Piše: Antonija Dujmović
S ciljem otvaranja rasprave o ravnopravnosti žena u sportu, s posebnim fokusom na parasportašice i paraolimpijke, Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog paraolimpijskog odbora u suradnji s Francuskim institutom u Zagrebu organizirao je 14. ožujka panel “Nevidljive pobjednice: Paraolimpijke i borba za ravnopravnost”.
“Parasportašice se unatoč iznimnim postignućima, suočavaju s brojnim preprekama – od manjka medijske vidljivosti do ograničenih resursa i stereotipa koji ih prate. Sport je moćan alat socijalizacije i resocijalizacije, ali njegov puni učinak na osobe s invaliditetom, osobito žene, još uvijek nije dovoljno prepoznat. Ovim panelom želimo osvijestiti važnost jednakih prilika za sve sportašice, potaknuti raspravu o promjeni društvene percepcije i naglasiti koliko je važno sustavno podržavati parasport i paraolimpijke kao ravnopravne aktere sportskog i društvenog života”, istaknuli su organizatori.
Među ostalima, događaj su svojim dolaskom podržali francuski veleposlanik u Hrvatskoj Nj. E. Fabien Fieschi, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić te predsjednica Komisije za ravnopravnost spolova HOO-a Morana Paliković Gruden. Predsjednik HPO-a Ratko Kovačić naglasio je da je posebno ponosan na uspjehe paraolimpijki. “Imamo sedam osvajačica paraolimpijskih medalja, sve medalje su s ljetnih Igara, a vjerujem da će ih uskoro biti i sa zimskih”, rekao je.
A prvu medalju za Hrvatsku osvojila je upravo žena. Bilo je to 1992. na POI u Barceloni kada se Milka Milinković okitila broncom u bacanju koplja. Milinković je sudjelovala na čak deset POI. Na uspjehe hrvatskih parasportašica podsjetila je predsjednica Odbora za ravnopravnost spolova HPO-a Ana Sršen.
“Hrvatske paraolimpijke su osvojile 11 od ukupno 32 medalje s Paraolimpijskih igara što čini 34 posto uspjeha. S obzirom na to da je u našem parasportu 22 posto natjecateljica naspram 78 posto natjecatelja mislimo da naše cure daju sve od sebe i više. Upravo su ova postignuća nešto što slavimo danas povodom Međunarodnog dana žena”, kazala je Sršen napominjući da je ovaj panel prva aktivnost Odbora za ravnopravnost spolova HPO-a.
“Zahvaljujem kolegicama iz Komisije za ravnopravnost spolova HOO-a na čelu s predsjednicom Moranom Paliković Gruden koja mi je dala povjerenje da u dva mandata radimo zajedno u Komisiji HOO-a i koja mi je prenijela iskustvo vezano za temu žena u sportu, ali i vjetar u leđa zajedno s predsjednikom HPO-a Ratkom Kovačićem za osnivanjem Odbora za ravnopravnost spolova u HPO”, kazala je Sršen.
“Sport nas je sve naučio, da snaga nije samo u mišićima, najveća snaga je u našim srcima, da pobjeda nije samo zlato oko našeg vrata nego osjećaj kad nadvladaš samu sebe i da je najveći uspjeh kada pomakneš granice za koje su ti drugi rekli da nećeš moći prijeći. Sport zaista pokazuje da invaliditet nije prepreka već samo drugačiji način za postizanje cilja”, zaključila je Sršen.

Foto: Žene mediji
Na panelu “Nevidljive pobjednice: Paraolimpijke i borba za ravnopravnost” o svom sportskom putu, o odnosu društva i medija prema parasportu te o uvijek prisutnim predrasudama i stereotipima govorile su zlatna paraolimpijka Anđela Mužinić Vincetić i njena trenerica Mirela Šikoronja Ivančin, srebrni paraolimpijac Ivan Katanušić te sociologinja sporta Sunčica Bartoluci. Panel je vodila predsjednica Udruge Mogu sve, Anja Mihaljević, poznata po svom zalaganju za inkluziju i prava osoba s invaliditetom.
Ivan Katanušić, osvajač srebra u bacanju diska s Igara u Tokiju iznio je svoja iskustva u nadilaženju stigmi i predrasuda s kojima se parasportaši često susreću. “Smatram da kada svoj invaliditet prihvatiš kao stanje, a ne kao osobinu, jer stanje ne možeš mijenjati, a osobine i radne navike možeš, onda i okolina dobro reagira. Ja više nemam problem sa stigmom i predrasudama”, rekao je.
