Piše: Ivana Perković Rosan
Magistra znanosti Jadranka Luketa-Marković iznimna je žena. Profesorica povijesti umjetnosti i komparativne književnosti, a u mirovini apiterapeutkinja, pčelarska majstorica, predavačica i mentorica na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i u Inkluzivnoj školi ekološkog i konvencionalnog pčelarenja. Autorica je knjige ‘Pčelarenje kao (api)terapija u poboljšanju kvalitete života starijih osoba i osoba s invaliditetom’ i jedna od autorica prvog svjetskog znanstvenog rada na tu temu. Utemeljiteljica je Udruge biomske inkluzivne neposredne gradske obuke iliti udruge BINGO pčelarenja. Paralizirana je osoba koja se sa strašću bori za mogućnosti, prava i pristupačnost osoba s invaliditetom. Uz sve to dobitnica je i ovogodišnje nagrade Mreže Hrvatskih Žena u kategoriji za Dobrobit i Inovaciju.
Na pitanje otkada se bavi pčelarenjem mr.sc. Luketa-Marković odgovara ‘od pamtivijeka’ i to s razlogom:
‘Moj otac je u izdavačkoj kući ‘Znanje’ bio urednik knjige ‘Pčelarstvo’, a bio je paraliziran, pa su zato mnogi pčelari, pčelarski autori i znalci dolazili u našu kuću. Od najranije mladosti na taj sam način bila povezana s najučenijim ljudima u pčelarstvu i s potisnutom željom da i ja pčelarim. U mirovini sam se zaljubila u mr. sc. Zvonimira Švera, dobitnika priznanja ‘Ivo Tomašec’ za životno djelo u pčelarstvu. Na dobrim sam temeljima svakodnevno u praksi učila o čudesnom biću pčele zaslužnom za oprašivanje i urod hrane za nas i životinje, a time i za naše preživljavanje i opstanak na planeti Zemlji. Teoriju sam učila i na stručnim predavanjima gdje sam bila jedina žena’.
A, kako nam je objasnila, sve je više i u javnosti aktivnih žena koje se bave pčelarstvom.
‘Moj suprug je uvijek govorio da su muškarci pčelari za van, za javno predstavljanje, a pčelarski posao da rade njihove supruge kod kuće. U posljednje vrijeme ima jako puno žena koje i javno djeluju i poučavaju jer je to prekrasno zanimanje koje se ne može raditi bez znanja, strpljenja i velike ljubavi, što je ženska odlika. S pčelama se radi u podne u vrijeme najvećih vrućina, kad su njihove izletnice s razvijenom otrovnom žlijezdom uglavnom na paši. Ako polako, nježno i s ljubavlju radimo, pčele i drugi kukci ne vide pokret kao ugrozu. Zato je manja mogućnost da pčela ubodom izgubi život u obrani svoje zajednice’, ispričala nam je.
Vitalna 74-godišnjakinja koja svoje znanje i ljubav prema pčelarenju, pčelinjim proizvodima i pčelarskoj terapiji prenosi i u sklopu edukacija u pčelinjacima Udruge BINGO pčelarenja kaže:
‘Mi, grupa građana s raznim invaliditetima, okupili smo se oko pčelarenja. Družimo se, poučavamo i dajemo si podršku. Imamo pčelinjake i u Zagrebu na kojima se družimo i poučavamo o pčelama i njihovim proizvodima. Poučavamo i empatiju prema različitosti. Na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu radimo već drugi znanstveni rad gdje pčelari s invaliditetom govore i pišu kako su im pčelarenje i pčelinji proizvodi pomogli u kvaliteti života. To je nova tema u svjetskoj znanosti, ali i sredstvima javne komunikacije.’
Ona objašnjava i kako su ljudi još uvijek premalo upoznati s ljekovitošću pčelinjih proizvoda.
‘Većina kupaca od pčelinjih proizvoda poznaje samo med i kupuje ga samo za Božić. U edukaciji djeci kažem da je med hrana za mozak. Zato je dobro polizati žlicu meda u jutro za lakše učenje, a navečer za pamćenje naučenog. Djeca s užitkom koriste to saznanje. Ja sam pak sretna kad me pčela ubode jer me tada manje bole reumatski zglobovi šaka. Propolis sugeriram jer izuzetno pozitivno djeluje na izgradnju imuniteta. Pa tako otkad sam pčelarka desetljećima se nisam ni prehladila. Možda i zato što fermentirana, od pčela prerađena pelud, ima mnogo vitamina, minerala i raznih mikroelemenata koji su jako važni za rad našeg organizma. Znanstvenici pak pišu da matična mliječ pozitivno utječe na naš nervni sistem. Nažalost mislim da to nije moje iskustvo’, rekla je.
Foto: privatni album
Ovu iznimnu ženu upitali smo i koji su gorući problemi osoba s invaliditetom. Ona ističe kako je jedan od velikih problema pristupačnost javnim objektima, odnosno stepenice, nagibi, parkirališna mjesta, ulazak u more.
‘Pristupačnost mnogo ovisi o nama potrebitima. Moramo biti aktivni. Iskustveno znamo koji je problem, a znamo i njegovo rješenje. Osobe s invaliditetom su u našim uvjetima osobe koje su drugačije. Problem je nepoznat pa je bolje okrenuti glavu. Stranac će na ulici prići i pitati može li mi nekako pomoći. To od naših ljudi rijetko doživljavam. Možda i zato što sama ne tražim pomoć pa me doživljavaju svemoćnom’, ustvrdila je.
Ova energična pčelarska majstorica osvrnula se i na alarmantnu situaciju s pčelama u svijetu.
‘Ne samo medonosne pčele već i svi kukci su ugrožena bića sječom šuma, špricanjem usjeva kemijom, gnojenjem otrovima, a sve za sigurniju i veću dobit. U Dalmaciji su se ljudi nekada bavili ribarstvom, voćarstvom i stočarstvom. Imali su pčele za med umjesto šećera, pčelinji vosak za svjetlo svijeća, ovce za mlijeko, a tovare za transport. Sada u priobalju viđam samo jednog tovara, i to njegovu skulpturu. Svi su se okrenuli prema dobiti putem apartmanizacije. Te kuće su pune gostiju dva, tri mjeseca, a cijelu zimu prazne. To je uništavanje prirode. Tu nema ljudi, a time ni biološke povezanosti pa biom propada’, rekla je.
No, nije sve tako crno. Upravo ona je predstavnica pčelarskog turizma i terapije.
‘Radim i na pčelarskom turizmu. Dolaze mi grupe ljudi iz raznih dijelova svijeta. Vidim koliko su sretni upoznajući pčele, njihove proizvode, škrtu gradnju i prirodu priobalja u borbi za opstanak u kojoj živimo ja i moje pčele. Motivira me kada nekome od njih pomognem svojim primjerom i znanjem da vodi bogatiji i zdraviji život, jer pomisle: ‘Ako može ona onda mogu i ja’, kaže.
A na pitanje što bi svatko mogao učiniti kako bi pomogli pčelama odgovara:
‘Medonosnim pčelama u nevolji mogu pomoći samo pčelari. Pčele samice pak žive oko naših kuća, dvorišta i vrtova. One oprašuju bilje i omogućuju veći i kvalitetniji urod bilja vaše okućnice. U betonu gube staništa, a ne bodu. Preporučujem izgradnju kućica za pčele na balkonu i dvorištu. Ako pritom poučite svoje mališane o vrijednosti i ljubavi za čudesno biće pčele, učinak će biti neprocjenjiv’.
