Piše: Ivana Perković Rosan
Vjerojatno po prvi put u povijesti u jednom žiriju prestižnog međunarodnog pijanističkog natjecanja bit će sedam žena i jedan muškarac. Riječ je o natjecanju Santa Cecilia u Portugalu, a jedna od sedam žena u žiriju bit će pijanistica, glazbena pedagoginja i profesorica Muzičke akademije u Zagrebu Katarina Krpan. S ovom svjetski priznatom Zagrepčankom razgovarale smo o natjecanju, kao i o vidljivosti hrvatskih skladateljica te važnosti promoviranja hrvatskih autora.
‘Ove godine ugledno natjecanje Santa Cecilia slavi 60. obljetnicu, a kako je natjecanje pokrenula pijanistica i pedagog Silva Monteiro organizatori su odlučili ovo izdanje posvetiti upravo njoj i dati joj počast i time što će u žiriju biti sedam žena – čini mi se da je to prvi puta uopće. Obično su u žirijima većinom muškarci. Velik se broj pijanista/ica sa svih strana svijeta prijavljuje na ovako ugledna natjecanja te se tada obično rade predselekcije, inače bi natjecanja trajala tjednima. Prošle godine, kada sam bila u žiriju za predselekciju, bilo je više od 300 kandidata u predselekciji, od kojih je 30 ušlo u uži izbor. Ove godine mi je iznimna čast biti članicom glavnog žirija te ću slušati one najbolje odabrane iz predselekcije ove godine. To je trenutno jedno od najjačih natjecanja u Europi, ima veliki ugled, i to sve zaslugom pijanista i pedagoga Alvara Teixeira Lopesa koji brine o natjecanju organizacijski i programski te je između ostalog zaslužan za ovogodišnji sastav žirija’, rekla nam je profesorica Katarina Krpan koja je ujedno godinama bila i gošća profesorica na Akademiji Steinway u Veroni. Ova glazbena stručnjakinja poznata je i po tome što se trudi i da hrvatske skladateljice dobiju zasluženo mjesto i postanu vidljivije. Nedavno je tako u Muzičkoj akademiji održan Koncert skladbi Ivane Lang uz promociju novih izdanja, a upravo profesorica Krpan je bila inicijatorica tog koncerta.
Nakon koncerta s djelima hrvatskih skladatelja uz skladatelje Krešimira Seletkovića, Berislava Šipuša i Frana Đurovića / Foto: privatni album
‘Hrvatske skladateljice jesu vidljivije nego prije, no nije to još onako kako bi moglo biti. Kako na Muzičkoj akademiji vodim predmet koji se zove Suvremena glazba za klavir te svake godine studenti održe nekoliko koncerata, tako smo prošle godine u Centru KNAP u sklopu ciklusa Glazbeni Knap napravili glazbeni maraton koji smo posvetili hrvatskim skladateljicama i skladateljicama iz svijeta koje su obilježile 20. i 21. Stoljeće, njih ukupno 15. Ove smo godine organizirali koncert sjećanja na skladateljicu Ivanu Lang vezano uz novo izdanje izdavačke kuće Cantus koja je izdala cijeli niz njenih partitura a urednica tih izdanja je dr. sc. Tamara Jurkić Sviben. U zadnje vrijeme se bavim ženskim rukopisom i sa ženama kao izvođačima te se nadam da će to što se malo pokrenulo s mrtve točke i što su žene počele imati malo više prostora na pozornicama kod nas, a i diljem svijeta nastaviti i rasti, no veliku ulogu u tome imamo i mi sami, kao izvođači ali i kao pedagozi. Odrastala sam u obitelji u kojoj nije bilo podjela na skladateljice i skladatelje, pijanistice i pijaniste, hrvatske i ostale skladatelje kao ni na suvremenu i drugu glazbu – prenosim to na studente i takvo bi društvo jednakosti voljela doživjeti’ rekla nam je glazbena umjetnica koja ističe i važnost promicanja cjelokupnog nacionalnog glazbenog stvaralaštva. Još 2010. je utemeljila HR PROJEKT kojem je bio cilj rad na djelima hrvatskih autora i za kojeg je nagrađena Plaketom Grada Zagreba.
