Piše: Nika Šintić
Početkom 2023. godine Glazbena škola u Varaždinu pokrenula je projekt She is music, o kojemu smo imali prilike izvijestiti ovoga lipnja. Projekt je smjerao reinterpretaciji ženske skladateljske baštine i doprinosa svijetu glazbe kroz opus triju hrvatskih skladateljica – Dore Pejačević, Ivane Lang i Margarete Ferek-Petrić. No, shodno samomu predmetu, čija se bit ne iscrpljuje tek historiografskim tumačenjima (ma koliko ona bila inovativna), projekt je osim radionica i predavanja obuhvatio i izvedbe odabranih skladbi. A kako su u njegovu kreiranju i provođenju sudjelovali ne samo profesori, nego i sami učenici, bila je to dragocjena prigoda da neposredno iskuse stvaralački prosede odabranih autorica.
Važnost ovoga pothvata nije prošla nezapaženo ni onkraj hrvatskih granica, pa su njegovi sudionici pozvani na glasovito francusko sveučilište Sorbonne kako bi ga predstavili. Zašto baš Sorbonne? Sanja Buhin, koordinatorica projekta, objašnjava da Glazbenu školu u Varaždinu i eminentno pariško sveučilište veže prijateljski odnos koji traje već podulji niz godina; za zbližavanje ovih dviju ustanova zaslužan je ni više ni manje nego jedan učenik, odnosno student, koji ih je pohađao te 2014. godine došao natrag u Hrvatsku s Mješovitim zborom Sorbonne. Upravo je Glazbena škola pomogla u organizaciji turneje, što je dovelo do razmatranja uzvratnog posjeta. Uz potporu Francuskog instituta i, dakako, godinama njegovane kontakte do posjeta je napokon došlo potkraj ovoga listopada.
Program je, kazuje gospođa Buhin, bio sljedeći: „u četvrtak, 26. listopada 2023. godine bogatstvo opusa i vrijednost skladateljskog jezika Dore Pejačević, Ivane Lang i Margarete Ferek-Petrić, francuskoj su publici u predivnom Richelieu amfiteatru predstavili učenici Lucija Turk, Una Strbad, Pavao Mrazek i Ivan Vuk te nastavnici klavirskog odjela Glazbene škole u Varaždinu – Marija Pavlović i Danijel Oto. U sklopu muzikološkog seminara na Sveučilištu Sorbonne u Parizu, 27. listopada 2023. godine, nastavnice Glazbene škole u Varaždinu Nataša Maričić i Petra Zidarić Györek u Nacionalnoj biblioteci Francuske (François Mitterand) održale su predavanje pod naslovom She is Music – Regards sur trois compositrices croates des XIXe – XXIe siècles, čime je, napominje profesorica Nataša Maričić, otvoren niz od pet predavanja o skladateljicama Istočne Europe iz perioda 20. i 21. stoljeća koja će se na Sveučilištu Sorbonne održavati u nadolazećim mjesecima.
Sama činjenica priređivanja takva seminara, dodaje gospođa Maričić, ukazuje na to da je francuski interes za rodnu tematiku širi od onoga što im zadaje njihova nacionalna povijest. To potvrđuje i godišnji program GeMM (Genre, Musique et Musiciennes) posvećen istraživanju kompozitorica, izvođačica, muzikologinja i glazbenih teoretičarki u njihovom društvenom i povijesnom kontekstu, u koji se projekt She is music prigodno uklopio. Bila je to i sjajna zgoda da se francuskom auditoriju predstave ove značajne skladateljice, koje po mišljenju sudionika projekta svakako zaslužuju biti priznate na globalnoj razini: „Ovaj projekt zamišljen je s ciljem da se ukaže na bogatstvo ženskog stvaralaštva unutar hrvatske glazbene baštine, ali i na žensko stvaralaštvo uopće. Prilikom postavljanja projekta i odabira skladateljica smatrali smo kako je hrvatsko žensko glazbeno stvaralaštvo u djelima istih putokaz prema osnaživanju rodne ravnopravnosti te kako će istraživanje njihovog stvaralačkog puta biti kvalitetan pokazatelj društvenih promjena. Predavanje koje su nastavnice Glazbene škole u Varaždinu održale potaknulo je mnoga pitanja o recepciji, reprezentaciji i položaju stvaralaštva skladateljica u Hrvatskoj, ali i skladateljica općenito. Zainteresiranost koju su studenti pokazali na navedenom predavanju možda se može smatrati upravo znakom o značaju hrvatskih skladatelja i mogućnosti uvrštavanja izuzetno bogate hrvatske baštine u svjetsku povijest glazbe“, ističe Sanja Buhin.
