Razgovarala: Ivana Perković Rosan
Već s tri godine pjevala je u dječjem kazalištu, s 15 debitirala u splitskoj operi, godinu dana bila na stipendiji u milanskoj La Scali, nastupala od Mexico Cityja, Washingtona, Pariza, Berlina do Moskve. Ona je operna pjevačica Gertruda Munitić, rođena Omišanka koja je svoju karijeru kovala od Splita preko Zagreba, Osijeka do Sarajeva gdje je i dočekala mirovinu. Iz opkoljenog Sarajeva nije htjela pobjeći, već je organizirala preko sto humanitarnih koncerata za djecu. Od 2007. živi u Zagrebu, a na nedavno održanoj dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta dobila je nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje u operi. S ovom iznimnom opernom divom razgovarale smo o nagradi koju joj je dodijelilo Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, o njenoj bogatoj karijeri i životu.
‘Moram priznati da se nisam nadala nagradi iako sam ipak mislila da to zaslužujem. Iznenađena sam, jer sam se povukla, moje godine su učinile da se povučem, ali publika me uvijek voljela i stvarno sam imala podršku u publici. Kad sad čujem svoj glas na pločama pomislim ovo je dar od boga. Znala sam upotrijebiti taj dar da dopre do slušatelja, naročito mladih. Muzika daje ljepotu življenja, tko ne osjeća muziku to je tragično za moj pojam. A posebno djeci treba ponuditi muzički odgoj na pravi način’, rekla nam je naša velika operna diva čiji je nesvakidašnji talent prepoznat dok je još bila djevojčica.
Nagrada za svekoliko umjetničko djelovanje dodijeljena je Gertrudi Munitić, jednoj od najvećih vokalnih i scenskih umjetnica u Hrvatskoj / Foto: Žene i mediji
‘Tata je upisao sestru i mene u Titove mornare, kod profesorice Katić. Moju sestru su zvali mein herz, moje srce, a mene su zvali bebi, jer sam bila bucka. Ja sam bila pjevačica uvijek, a ona balerina. Bila sam čudo od djeteta jer sam u devetoj – desetoj godini pjevala takve kolorature. U školi je profesorica Bakotić, koja je došla iz Zagreba, rekla: ‘Ova mala je nadarena neka dođe kod mene kući’. Ona me je učila pjevati. Za sve drugo moram priznati nisam imala dara. Profesorica iz matematike mi je rekla da nikad neću imati ušteđevine. Rekla mi je: ‘Nećeš znati s parama baratati, ali tebe štiti neka sila’. Ja mislim da štiti svih nas, da smo svi ovdje s nekim zadatkom’, ispričala nam je. A njen zadatak je bilo operno pjevanje. Već s 15 godina debitirala je u splitskoj operi, a dvije godine kasnije zablistala je u naslovnoj ulozi.
‘U splitskoj operi sam s nepunih 18 godina pjevala naslovnu ulogu u Tijardovićevoj Maloj Floramye. Moj tata, koji je bio tenor i pjevao u zboru, rekao je kad me je slušao: ‘Pa bože dragi ona je baš Floramye’, prisjetila se.
Osvrt na impozantnu karijeru operne dive Gertrude Munitić tijekom dodjele nagrade koju dodjeljuje Hrvatsko društvo dramskih umjetnika / Foto: Žene i mediji
Nakon niza sjajnih uloga u Splitu uputila se u Zagreb i to na nagovor prijatelja Arsena Dedića.
‘On mi je bio veliki prijatelj, bio je na istoj valnoj duljini kao i ja. Umjetnički smo se jako slagali. I tako sam došla u Zagreb, ali kad sam vidjela da me neke kolegice baš i ne vole ja sam se radije povukla, nisam se mogla boriti na taj način. Otišla sam u Osijek i tamo sam bila primadona. Tamo su me, kako sam bila zgodna, čuvali da me poslije nastupa netko ne napadne. To su bila prekrasna vremena’, prisjetila se Munitić koja je 1974. provela u Milanu.
‘Dobila sam stipendiju milanske La Scale. Bilo je divno, upoznala sam Pavarottija i Mirellu Freni’, rekla nam je. U Milanu je radila i na ulogama u kojima će zablistati u svojoj novoj matičnoj kući, Operi Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje je ostala do mirovine.
‘Dobila sam poziv za Beč, a izabrala Sarajevo, ne znam zašto. Valjda je sudbina takva morala biti. Sarajevu sam dala svoj pečat. Brojna priznanja i nagrade sam dobila i na kraju prošla rat gdje sam se borila na strani svih ljudi’, kaže sopranistica koja nam je ispričala i anegdotu iz ratnog Sarajeva.
‘Bili smo ispred moje kuće i odjednom su počele padati bombe, ja sam ostala kao ukopana. Na kraju ništa u moj krug nije palo. Kad je sve stalo, susjeda je izašla i rekla ‘Alaha ti, pa ti imaš božji skafander’. Onda sam shvatila da postoji neka viša sila iznad nas’, ispričala nam je Munitić koja se u opkoljenom Sarajevu bavila humanitarnim radom i održala stotinu dobrotvornih nastupa kao predsjednica sarajevskog društva Naša djeca i veleposlanica UNICEF-a.
Ovacije publike na 32. dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu / Foto: Žene i mediji
U svojoj bogatoj karijeri nastupala je diljem svijeta, u Mexico Cityju, Bostonu, Washingtonu, Moskvi, Pragu, Berlinu, Parizu…
‘U Mexico Cityju je stvarno bilo posebno. Kad sam vidjela teatar izvana ja sam rekla pa to je dvorac, ja tu ne mogu pjevati, neće me se ni čuti. No na kraju je akustika bila fantastična, a poslije nastupa sam bila doslovno okružena cvijećem koje sam dobila. A posebno pamtim i nastup u Washingtonu, bila je to opera La Boheme, publika je ustala i skandirala’, prisjetila se Munitić.
A na pitanje što preporučuje djevojkama na početku karijere odgovorila je:
‘Mladima poručujem da vole glazbu, ali i da uživaju, da je pjevaju iskreno iz duše. Mladi suviše naučeno pjevaju, moraš dati ono iz sebe što ti je bog dao i ako imaš ono nešto onda bljesneš. Glazba je lijek za sve.’