Na dodjeli 29. Porina s violinisticom Katarinom Kutnar s kojom surađuje u duu #kkkk od 2018. / Foto: privatni album
‘HR PROJEKT sam započela na Muzičkoj akademiji u vrijeme kad djela hrvatskih skladatelja nisu bila dijelom standardnog repertoara tijekom studija nego su se izvodila samo u sklopu ispita. Prvo sam programe kreirala unutar moje klase, pa unutar odsjeka no međuvremenu se interes proširio i na ostale odsjeke, te je danas izvođenje djela hrvatskih autora tijekom studija postalo dio svakodnevice što je i bio moj cilj, a iz te ideje iznikla je i ideja o kolegiju suvremene glazbe. Suvremena glazba još je uvijek nedovoljno prisutna u našim planovima i programima školovanja, a studenti se usmjeravaju uglavnom prema klasičnom repertoaru tako da smo u situaciji da se u većoj ili manjoj mjeri praktički ignorira cijelo jedno stoljeće. Nerijetko mi se nakon koncerata, posebice u inozemstvu, događalo da bi mi pristupili studenti i profesori pitajući za note, snimke, kontakte sa skladateljima. Primjerice, prije pola godine imala sam koncert u Ujedinjenim Arapskim Emiratima u Dubai Steinway Hall gdje su se oduševili djelima Ive Josipovića te smo već dogovorili novi koncert na kojem ću kombinirati hrvatske skladatelje i suvremene skladatelje iz svijeta. To je kroz godine postalo dijelom moje repertoarne politike pa tako skladatelji današnjice imaju svoje mjesto i u programima ljetne međunarodne pijanističke škole u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, škole koja ove godine slavi svoju 55. obljetnicu, a koju vodim posljednjih deset godina. Ono što je nekako moja misija jest da naši skladatelji imaju svoj glas kroz nas interprete ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu; da pokažemo našu kulturu, a ne da je se stidimo i skrivamo. To pokušavam prenijeti i na nove generacije’, rekla nam je priznata Zagrepčanka.
S ocem Vladimirom Krpanom s kojim je svirala u klavirskom duu od godine 1991. / Foto: privatni album
A iako dolazi iz glazbene obitelji, profesorica Krpan nam je ispričala kako sve do četvrtog srednje nije bila sigurna da će i ona krenuti tim putem.
‘Htjela sam studirati povijest umjetnosti, pa arheologiju i onda jezike, svašta me zanimalo. U zadnji tren sam se odlučila za Muzičku akademiju. Odrastanje s glazbom bilo mi je prirodno, dio moje svakodnevice. Roditelji su me upisali u glazbeni vrtić jer sam bila dosta živo dijete bez namjere da se u budućnosti bavim glazbom. No, legendarna voditeljica vrtića, gospođa Beata Devčić donijela je tu odluku umjesto njih i upisala me u glazbenu školu. U četvrtom srednje sam počela pokazivati veći interes za sam studij i praktički u fotofinišu donijela odluku da upišem Muzičku akademiju. Nakon Muzičke akademije put me vodio prvo u Italiju pa u Švicarsku, a onda diljem svijeta. Ta su se stalna putovanja nastavila i danas – moja ljubav prema glazbi neprestance raste, a također i znatiželja koja me vodi u neke nove i eksperimentalne projekte. Iako uživam u koncertima, s vremenom me zaokupila pedagogija i činjenica da se s time bavim tako intenzivno me na više načina oplemenjuje; učim od studenata jednako kako oni uče od mene – to je jedan divan krug koji stalno inspirira a svaka nova generacija je i novi izazov’, istaknula je umjetnica koja je dvaput magistrirala, u Zagrebu i Švicarskoj a usavršavala se i u Italiji. A baš to iskustvo upoznavanja svijeta smatra jako važnim za mlade umjetnike.
Katarina Krpan u radu s najmlađima / Foto: privatni album
‘Mislim da je vrlo važno upoznati druge kulture i imati tu mogućnost vidjeti gdje se nalazite u odnosu na svijet. Nije teško biti dobar unutar generacije koja nije velika. Kad zbrojimo sve glazbene akademije u Hrvatskoj – studij klavira godišnje upiše oko 25 studenata. U Italiji je ta brojka veća od 100. A zamislite koliki broj je u Kini. Bitno je učiti i istraživati, upoznavati druge ljude, razmjenjivati znanja i iskustva te u današnjem vremenu, u kojem su nažalost natjecanja postala neka vrsta imperativa – stalno raditi na osobnom rastu i biti najbolja moguća verzija sebe’, zaključila je.