Doduše, raskorak između nadarenosti domaćih skladateljica i njihove priznatosti povezan je i s činjenicom da mnogo njih pripada suvremenim glazbenim strujama, prema kojima, govori nam Nataša Maričić, u obrazovnim ustanovama postoji velik otpor. Ograničavanjem uvriježenog kanona na epohe obilježene muškim stvaralaštvom nedvojbeno se zamršava pitanje rodne ravnopravnosti. She is music u jednom se potezu obračunava s oba navedena problema, jer dekonstruira i nadopunjuje neprikosnoven klasični – muški – kanon (history) sa ženskim zaslugama (herstory), a s druge strane osigurava prostor suvremenom glazbenom korpusu. Ipak, navodi profesorica Maričić, ovomu potonjemu valjalo bi posvetiti cijeli zasebni projekt: „suvremene (hrvatske) skladateljice pišu za različite instrumente i ansamble, ali tu imamo problem da se suvremena glazba, pa čak i glazba 20. stoljeća koja se ne temelji na tonalitetu, jako slabo ili nikako uključuje u nastavni proces. Tu bi trebali još jedan projekt koji bi promovirao suvremenu glazbu. Kao profesorica povijesti glazbe govorim i o skladateljicama koje su stvarale tijekom povijesti, a cijeli četvrti razred je posvećen glazbi 20. i 21. stoljeća. Nevjerojatno je na kakav otpor nailazim kad počnem o suvremenoj glazbi predavati. S vremenom otpor zamijeni znatiželja, ali ne toliko da nekoga ponuka da tu glazbu i izvodi. Jedne sam godine kao voditeljica Glazbene mladeži cijelu sezonu posvetila suvremenoj glazbi. Bez bilo kakvog odjeka. Ako nema podrške okruženja i šire glazbene javnosti – sve je uzalud.“
Premda su u oblasti suvremene glazbe uočljivi pozitivni pomaci, put do potpunog prevladavanja rodne nejednakosti još je vrlo dug. Svjedoče tome i podaci voditeljice projekta Petre Zidarić Györek, prikupljeni u okviru originalnog projektnog ciklusa, koji otkrivaju kako je od 679 skladbi iz klasičnog i suvremenog repertoara izvedenih tijekom sezone 2021./2022. njih svega 46 pripadalo skladateljicama. No, kada se iz računice oduzmu programi Muzičkog Biennala u Zagrebu, poznatog po svojoj orijentiranosti ka suvremenoj glazbi, postotak izvedbi ženskih kompozitorica pada sa 6,77 na 2.
Ma koliko se granali mehanizmi za zaštitu ravnopravnosti spolova koji se na institucionalnoj razini nastoje provoditi u našoj državi, ipak je neophodno ispitati njihove krajnje rezultate, poput, primjerice, navedenih statistika. „Unatoč visokom postotku djevojaka koje su upisale visokoškolsko glazbeno obrazovanje, nužno je vidjeti koje one mjesto zauzimaju na akademskoj razini, kao profesionalne glazbenice ili kao članice poznatog simfonijskog orkestra u Hrvatskoj i zapadnoj Europi,“ naglašava gospođa Buhin.
Učenice su pak, kazuje profesorica Maričić, angažiranije u samoj problematici jer ih se i neposredno tiče, premda im je, kao i učenicima, potrebna pomoć u tome da problem uopće osvijeste. „Većina njih“, otkriva nam Sanja Buhin, „ostala je zatečena podacima koji su prikupljeni putem istraživanja koncertnih sezona, ali ih je to potaknulo na mnoga pitanja koja vjerojatno ne bi ni pomišljali da nisu bili dio ovog projekta.“
Već je i po tome projekt moguće proglasiti vrlo uspješnim, a njegov ćemo daljnji razvoj s veseljem pratiti i u budućnosti.