Piše: Ivana Perković Rosan
Dubrovkinja Mara Bratoš proslavila je 30 godina karijere izložbom Fotografije u Klovićevim dvorima koju možete pogledati do 17. studenog. Naime, ova diplomirana filmska i TV snimateljica već se 1994. posvetila fotografiji, a ova izložba svojevrsni je presjek njenog opusa. O izložbi, kao i ženskoj fotografiji u Hrvatskoj razgovarale smo s priznatom fotografkinjom.
‘Trideset godina rada je jedna jako lijepa brojka, lijepo je bilo vidjeti sve te fotografije na okupu, poredane u jednu cjelinu za što su zaslužne kustosice Ana Medić i Marija Tonković. Na samom otvorenju je bilo zaista prekrasno, baš sam zadovoljna i sretna. A i taj prostor u podrumu Klovićevih dvora s ciglenim zidovima se lijepo uklopio sa samim fotografijama’, rekla nam je Mara Bratoš o najnovijoj izložbi na kojoj je zagrebačka publika, između ostalog, imala prilike vidjeti njene fotografije Dubrovnika, Lopuda, Zagreba.
A jedna od fotografija koja je mnogima posebno zapela za oko jest ona koja je nastala odmah nakon poroda kćeri Pavle.
‘Sve fotografije su nastale da budu onakve kakve jesu, autentične, bez daljnjih fotografskih intervencija. Moji radovi jesu jako iskreni i pokazuju stvarnost kakva jest. I ta fotografija koja je snimljena odmah nakon poroda, odnosno carskog reza, nije nešto što je novo u mom opusu, samo je u tom trenutku došla na red da se snimi. Mnogi su primijetili tu fotografiju da je jaka i da ima poruku, a ja mogu reći da je svako žensko tijelo u svakom trenutku lijepo’, istaknula ja Bratoš koja se na samom početku karijere, 1994. počela baviti autoaktovima.
‘To je bila neka potreba za samoanalizom, htjela sam istraživati ljudsko tijelo, nisam mogla naći modele, a i htjela sam eksperimentirati s tim žanrom, tako da mi je to bilo najbolje rješenje te 1994.’, ispričala je.
Na pitanje može li pored mnoštva fotografija koja je snimila u 30 godina karijere izdvojiti najdražu odgovorila je:
‘Najdraže fotografije mi se mijenjaju s godinama, trenutno su to one koje sam snimala sa svojom kćeri te skrivena mjesta snimljena u Dubrovniku 1994. godine’.
A ova važna predstavnica ženske fotografije rekla nam je i samo najbolje o fotografskoj sceni u Hrvatskoj danas.
‘Mislim da je fotografska scena u Hrvatskoj dosta jaka, pogotovo ženska fotografija koja je izvrsna. Akademija dramskih umjetnosti ima izvrstan odsjek za fotografiju i od tamo stižu odlični studenti i studentice pa mislim da je scena jako dobra’, istaknula je.
A nismo propustili upitati je, kao diplomiranu filmsku i TV snimateljicu, ima li želju napraviti nešto i na tom polju.
‘Postoji ta želja naravno, ali fotografiju sam odabrala jer je rezultat brže vidljiv i sam si svoj majstor, ovisiš samo o sebi, a film ipak traži jednu cijelu ekipu. Nikad od te svoje želje ne bih odustala, možda i bude neki film’, zaključila je.