Ivana Perković Rosan
Pjesmom ‘Ne brini’ Daria Korić je prije dvije godine hrabro, bez diskografske kuće iza svojih leđa, kročila na glazbenu scenu i uspjela se probiti do publike. Uslijedile su pjesme ‘Jesmo li sami’ i ‘Brnjica’, a nedavno i pjesma ‘Čekaj i strpi se’ zbog koje ju je i Vogue Adria uvrstio na popis glazbenika koje treba imati na radaru. Ova kantautorica, koja je rođena u Dubrovniku, a živi u Zagrebu, primjer je i da nikad nije kasno slijediti svoje snove. S Dariom Korić pričali smo o njenom kantautorskom radu, o tome kako je oslobodila svoj glas nakon gestalt terapije, novom singlu i planovima.
Prije dvije godine objavili ste samostalno debitantski singl ‘Ne brini’, a potom su uslijedile pjesme ‘Jesmo li sami’, ‘Brnjica’ i ‘Čekaj i strpi se’. U zadnjoj pjesmi mogle bi se posebno mnoge žene prepoznati…
U pjesmi “Čekaj i strpi se” bi se mogli prepoznati svi jer je to baš jako univerzalan problem, iako se slažem s Vama da su žene možda ipak više u toj poziciji čekanja bilo da je riječ o ljubavi, poslu ili nečemu trećem. Ali ako pjesmu gledate iz neke psihološke perspektive svi se mi sami stavimo u točku čekanja i jako teško nam je izaći iz nje zbog raznih strahova, straha od poraza, straha od novoga pa usudim se čak reći da je ponekad prisutan strah od boljega i ljepšega. Nekada nam je lakše biti “umrtvljen” u kutu i zadovoljavati se mrvicama nego zakoračiti u nepoznato. Ja sam u toj pjesmi pisala o sebi i svom čekanju i momentu koji za mene ima poseban značaj, a to je sam kraj pjesme koji kaže “sreću naći ćeš tek kada napustiš mjesto svojih čekanja”, to je moja istina i uistinu su mi se počele događati jako lijepe stvari kada sam prestala čekati i počela djelovati. Bila bih presretna kada bi ta poruka doprla do ljudi koji slušaju tu pjesmu, ako time barem jednoj osobi pomognem to je za mene uspjeh!
Nakon pjesme ‘Čekaj i strpi se’, Vogue Adria Vas je uvrstio na popis glazbenika koje treba imati na radaru. Je li to jedna od stvari koje je vrijedilo čekati?
Jako je lijepo čuti da me se treba imati na radaru i nadam se da me sad neki broj ljudi i ima na radaru. Tek sam krenula i bila bih presretna kada bih svoju glazbu i emociju mogla podijeliti sa svim tim ljudima uživo, jer znate, lijepo je pročitati novinski članak o sebi i vidjeti lijep broj pregleda, ali ja smatram da su koncerti i live svirke pravi i jedini pokazatelj koliko me ljudi uistinu želi čuti i upiti i podijeliti sa mnom sve emocije i uzeti ono što dajem i stvaram. A za to treba postojati i materijal pa u skladu sa svim rečenim ja sam upravo krenula u proces snimanja albuma i osnivanja benda. Još deset novih pjesama i onda napokon moj koncert. To mi je životna želja i ne mogu opisati osjećaj koji se u meni rodi pri pomisli na prvi koncert na kojem pjevam svoje vlastite pjesme. Sva sam odgovorna i odrasla, ali kad je to u pitanju pretvaram se u malu djevojčicu. Tako da je upravo to ono što s velikim uzbuđenjem iščekujem.
Sve tekstove i glazbu potpisujete Vi, sve su Vam pjesme biografske, možete li nam malo reći o Vašem procesu stvaralaštva?
Da, ja sam autorica tekstova i glazbe. Taj moj proces je ponekad rubno depresivan jer najbolje pišem kad sam u nekoj svojoj depri, ali isto tako ima puno smiješnih i zabavnih trenutaka kada nešto napišem, samo to još nije ugledalo svjetlo dana. Mnogi tekstovi su nastali u krevetu u gluho doba noći, neki na planinarenju, a neki nakon nekog razgovora koji me inspirirao. Tekst za pjesmu koju jedva čekam podijeliti s vama je nastao nakon odgledane i isplakane predstave “Na dnu oceana postoje neki svjetovi” izvrsnog redatelja Romana Nikolića. A posljednja pjesma koju sam napisala vrlo nedavno je nastala nakon jednog glamuroznog partija koji mi je nekako približio svijet koji sam oduvijek gledala s divljenjem i čežnjom. Na žalost ili sreću divljenje je nestalo. Mogu reći da pisanje djeluje terapijski na mene. Tekstovi nekako uvijek prvi dođu, a glazba nakon toga. Gotovo sve pjesme su dobile osnovnu melodiju u mojoj glavi u autu na putu s posla kući, snimim na diktafon pa poslije toga dorađujem sve skupa doma, a onda s mojim producentom Rejhanom Okanovićem dovršim pjesmu.
Zanimljivo je da ste prvi javni nastup imali u sklopu gestalt radionice oslobađanja srama i strahova.
