Piše: Ivana Perković Rosan
Na međunarodnoj završnoj konferenciji projekta ‘Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske’ održanoj u Zagrebu 23. listopada u organizaciji Udruge B.a.B.e. izneseni su statistički podaci koji pokazuju da su žene još uvijek te koje nose teret kućanskog rada i brige o djeci na svojim plećima i da to itekako ima utjecaja na njihov poslovni život, kao i na njihovo zdravlje. Čak 63 posto žena je zbog brige za djecu i njihov odgoj moralo raditi pod većim stresom, 32 posto je usporilo napredovanje u karijeri, a 22,5 posto je prekinulo radni odnos.
Na samom početku Marina Gombar iz Udruge B.a.B.e. predstavila je detalje projekta koji je počeo prije tri godine, nakon čega se okupljenima obratila Tatjana Katkić Stanić iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
‘Žene i dalje preuzimaju nerazmjeran udio odgovornosti u brizi o djeci, veća je vjerojatnost da će majka raditi nepuno radno vrijeme i da će prekinuti karijeru kako bi brinula o djeci. Majke smanjuju svoje ambicije češće nego što će to učiniti očevi i to sve zajedno dovodi do toga da ostvaruju manje prihoda od muškaraca što njihov status čini ranjivim i za pitanje siromaštva i socijalne isključivosti što se može vidjeti i u situacijama brakorazvoda kada partnerica nema dovoljno sredstava za život’, rekla je Katkić Stanić, između ostalog, u svojem izlaganju.
Potom se Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić dotaknula i problema s kojima se žene suočavaju na tržištu rada.
’49 posto pritužbi koje dobivamo odnosi se na područja rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti. U dvotrećinskoj većini to su žene koje se suočavaju s preprekama u izboru između obiteljskog i poslovnog života, prepreke vezano za trudnoću, vezano uz ostvarivanje majčinstva i vezano uz svoju dob. To je šira slika tržišta danas i položaja žena na tržištu rada, koja se neminovno reflektira na to kako se danas usklađuju obiteljske i poslovne obaveze. Hrvatska nema javnu strategiju ni javnu politiku koja bi sublimirala sve to pokazatelje, parcijalno se rješavaju pojedina pitanja poput očevog dopusta. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja s malim brojem dana očevog dopusta’, rekla je Ljubičić. Pravobraniteljica je istaknula i kako još uvijek postoji tiha većina žena u korporacijama koje ne vide nedostatke i prepreke s kojima se suočavaju žene. Što se tiče zaposlenja na pola radnog vremena naglasila je kako to nije rješenje koje je dobro za žene jednostavno zato što na kraju te žene imaju i pedeset posto nižu mirovinu.
Izvanredna profesorica Valerija Barada s Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru na konferenciji je iznijela podatke iz istraživanja u kojem je sudjelovalo 3 600 ispitanika, roditelja s malodobnom djecom.
‘Što se tiče kućanskih poslova i dalje možemo reći da je to zadatak žena i zaista u svim domenama zabilježena je veća aktivnost žena, pogotovo u rutinskim, svakodnevnim poslovima. Ondje gdje se pojavljuju muškarci su oni manje rutinski poslovi koji se obavljaju jednom mjesečno ili u manjim, ruralnim poslovima. Ti naši podaci su konzistentni s ranijim podacima i s globalnim podacima što nas ne tješi u smislu egalitarnosti. Međutim ono što se može vidjeti da u nekim aktivnostima, što se tiče skrbi oko djece, se sve više pojavljuju muškarci. To ne znači da se tu radi o egalitarnosti, da se ne bi zabunili, već govorimo o tome da se tu muškarci ipak više aktiviraju. Može se vidjeti i da je kod generacija roditelja od 18 do 29 godina ravnopravnija raspodjela poslova iako žene i tu još uvijek više rade. Što su generacije starije to je egalitarnost manja’, rekla je Valerija Barada koja je istaknula i to da se muškarci više uključuju u kućanske poslove tek nakon četvrtog djeteta.
Foto: B.a.B.e.
Sociologinja i aktivistica Suzana Kunac iz Pete discipline održala je izlaganje na temu ‘Policy preporuke vezane za javnu politiku usklađivanja obiteljskih i profesionalnih obaveza’, a tu problematiku je povezala i s demografskom situacijom.
‘Ono što je suština ovog cjelokupnog rada, trogodišnjeg projekta tematske mreže ‘Četvrta smjena- nevidljivi rad’ je da je za poboljšanje demografskih trendova u zemljama Europe bilo najvažnije da su majke koje su podizale obitelj bile pozitivno diskriminirane, odnosno da je cjelokupno tržište rada bilo dostupno ženama i da društveno ekonomsko uređenje ne stavlja žene pred odabir između posla i obitelji, već im omogućava oboje. I najbolji primjer takvih politika su Skandinavske zemlje. Treba imati na umu da žene u svim dimenzijama obiteljskog života podnose najveći, gotovo sveukupni teret. Ključno je da se očevi uključe više u skrb i brigu oko djece i to posebno kod uzimanja roditeljskog dopusta i kod bolovanja, a za te promjene jako je važno mijenjati i dekonstruirati postojeće stereotipe o rodnim ulogama u društvu’, rekla je Kunac koja je naglasila i kako je jedan od puteva do veće ravnopravnosti žena u Hrvatskoj svakako i povećanje broja vrtića kao i uvođenje eksperimentalne cjelodnevne škole, a što je više u skladu s potrebama zaposlenih majki te na čemu se započelo raditi.
Podatke iz istraživanja na završnoj konferenciji predstavili su i Marija Šarić (‘Muškarci i žene u Hrvatskoj: napetosti između radne i obiteljske uloge’), Sara Čović i Pavao Parunov (‘Uloga javnih usluga skrbi i obrazovanja djece u usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza’) te Željka Zdravković koja je govorila o Životnim uvjetima mladih u Hrvatskoj.
Na samom kraju je i Delila Hasanbegović Vukas iz Sarajevskog otvorenog centra govorila o roditeljskom odsustvu i rodnoj ravnopravnosti u Bosni i Hercegovini.
Tijekom završne konferencije predstavljena je i prigodna izložba kampanje #JutrosSamStala.
Inače, cilj projekta ‘Utjecaj javnih politika na kvalitetu obiteljskog i radnog života te na demografsku sliku Hrvatske – prostori promjene’ je osnaživanje organizacija civilnog društva uključenih u Tematsku mrežu kroz partnerstva, međusektorsku suradnju s visoko obrazovnom ustanovom te jedinicama lokalne i regionalne samouprave radi postizanja učinkovitog socijalnog dijaloga sa svrhom razvijanja i predlaganja adekvatnih javnih politika, prilagođenih kulturnim specifičnostima pojedine regije, kako bi se doprinijelo usklađivanju privatnog i poslovnog života građana i građanki Republike Hrvatske. Projekt je financiran sredstvima iz Europskog socijalnog fonda EU (85%) i proračuna Republike Hrvatske (15%).
