Piše: Nika Šintić
Hrvatska se ne ubraja u 150-ak država diljem svijeta koje su priznale Palestinu, a ako je suditi po kriterijima koje ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman navodi kao nužne za takav potez – definiranje teritorija, vlasti, simbola, zastave i svega ostaloga što tvori modernu (nacionalnu) državu – neizgledno je da će do njega u skorije vrijeme doći. To pak ne znači da na razini građanstva izostaje solidarnost za palestinsko stanovništvo; dok Grlić Radman ističe da Hrvatska poziva na bezuvjetno puštanje ratnih talaca te otvaranje humanitarnih koridora prema pojasu Gaze, pripadnici Inicijative za slobodnu Palestinu organiziraju javne akcije kako bi, među ostalim, urgirali potpisivanje UN-ove Rezolucije o zabrani izvoza oružja u Izrael, podsjećajući na to da je do 2024. godine preko 20 članica Europske Unije, uključujući Hrvatsku, činilo upravo to.
Deeskalacija sukoba i promišljanje mirnije, održivije budućnosti u globalnim razmjerima ipak je manje unosan zadatak od opsluživanja ratnoga stroja, čijemu bujanju svjedočimo kroz ponovno uvođenje vojnoga roka, multipliciranje nacionalne borbene moći kupnjom raznih Rafala i sl. Iz tog će razloga, kao i obično, izgradnja solidarnog, nenasilnog i otvorenog društva pasti na različita civilna udruženja. Takva će nerijetko uvidjeti zajednički nazivnik vlastitih zasebnih ciljeva i možda dati putokaz za istinsko sjedinjenje teorijske i praktične intersekcionalnosti.
No, što je točno intersekcionalnost i kako ona figurira u oslovljavanju palestinskog pitanja? Odgovor, ili možda obzor unutar kojega ga valja tražiti, promišljala je posljednja gošća ovogodišnjeg Subversive Festivala, autorica, aktivistkinja, intelektualka i jedna od velikih figura američke kontrakulture, Angela Davis. Njezinim predavanjem, održanim 7. lipnja u Velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski, zaključeno je sedamnaesto izdanje manifestacije čije su mnogobrojne filmske projekcije, predavanja, paneli, multimedijalna događanja, promocije knjiga i izložbe tematizirale život bez kapitalizma. U svome izlaganju, naslovljenom po njezinom djelu iz 2016. godine, „Sloboda je stalna borba: Ferguson, Palestina i temelji pokreta“, Davis je nastojala pružiti genealogiju današnje premreženosti crnoga feminizma u Americi sa borbom za oslobođenje Palestine. Pritom se zadržala na ključnim momentima u kojima su pokreti otpora prema rasizmu postupno proširivani feminističkom sviješću, a jedan od njih bio je niz prosvjeda otpočetih u kolovozu 2014. godine u američkom gradu Fergusonu uslijed policijskog ubojstva osamnaestogodišnjeg Michaela Browna. Ono što ga je, naglašava Davis, izdvajalo od prethodnih sličnih pokreta bilo je prihvaćanje inkluzivnijeg, proširenijeg shvaćanja žene što se u to doba razvijalo u popularnom diskursu. Tek je tada moglo doći do rasprostranjivanja intersekcionalnog pristupa, koji je teorijski obradila i uopće imenovala borkinja za ljudska prava Kimberlé Crenshaw još 80-ih godina prošloga stoljeća. Teorija Kimberlé Crenshaw bavila se prvenstveno analizom diskriminacije kao složenog sustava međusobnog presijecanja različitih identitetskih kategorija, poput rase, klase, roda i sl., a u doba protesta u Fergusonu pomogla je artikulirati potrebu za izazivanjem binarne strukture ne samo roda nego i svijeta kao takva.
07.06.2024., Zagreb, Hrvatska_U sklopu Subversive festivala Angela Davis, poznata američka politička aktivistkinja, feministkinja i teoretičarka Crnog marksizma održala je predavanje u Lisinskom. / Foto: Anto Magzan
Naime, binom muško/žensko tek je jedan od mnogih vidova reduciranja stvarnosti na dvije suprotstavljene sile, od kojih je jedna uvijek i nužno subordinirana. Krunu ovakvog razmišljanja predstavlja fenomen rata, jer kolektivni okvir djelovanja i promišljanja nastoji suziti na sigurnosnu logiku obuhvaćenu dihotomijom napad – obrana. Bijeg iz ove uglavljenosti, čini se, može biti sadržan u bilo kakvom iskoraku iz tzv. epistemologije udvajanja, ali ne na način individualističke obijesti i rasipanja na mnogobrojne identitete, već, obrnuto, kroz uviđanje zajedničke zapreke njihovom cvjetanju te posljedično sklapanje širokih savezništava. Davis navodi upozorenje feministkinje i autorice Elizabeth ‘Betite’ Martínez da se ostavimo rasprava o tome tko je više potlačen od koga i prepoznamo važnost raspetljavanja svih hijerarhija zaslužnih za generiranje opresije naprosto. Akcentiranje prosvjeda u Fergusonu kao prijelomnog momenta u borbi protiv policijskog nasilja važno je stoga što je doprinijelo razumijevanju sveze domaćeg represivnog aparata s golemom vojnom silom koju Sjedinjene Američke Države različitim posredničkim putevima projiciraju na mnoge dijelove svijeta; iz takve će perspektive možda i moja beziznimna kritika svake, pa tako i skromne hrvatske, kupovine i prodaje oružja djelovati krajnje nedorečeno ukoliko se ne komplementira borbom za razoružavanje militarističkih divova pored kojih naši Rafali ostavljaju dojam vodenih balona.
Predavanje Angele Davis u KD Vatroslava Lisinskog / Foto: Anto Magzan
A Amerika, sa svojim megalomanskim vojnim budžetom, desecima razarača i nosača aviona te neusporedivom zračnom snagom svakako ulazi u tu kategoriju.
Kada su do aktivista u Palestini doprle slike i snimke američkih prosvjednika toga ljeta 2014. godine, prvo što su primijetili jest da se protiv njih koristi isti brend suzavca kao i u Palestini. Bio je to jasan pokazatelj upletenosti Izraelskih obrambenih snaga u obučavanje američke policije diljem države, te, nastavlja Davis, njihove ključne uloge u sveprisutnoj ideologiji što nastoji normalizirati vrijednosno rangiranje ljudskih života kroz ratni i državni teror.
Povezivanje mnogovrsnih aspekata neravnopravnosti, kojemu je nakon autoričina predavanja doprinijela i publika te, dakako, moderatorice Karolina Hrga i Emina Bužinkić, ukazuje na težinu njihova razrješavanja, do mjere u kojoj ono klizi u oblast neostvarivoga. Međutim, povezivanje upućuje i na zajednički karakter ove borbe, a možda i na brojnost njezinih ulaznih točaka, napose ako se kreću u smjeru onoga što Davis označuje kao napredovanje prema nastanjivijoj budućnosti za sve.