Dobar dio razgovora bio je posvećen odnosu medija prema parasportašima.
“Osvojim zlato na POI u Parizu, i onda čitam naslove u medijima ‘Deset godina nakon prometne nesreće, Anđela je osvojila zlato…’. Ne! Ne želim da se na mene gleda kao da sam u tom smislu napravila neki veliki pothvat. Ja sam sportašica i htjela bih da mediji gledaju moje rezultate jer to je moj uspjeh”, naglasila je stolnotenisačica Anđela Mužinić Vincetić.
Zlatna paraolimpijka i trostruka osvajačica paraolimpijskog odličja ove je rezultate postigla u radu s trenericom Mirelom Šikoronja Ivančin koja je njihov odnos opisala ovako: “Mi imamo divnu konekciju od samoga početka. Svi nas pitaju kako je to moguće, a ja mislim da je to moguće jer jedna drugu poštujemo, cijenimo i imamo međusobno povjerenje. To je osnova za dobar odnos, kao i u svakoj obitelji, u svakom zajedništvu. Od kada sam uz Anđelu i cijelo moje društvo parasportaša, ja više ne vidim njihove invaliditete, ne vidim kolica, proteze… Oni apsolutno moraju uložiti više truda, imati više hrabrosti, upornosti, ali oni mogu sve”, kazala je.
“Inkluzija dobro zvuči, no vi nju morate provesti u kulturi koja je patrijarhalna, koja osuđuje, odmjerava vanjski izgled, koja Anđelu koja osvoji zlatnu medalju prikaže prvotno kao ženu s invaliditetom, a tek onda kao sportašicu. To je problem naše kulture, problem stereotipa, neznanja, problem medija”, kazala je sociologinja Sunčica Bartoluci ističući važnost edukacije.
“Ono što parasportaši mogu treba izazvati ogromno poštovanje i divljenje, ali ne zato što imaju invaliditet, već zato što rade, trude se i zato što zbog toga zaslužuju svako naše društveno priznaje. Treba educirati medije da ne koriste bombastične naslove koji stavljaju u fokus invaliditet, fokus treba biti na rezultatima i na tome što sport u socijalizacijskom smislu može napraviti”, poručila je sociologinja Bartoluci dodajući da parasportaši trebaju imati jednak tretman u medijima kao i sportaši te da se više ne smije ponoviti da prijenos drugih sportskih događaja bude važniji od prijenosa otvaranja Paraolimpijskih igara – najveće svečanosti parasporta.

Foto: Žene i mediji
OSVAJAČICE PARAOLIMPIJSKIH ODLIČJA (1992.-2024.)
Milka Milinković (koplje), Jelena Vuković (disk), Antonia Balek (kugla, koplje), Mikela Ristoski (skok u dalj), Sandra Paović, Anđela Mužinić Vincetić i Helena Dretar Karić (stolni tenis).
• 1960. u Rimu održane prve Paraolimpijske igre, natjecalo se 400 sportaša, od toga 21 žena
• 1992. na POI u Barceloni 20 posto žena je među natjecateljima, Milka Milinković osvaja prvu paraolimpijsku medalju za Hrvatsku
• 1996. na POI u Atlanti Hrvatska ima svoju prvu paraplivačicu, Anu Sršen, iste godine postaje i prva vrhunska sportašica s invaliditetom u Hrvatskoj
• 2004. na POI u Ateni Jelena Vuković osvaja za Hrvatsku prvu paraolimpijsku medalju u bacanju diska
• 2008. na POI u Pekingu Antonia Balek osvaja dvije zlatne medalje (u bacanju kugle i koplja)
• 2012. na POI u Londonu u svim paraolimpijskim sportovima uključene su žene, naša Mikela Ristoski osvaja svoju prvu olimpijsku medalju u skoku u dalj
• 2016. na POI u Riju de Janeiru Hrvatska ima četiri osvajačice medalja – Mikelu Ristoski (zlato, skok u dalj), Sandru Paović (zlato, stolni tenis pojedinačno) te Anđelu Mužinić i Helenu Dretar Karić (srebro, stolni tenis ekipno)
• 2021. na POI u Tokiju je 40 posto žena, Mikela Ristoski osvaja svoju treću paraolimpijsku medalju (bronca), a Anđela Mužinić i Helena Dretar Karić ekipnu broncu
• 2024. na POI u Parizu je 45 posto žena, Anđela Mužinić Vincetić osvaja zlatnu medalju pojedinačno