Piše: Ivana Perković Rosan
Inženjerka godine Lada Borovina Kovjanić svojim poslovnim putem i životnom pričom može biti inspiracija mnogima, pogotovo mladim ženama. Nakon što je zbog majčinstva morala odustati od studija građevine, bavila se slikanjem i fotografiranjem te je jedno vrijeme živjela nomadski, a na kraju je završila studij informatike. Ova senior softver inženjerka, koja radi u tvrtki mStart plus, svoju kreativnost ujedinila je s inženjerstvom i uspjeh nije izostao. O tome kako je biti žena u STEM području, koliko joj je bilo izazovno vratiti se na fakultet nakon pauze, kao i o iskustvima s putovanja po izoliranim dijelovima Afrike razgovarale smo s Borovinom Kovjanić.
Cilj izbora Inženjerke godine jest u javnosti istaknuti ne jednu već niz uspješnih inženjerki i tako njihov rad učiniti vidljivijim te ujedno motivirati mlađe generacije djevojaka za odabir STEM-a studija i inženjerske karijere. Ove godine je kao glavna inspiracija izabrana Lada Borovina Kovjanić koja će zajedno s ostalim sudionicama i dalje raditi na promoviranju STEM-a kod djevojaka koje tek biraju svoj put.
‘Stvarno mi je velika čast dobiti tu nagradu i drago mi je upoznati sve te divne ljude, iz organizacije, a i kolegice inženjerke koje su zanimljive žene i svaka je iz druge industrije. Mislim da zajedno možemo puno znanja prenijeti mlađim generacijama i jako se veselim susretima s mladima’, rekla nam je Borovina Kovjanić koja nam je otkrila i kakva su njena iskustva u zanimanju za kojeg se još uvijek odlučuje manje žena.
‘Ja sam imala sreće da se nisam susretala s diskriminacijom niti sam se osjećala izostavljeno i da nisam dobila neku priliku na poslu zato što sam žena, no čula jesam za takve situacije. Teže je i ženama koje su majke, bilo da imaju partnera ili ne, jer i dalje žene preuzimaju većinu kućanskih poslova i oko odgoja djece. Mislim da se to jako sporo transformira, iako se vidi razlika između generacije mojih roditelja i moje generacije, ali još je to daleko od ravnopravnosti’, istaknula je Zagrepčanka koja radi kao senior softver inženjerka u tvrtki mStart plus gdje je jedina žena u timu.
‘Trenutno radim na aplikaciji mProces, to je document management sustav koji koristi preko 100 većinom velikih kompanija unutar Hrvatske i regije, imamo preko nekoliko milijuna dokumenata. Izazovno je optimizirati rad sustava i razvijati neke nove funkcionalnosti jer sve se isprepleće u tom programiranju. U timu sam s pet kolega i trenutno radimo na toj aplikaciji, a u odjelu nas ima 20′, rekla je inženjerka koja nije imala uobičajen poslovni put.
‘Išla sam u Graditeljsku tehničku školu i sviđalo mi se projektiranje kuća i zgrada pa je logičan slijed bio Građevinski fakultet. Rano sam se udala, s 20 godina i dobila dijete s 22, tako da sam na trećoj godini morala odustati od fakulteta jer bilo nemoguće uz dijete redovno studirati’, ispričala nam je Borovina Kovjanić koja je studij informatike upisala kada joj je sin krenuo u prvi razred. U međuvremenu se bavila slikarstvom i putovala. Posebno je zanimljivo što je znala zarađivati slikajući na putovanjima, ponekad i oslikavajući zidove u kućama.
‘Slikala sam pejzaže i apstrakcije i glavna inspiracija mi je priroda. Slikarstvom sam se bavila od malena, djed mi je bio slikar, tako da sam s njim stalno nešto slikala. A drugi djed mi je bio strojar, tako da sam s njim dobila tu neku tehničku stranu, nije mi bio stran šarafciger i nešto napraviti što mi je super korisno ispalo u životu, pogotovo danas s obzirom na manjak majstora’, dodala je svestrana Zagrepčanka koja je jedno vrijeme živjela u šatoru u Africi.
‘To je bilo putovanje od skoro četiri tisuće kilometara. Prešli smo od španjolskog dijela Afrike pa do Zapadne Sahare. Bilo je to izvanredno iskustvo. Tamo smo išli prezimiti, zima je blaga pa cijelo vrijeme možete biti u kratkim rukavima, taj cijeli jedan dio je uz ocean tako da se možete kupati. Upoznali smo puno ljudi koji žive samoodrživo i oni su mi bili jako zanimljivi. Sve su kuće ručno izrađene i tek nedavno su dobili televiziju i dokumente. Nismo imali negativnih iskustava, kad sve sumiram nikad se nije dogodilo da smo bili gladni, u neprilici i da se nismo snašli’, prisjetila se vremena kada su, između ostalog, otkrili ljepote područja koje se znakovito zove Paradise Valley te imali prilike upoznati pripadnike plemena Sahrawi.
Nakon što je završila studij informatike upustila se u nove pothvate, ovaj put osmislila je zbog sina dvije aplikacije s kojima je kasnije educirala i drugu djecu na informatičkim radionicama u osnovnim školama. Na sina je prenijela i ljubav prema informatici tako da si on sada sam programira igrice.
‘Počela sam s konzolnim pa s desktop aplikacijama, a onda sam mu pokazala jezik C# i Unity platformu za razvoj igrica u tom jeziku. To ga je zainteresiralo i onda je on samostalno počeo googlati i to je bilo. Sada je srednjoškolac i sam programira igrice’, ispričala nam je inženjerka godine koja je za kraj dala i savjet svim djevojkama koje zanima STEM područje:
‘Životni savjet je svakako da budu samostalne, da se ne prepuštaju tome da se netko brine za njih. Jako je važno da budu samostalne i da rade na sebi, da budu uporne, da odaberu nešto što im se sviđa, ali i da nisu ovisne samo o jednom radnom mjestu. Neka se ničega ne boje i neka se ne osvrću na ljude koji ih možda neće podržavati na tom putu, samo neka si zacrtaju svoje ciljeve i neka se toga drže i sigurno sam da će doći do tamo’, zaključila je.