Piše: Josipa Bubaš
Muzej grada Zagreba ožujak je proglasio Mjesecom žena čime se pridružio široj tendenciji revalorizacije položaja žena u muzejskim strukama i izlagačkim praksama. Bio je to povod organizaciji dijaloga sa Slavkom Pavić, renomiranom fotografkinjom, čije je djelovanje značajno pridonijelo afirmaciji žena fotografkinja druge polovine dvadesetog stoljeća. Razgovor u kojemu je ponovno došla do izražaja spontanost, zaigranost i srčanost poznate fotografkinje, moderirala je kustosica Muzeja Iva Kranjec. Razgovor je održan 18. ožujka 2025.
Sam razgovor započeo je spontanom gestom fotografkinje koja vadi fotoaparat i fotografira publiku, čime izokreće poziciju promatrane u onu koja promatra, vizualno bilježi i fragmentira trenutak. Također, tim činom iznova afirmira fotografski jezik, kojim je obilježila percepciju Zagreba druge polovine 20. stoljeća, kao njoj primarni izraz. Tek nakon tog čina fotografiranja publike, slijede eksplikacije, tople i proživljene riječi i verbalni iskaz koji bismo mogli okarakterizirati kao trajnu zaljubljenost u život.
Slavka Pavić rođena je 1927. godine u Jajcu. Djetinjstvo je provela u Daruvaru, gdje se, kako ističe u razgovoru, prvi puta susrela s fotografijom. Školski kolega imao je fotoaparat i razvijao je fotografije, kojima je Slavka bila očarana, no fotografija je i tada bila skup hobi, namijenjen privilegiranima. Osim toga, kako joj je objasnila majka, djevojci nije bilo primjereno biti u crnoj komori s muškarcima. Zbog svega navedenog, svoju je inicijalnu očaranost fotografijom potisnula dok nije upoznala muža, Milana Pavića, poznatog zagrebačkog fotoreportera koji ju je potaknuo na bavljenje fotografijom. Učlanila se u Fotoklub Zagreb 1951. godine, a dvadesetak godina kasnije, 1973., bila je i jedna od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba, kojoj su, osim Slavke Pavić, članice bile i Marija Braut, Nada Ditjo, Laura Mizner, Jasenka Odić, Jadranka Pekić, Ivančica Privora, Vlasta Šinka i Zlata Vucelić. “Svaka je bila posebna, svaka je nešto svoje doprinijela” izjavila je Slavka, kako navodi Tihana Bertek u tekstu na portalu Vox feminee. I na razgovoru u Muzeju grada Zagreba, Pavić ističe prisutnu kolegicu Vlastu Štalekar hvaleći njezin rad. Uz Djuru Griesbacha i Vladka Lozića, Slavka Pavić suorganizatorica je izložbi Sekcije Žene snimaju, a kasnije postaje i glavna organizatorica izložbe.
Slavka Pavić u razgovoru s Ivom Kranjec / Foto: Ana Torić (MGZ)
Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu te u privatnim zbirkama. Dobitnica je više od osamdeset nagrada, među kojima se ističu Nagrada Tošo Dabac za životno djelo i Nagrada Vladimir Nazor također za životno djelo. Sudjelovala je na tristotinjak skupnih izložbi, među kojima i na izložbi hrvatskih fotografa u Francuskoj 2012. u sklopu festivala Croatie,la voici! koju su kurirali Marija Tonković i Peter Knapp.
