Piše: Ivana Perković Rosan
Učiteljica talijanskog jezika i knjižničarka osnovne škole s Čiova, Tea Radić svoj prvi redateljski uradak, dokumentarni film ‘Put kojim idemo’ predstavit će na ovogodišnjem Liburnia Film Festivalu koji se održava zadnjih pet dana kolovoza u Opatiji. Riječ je o filmu u kojem se autorica dotiče tema razvoda i bolesti. O redateljskom prvijencu, ali i o tome kako se počela baviti filmom te o radionicama filma koje održava za mlade razgovarale smo s ovom svestranom Splićankom.
Koliko su prijateljski odnosi nakon razvoda zaista prihvaćeni u društvu, kako šira obitelj doživljava promjene koje se događaju i kako izgleda proces odrastanja, pitanja su koja njen dokumentarac na neki način postavlja, no kako objašnjava Tea Radić, to se događa na jedan suptilan način.
‘Nismo puno razglabali o tim pitanjima niti pokušali dati odgovore na ta pitanja, nego postaviti to kao jedno univerzalno pitanje i onda svatko gledajući film može sebi dati svoj odgovor. Film se ne bavi tematikom razvoda već našim odnosom nakon razvoda, odnosno raspada braka. To je snimano nekoliko godina nakon razvoda braka. Vjerojatno za vrijeme rastavljanja ja ne bih imala snage to prolaziti i dokumentirati. U životu ti se neke situacije dogode i moraš ih prihvatiti, proživjeti i biti u miru sam sa sobom i krenuti dalje. Ja sam se baš tako osjećala, da smo na jedan lijep način iznijeli to teško razdoblje i da imamo nešto za reći o tome. Znam da je drugima to teško, znam da je to tabu tema’, ispričala nam je kreativna Splićanka.
‘Moram reći da je mom bivšem suprugu u početku bilo teško razmišljati o tome kako će to ljudi prihvatiti, s druge strane ja sam otvorenija pa smatram da postoji potreba za dijalogom jer to nije nešto čega se ja sramim. Ja sam ponosna na našu obitelj i u ovom sadašnjem obliku, smatram to jednom obitelji koja je drugačija, danas možda čak i učestala jer imamo mnogo razvoda u Hrvatskoj. No svatko se nosi s tim na svoj način, a ja sam željela prikazati neki naš pristup toj situaciji. Dokumentarac prati naše odnose u periodu od godinu i pol dana. Startamo u jednom životnom trenutku, i mi smo se tijekom snimanja susreli s nekim drugim problemima pa smo počeli razgovarati o tome, naprijer o problemu s bolešću. Bilo nam je važno da ostanemo autentični i u principu da se svi, koji se nalaze u sličnom životnom trenutku, bilo to rastava braka, bolest ili proces odrastanja djeteta, mogu pronaći u tome i pomisliti to sam i ja prošla i naći neko uporište. Ako to ikome pomogne u životnim problemima i da neku snagu ja sam zadovoljna’, istaknula je Radić koja je film zavoljela kroz rad s učenicima. Naime kako je prije radila u dvije osnovne škole, imala je i dvije filmske grupe, družine s kojima je snimala filmove.
Tea Radić / Foto: Atelier Paraica, Split
‘Prvi put sam se malo bolje upoznala s filmom na Školi medijske kulture koju organizira Kino Klub Split za učitelje. Svidio mi se taj doticaj s kamerom, inače volim i fotografiju i umjetnost općenito u svim njenim oblicima i onda sam se tu prepoznala’, ispričala je dodavši i kako su i njeni učenici najsretniji kada dobiju kameru u ruke.
‘Mladi su zainteresirani, bar moji učenici koji su uzrast do 14 godina. Najviše im treba podrška oko montaže ili oko izgradnje scenarija. Njih zanimanju njihove svakodnevne teme, a lako ih se zainteresira i za nešto drugo, ako im se na pravilan način pristupi’, objasnila je.
A što se tiče novih projekata odgovorila nam je kako ideja ne nedostaje.
‘Ja sam svakako zainteresirana za dokumentarnu formu, imam neke nove ideje i projekte. Ovaj film koji sam radila bio je film koji je sniman bez budžeta, pa u sljedećim projektima planiram tražiti sredstva od HAVC-a i pisati projekt. S djecom svakako nastavljam raditi, a nastavljam raditi i samostalno’, rekla nam je.
Inače, na Liburnia Film Festivalu, koji se održava od 27. do 31. kolovoza u Opatiji, bit će prikazan i dokumentarac ‘Geni moje djece’ Vladimire Spindler s kojom smo nedavno razgovarale kao i dokumentarac ‘Naša djeca’ Silvestra Kolbasa u kojima autori također okreću kameru prema sebi i svojim obiteljima.
