati i hrvati pa kako bude, no normalno uvijek je u podsvijesti neka želja za tim najsjajnijim odličjem i kada dođete tamo pa vas udari taj adrenalin, atmosfera. Znala sam koliko mogu i da sam u odličnoj formi kako fizički tako i psihički.”
Veronika Vilk, svjetska prvakinja 2023. / Foto: privatni album
Njezin je uspjeh bio velika stvar za domaće hrvanje, ipak ponajviše za njenu obitelj i prijatelje. Kaže kako je imala dojam da su oni zbog toga bili čak sretniji od nje. A imali su i razloga, postigla je zaista senzacionalan uspjeh, i kako to u najljepšim pričama biva, sve je krenulo slučajno. “Na hrvanje sam došla na nagovor tate koji je bivši hrvač, negdje u prvom razredu osnovne škole i vjerojatno ne bih ni došla nikada na hrvanje da me on nije doveo”, kaže i priznaje da na početku nije bilo lako ali i da se znala susretati s negativnim komentarima.
“Na početku je bilo malo nedoumica, onih dječjih, na primjer rekla bih ‘moje prijateljice idu tu mogla bih i ja’, ali evo nikada nisam otišla iz hrvanja i jako mi je drago sada zbog toga. Negativnih komentara je uvijek bilo i bit će, ali mislim da ima puno više onih ljepših tako da negativnima ne treba baš posvećivati veliku pažnju.”
Vreonika Vilk s obitelji koja joj je velika podrška u svemu što radi / Foto: privatni album
Pronalazak motivacije da se ustraje u nečemu ključni je element, a ona s tim nema problema. “Jednostavno skužite da volite ono što radite i da vas to usrećuje, počnete ići po natjecanjima i pripremama i svaki dobro odrađen trening je vaša motivacija, a naravno kada nakon toga dođe rezultat to je nešto neprocjenjivo.”
Veronika je s hrvanjem započela u Hrvačkom klubu “Slatina” koji bilježi 50 godina uspješnog rada, a danas, kada je u Koprivnici, trenira u “Podravci”. Pohađa Srednju školu Koprivnica smjer farmaceutski tehničar, koja je, kako kaže, izrazito zahtjevna pa zato ulaže dosta napora oko usklađivanja sporta i učenja. A njen uobičajeni dan izgleda ovako: “Kada idem ujutro u školu onda je to buđenje, doručak, škola, vratim se iz škole, ručak, zadaća i učenje i navečer trening i opet ispočetka, a kada sam poslijepodnevna smjena bude buđenje, doručak, zadaća i učenje, ručak, škola, trening i tako svaki dan.”
Foto: privatni album
Zbog svoje dobi ne može nastupiti na OI u Parizu sljedeće godine, što je šteta jer je zaista u top formi, ipak, ona na to gleda s pozitivnije strane: “Mislim da sve ima svojih razloga i da ću i do sljedećih, ako Bog da zdravlja, postići još bolju formu i biti još spremnija i iskusnija. Imam neki svoj cilj i nadam se da će ići sve po planu. Idemo korak po korak.”
Vezano za daljni razvoj njezine karijere javile su se neke ideje o treniranju u inozemstvu. Hrvatski olimpijski odbor zajedno s Hrvatskim hrvačkim savezom izrazio je spremnost pomoći u realizaciji njenog odlaska na usavršavanje u Zemlju Izlazećeg Sunca. “Sada mi je cilj odrađivati svaki svoj trening maksimalno, a za daljnje planove ćemo vidjeti što su mi treneri spremili. Trener reprezentacije je predložio Japan za daljnje usavršavanje i veselim se otići tamo i učiti od njih. Japan je jedna velika svjetska velesila što se tiče ženskog hrvanja i mislim da mogu puno naučiti od njih.”
