Ivana Perković Rosan
‘Ukradena zemlja’ naziv je dviju reportaža za koje je priznata šibenska urednica i novinarka Borka Juras Slamić dobila ovogodišnju nagradu Hrvatskog novinarskog društva ‘Velebitska degenija’. Nagrada je to kojim se na Dan planeta Zemlje odaje zasluženo priznanje najboljim novinarskim radovima o zaštiti prirode i okoliša. O ovoj nagradi, ali i važnosti eko novinarstva razgovarale smo s Juras Slamić.
Čestitamo na nagradi ‘Velebitska degenija’, koliko Vam znači to priznanje?
Nisam imala velika očekivanja, tako da je to bilo divno iznenađenje. Naravno da je to priznanje mom radu, no ono što me iznimno veseli jest što je vraćen fokus na ovu priču. Na praksu, koja je sveprisutna u Hrvatskoj, devastacije poljoprivrednog zemljišta na način na koji je ispričan u tom prilogu, odnosno vađenja te zemlje i nasipanja raznog smeća i šute čime se ne samo devastira zemlja već se otvara i mogućnost zagađenja podzemnih voda.
Dodjela nagrade ‘Velebitska degenija’ – urednik emisije ‘Plodovi zemlje’ Vlatko Grgurić, Borka Juras Slamić i TV legenda Mladen Stubljar / Foto: privatni album
Nagradu ste dobili za prilog ‘Ukradena zemlja’ koji je obrađen u dvije reportaže. Koliko Vam je važno progovarati o takvim problemima, ekološke teme bi trebale imati puno veću važnost nego što u našim medijima imaju?
Mislim da je iznimno važno, pogotovo kad vidimo što se događa s vremenom i s klimom na što smo utjecali i svi mi zajedno. Problem je što mnoge stvari koje se događaju u praksi prolaze ispod radara ne samo medija već i institucija. Kad sam krenula u tu priču o devastaciji zemljišta većina institucija kojima sam se obratila nisu imali nikakvih saznanja o takvim događanjima. Tek nakon upita oni su izašli na teren, utvrdili to što se događa i naredili da se stvari vrate u prvobitno stanje. Nažalost, u većini ovih slučajeva nije se ništa vratilo u prvobitno stanje. Naime, ja sam radila dvije priče, prvu u kojoj smo utvrdili što se događa i onda drugu šest mjeseci nakon da vidimo što se dogodilo na terenu nakon što su inspekcija zaštite okoliša i komunalni redari izašli na teren. Nažalost, pokazalo se da u većini slučajeva da ono što je izrečeno kao mjera nije izvršeno do kraja.
Borka Juras Slamić na snimanju nagrađene reportaže prikazane u najdugovječnijoj emisiji HTV-a ‘Plodovi zemlje’ / Foto: privatni album
Baveći se ovakvim temama može se dotaknuti i nekog lokalnog moćnika, jeste li ikad doživjeli neugodnosti zbog svog posla?
Trideset sam godina u novinarstvu i neugodnosti je bilo, dogodi se. Imala sam situaciju s jednim primorskim načelnikom koji me je nakon jednog pitanja, koje je za njega bilo jako neugodno, doslovce izvrijeđao ‘na pasja kola’ i prijetio mi je tužbama. Moram priznati da je u posljednje vrijeme, što se tiče lokalnih dužnosnika, takvih situacija sve manje. Baš vezano uz ovu priču o devastaciji zemljišta, zadnji put kad sam bila na terenu sam imala situaciju da me je jedan od tih ljudi, koji rade takvo nešto, verbalno napao i u pokušaju da nas otjera s terena unosio mi se u lice, vrijeđao i bacio mi mobitel iz ruke što je rezultiralo dolaskom policije i kaznenom prijavom protiv te osobe zbog ometanja službene osobe pri obavljanju dužnosti. Da, ima takvih situacija, ali na svu sreću one su rijetke. U ovom poslu je, na svu sreću, mnogo više onih dobrih i dragih ljudi koje onda sa zadovoljstvom snimate.
Javljanje iz šibenskog zaleđa zahvaćenog velikim požarom 2019. / Foto: privatni album
Možete li izdvojiti neke teme i priče iz Vaše karijere koje su Vas posebno dotakle i koje posebno pamtite?
Ono što je mene posebno dotaklo i što je bilo posebno teško raditi jesu kornatska tragedija i godine koje su uslijedile nakon toga jer je jako teško biti objektivan i raditi s ljudima koji su na tako strašan način izgubili svoje najmilije. Snimati intervju s majkom koja je izgubila sina ili sa ženom koja je izgubila i supruga i sina u takvoj tragediji, to su izuzetno teški trenuci. I bez obzira na godine koje prolaze to je uvijek iz početka jednako teško. Puno je priča koje su zahvaljujući objavi dobile sretan kraj. Primjerice radila sam priču o čovjeku koji je bio hrvatski branitelj, teško obolio i kojem institucije nikako da riješe njegovu molbu za mirovinom na koju ima pravo. Prošle su godine u čekanju i stvar se pokrenula tek nakon objave priloga. Ili primjerice 70- godišnjak nosi vodu svakodnevno nekoliko kilometara do svoje kuće iz susjednog sela, a vodovod postoji tik do njega i nikako da ga spoje, nakon priloga stiže i voda. To su najbolji trenuci, kad nešto promijenite nabolje svojim radom i to je ono što najviše volim kod ovog posla.
Borka Juras Slamić, snimanje reportaže na Dinari / Foto: Privatni album
U novinarstvu prevladavaju žene, no na vodećim pozicijama uglavnom su još uvijek muškarci, kako Vi gledate na to?
U svojoj karijeri sam bila i urednica i direktorica lokalnog radija, godinama sam već urednica HRT centra Knin i Šibenik i nisam se u svom poslu susrela s takvom vrstom diskriminacije. Žene su pokazale i dokazale da mogu vrlo uspješno i dalje nositi ‘tri kantuna u kući’ i istovremeno imati vrlo uspješnu karijeru. Očito ćemo na svemu tome još morati raditi, ali mislim da su promjene evidentne.
NAGRADA VELEBITSKA DEGENIJA
Uz Borku Juras Slamić, nagradu ‘Velebitska degenija’ ove godine dobile su i Melita Vrsaljko za serijal o devastaciji Velebitskog kanala objavljen na portalu Faktograf, Martina Vazdar i Silvija Šeparović za emisiju ‘Slušamo li more’ iz serijala Čuvarkuća radija Yammat FM te fotoreporter Goran Šafarek za reportažu Park prirode Telašćica – ‘Raj za nautičare i ljubitelje prirode’ objavljenu u Meridijanima.