Glazbu obožavam od malena, ali me nisu primili u glazbenu školu pa sam nastavila pjevati sa sestrom u vrtu na ono crijevo kojim se zalijeva vrt. A onda sam 2011. godine krenula na gestalt pa sam u sklopu terapije i edukacije imala radionicu u sklopu koje su svi koji su išli na grupu “morali” nastupiti s nekom točkom koja je van njihove zone komfora. Za mene je to bilo pjevanje. Terapeutica nam je rekla da moramo napraviti točku koja nam jako znači i onda sam ja sebi dala izazov da otpjevam pred 60 ljudi pjesmu od Jadranke Stojaković “Sve smo mogli mi”, pjesma je bila namijenjena mom pokojnom ocu. Bilo je jako emotivno i svi su plakali, a ja sam osjećala ogromno olakšanje kao da sam skinula neki veliki teret s leđa kada sam pustila glas. I od tog nastupa nisam stala pjevati. Sada imam svoj duo i redovno nastupamo i to me jako veseli. Malu tremu imam uvijek, ali kada izvodim svoje vlastite pjesme mi je osjećaj kao da sam gola pred ljudima, ali to i je ogoljenje na neki način.
Foto: Marko Knežević
Odlučili ste se sami probijati bez diskografske kuće, a po komentarima ispod pjesama vidi se da su one našle svoju publiku?
Kada sam odlučila snimiti svoj prvi singl nisam imala pojma ni o čemu, samo sam išla srcem pa što bude. Onda sam se krenula raspitivati i shvatila sam da u tom trenutku ne vidim smisla u traženju diskografske kuće. Nakon četiri singla koja sam sama isfinancirala se stvorila ta potreba da više ne izdajem na kapaljku singl po singl nego da snimim album. Album donosi ozbiljne troškove i potrebu za promocijom i čim većim brojem ušiju do kojih će moja glazba doći. Tako da momentalno razmatram sve opcije. Bilo bi divno naći diskografsku kuću s kojom ću postići dogovor u kojem smo svi sretni. Da, singlovi su našli svoju publiku, malu, ali meni jako vrijednu. Zanimljivo je da baš pjesma “Čekaj i strpi se”, koju sam snimila doslovno samo sebi za dušu, potpuno spremna da je posluša 12 ljudi, na kraju ima najveći broj pregleda iako najmanji broj radijskih puštanja jer je van formata.
Spotovi za pjesme ‘Jesmo li sami’, ‘Ne brini’ i ‘Čekaj i strpi se’ napravljeni su kao mala umjetnička djela. Priroda Vam je važan element u spotovima, jeste li tip koji puno boravi u prirodi?
Svi spotovi su nastali u suradnji s mladim talentiranim umjetnicima kojima je bio gušt raditi to. Ja nisam baš ljubitelj kamere pa mi je bilo važno da spotove radim s ljudima s kojima se osjećam ugodno i kojima se pjesma za koju rade spot sviđa, a ne da to bude samo neki poslovni projekt. Jako sam zahvalna na suradnji sa svima njima, Barabara Radelja – ‘Ne Brini’, Ira&John – ‘Jesmo li sami’ i Romano Nikolić, koji je uistinu zakucao sa spotom za “Čekaj i strpi se”. Priroda se sama nametnula, čak ne mogu reći da sam ja inzistirala na prirodi u spotovima, redatelji su imali gotovo stopostotnu slobodu, ali to valjda vrišti iz mene pa je bilo posve logično da sam se našla u šumi u dva navrata. Priroda je važan dio mog života i provodim puno slobodnog vremena u prirodi, planinarim većinom.
Foto: Marko Knežević
Čime se bavite uz glazbu?
Po struci sam dentalni tehničar i ekonomistica. Uz glazbu radim u firmi Medical Intertrade u odjelu stomatologije i zubne tehnike. To je firma koju vodi jedna predivna i snažna žena Jasenka Joukhadar kojoj sam neizmjerno zahvalna na svoj podršci koju mi pruža od prvog dana od kada se bavim glazbom.
Koje glazbenice i kantautorice Vi cijenite i volite slušati?
Jako je puno njih, ali bih izdvojila Dunju Ercegović, U pol’ 9 kod Sabe, Željku Veverec. Jako je puno domaćih i stranih kantautora koje volim poslušati. Od stranih bih izdvojila Amy.
Iz Dubrovnika ste, ipak Grada još nema u spotovima?
Rođena sam u Dubrovniku i cijela obitelj mi je dolje tako da odem dva-tri puta godišnje, a za sada mi još ni jedan režiser spota nije predložio Dubrovnik. Pomalo, dogodit će se i to sigurna sam.
Što Vam je sljedeće u planu?
Upravo krećem sa snimanjem svog prvog albuma, to je proces koji traje tako da se nadam da ćemo ga dovršiti prije sljedećeg ljeta, a onda je plan napraviti promociju i što više svirki. Osim snimanja albuma plan je nastupati čim više u svojoj duo varijanti s Lucijanom Stočićem. Zapratite me na Instagram i Facebook profilu.