Godine 2022. njezine su fotografije bile izložene u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje je kustosica Leila Topić, nazvavši izložbu Gledati zajedno, izložila radove fotografkinje i njezinog muža Milana Pavića, ističući dugogodišnju pogrešnu percepciju Slavke Pavić kao učenice velikog i poznatog fotografa, čime je Topić istaknula snažan autorski potpis autorice. Ranije, 2014. godine u Muzeju grada Zagreba postavljena velika izložba Slavke Pavić kustosice Ive Prosoli koja je, uz prateći katalog, pridonijela revalorizaciji i isticanju kvalitete i specifičnosti autorstva ove fotografkinje. Izložba je gostovala u zemlji i inozemstvu. Godinu dana kasnije, u izdanju Hrvatskog fotosaveza, izašla je i monografija čija je autorica Branka Hlevnjak. Svijet vrijedan gledanja naziv je izložbe Slavke Pavić u Galeriji Kranjčar 2021. godine. Naziv izložbe možda najtočnije opisuje pristup fotografiji, ali i životu ove inspirativne autorice. Tim povodom u prilogu Jelene Prpoš, fotografkinja izjavljuje kako je Jugoslavija bila njezin atelje, a Sunce njezin reflektor. Pavić nije studijska fotografikinja, njezini radovi nastaju kao posljedica zamjećivanja, kadriranja, prepoznavanja ljepote u stvarnosti, a ne kao čin režiranja i stvaranja kontroliranih uvjeta.
Osim, arhitekture i pejzaža te nevjerojatnog talenta za detalje, u kojima se nerijetko krije humor, sedamdesetih godina, kako ističe kustosica Kranjec, Slavka Pavić bavila se i eksperimentalnom fotografijom.
Slavkine fotografije obilježile su poslijeratnu urbanizaciju i modernizaciju Zagreba, prelazak grada preko Save, a česti su joj motivi bili i prometni znakovi, koji su, kako sama pojašnjava, usmjeravajući kretanje, donijeli drugačije shvaćanje prostora i simbolizirali dolazak novog.
Iako su u njenim fotografijama tijekom dvadesetog stoljeća rijetki portreti s vremenom je, uvođenjem digitalne fotografije koju koristi od 2006., počela fotografirati i ljude. Kako navodi Iva Prosoli gostujući na HRT-ovoj emisiji Kultura s nogu, 2020, Pavić je velika poznavateljica kulturne scene, te često na izložbama i događanjima fotografira ljude kojma potom šalje fotografije.
Dijalog sa Slavkom Pavić u Muzeju grada Zagreba / Foto: Ana Torić
Slavka je tijekom Dijaloga s kustosicom Kranjec pojasnila da bi, prilikom fotografiranja, svakome prvo prišla i zamolila za dozvolu. „Kada postoji veza i dozvola, fotografije i izradim pa poklonim“. Ta je gesta znatiželje, podrške i kako se danas čini, gotovo neobjašnjive očaranosti svijetom koju je ova umjetnica uspjela očuvati, gesta koja stoji vremenu i kontekstu usprkos, koja ne traži u njima razloge postojanja većih ih vlastitim pristupom mijenja i oplemenjuje.
Na pitanje kustosice Ive Kranjec koje je najneobičnije mjesto na kojemu je fotografirala, Pavić ističe uspon na Mali Ston s mužem Milanom, kada su se, vođeni znatiželjom i željom za dobrom kadrom, penjali nesigurnim putovima kroz šikaru i urušene zidine. Ne bez humora prisjeća se i mukotrpnog uspona na Mljetu s ciljem snimanja crkvice Sv. Marije na istoimenom otočiću iz, do tada neviđenog, gornjeg rakursa, gdje ih je nakon opasnog uspona dočekala šikara toliko visoka da je zaklonila pogled i onemogućila fotografiranje. Usprkos povremenim krivim procjenama, Pavić ističe znatiželju kao pokretač života i umjetnosti fotografije, te poručuje kako se mladi trebaju kretati jer isključivo tako stječu iskustvo, a ne preko interneta.
„Fotografija je uvijek izazov pogotovo ako ne idete utabanim stazama, čovjek se mora kretati da bi vidio nešto.“
Zatvorivši Dijalog odgovorom na pitanje što bi savjetovala ženama, Slavka Pavić ističe: “Nemojte od ničega odustati da biste pokazale da ste dame, imajte posao, poziv i ravnopravno u svemu sudjelujte i ulazite u sve pore života!“
