Piše: Antonija Dujmović
Flotom od 12 zrakoplova našeg nacionalnog avioprijevoznika Croatia Airlinesa upravlja 131 pilot, među njima su i četiri žene. Pilotkinja Kristina Mlinarić ujedno je i jedina kapetanica hrvatskog civilnog zrakoplovstva, dok su ostale tri na poziciji kopilotkinje. Kapetanica Mlinarić i njena kolegica Mirna Pavlaković, koja je trenutno na porodiljnom, podijelile su s nama svoja iskustva i razmišljanja o tome koliko je još uvijek snažan utjecaj stereotipa na izbor zanimanja kod djevojčica i dječaka.
„Iskreno, nisam bila od curica koje su oduvijek znale što žele. Nisam bila izložena avijaciji, nitko u obitelji nije imao nikakvih veza s letenjem ili avijacijom općenito. Bila sam, što se tiče stereotipa, tipična djevojčica. I to je razlog zašto se žene teže odlučuju na izbor ovog zanimanja – jako kasno su izložene “muškim” igračkama. Jednostavno, dok se dječaci igraju autićima i avionima, žene jako kasno shvate da su sve te opcije, kod izbora zanimanja, opcija i za njih“, kaže pilotkinja Pavlaković.
Prisjeća se kako je kod nje odabir zanimanja u dobroj mjeri bio igra slučaja. Naime, kada su svi znali što žele studirati ona je, kaže, znala samo da želi putovati, tada joj ni na kraj pameti nije bilo da bi mogla studirati i postati pilotkinja.
„U školu je došao poziv: prihvati izazov, postani vojni pilot. Tek tada mi je sinulo da uopće postoji opcija studiranja za pilota. Prijavila sam se za vojnog pilota. Prošla sam sve razine testiranja i shvatila da ja to mogu! Ja mogu biti pilotkinja – sposobna sam za to. Ali vojska me nije privlačila pa sam odradila liječnički pregled za civilnog pilota i predala papire za prijemni na Tehničkom Veleučilištu – smjer civilni pilot. Sve dalje me dovelo do toga gdje sam danas – starija prva časnica zrakoplova Airbus 320 u Croatia Airlinesu“ s ponosom kazuje Mirna Pavlaković.
Foto: Mirna Pavlaković, kopilotkinja zrakoplova Airbus
Njena kolegica Kristina Mlinarić jedna je od onih koje su još u djetinjstvu odlučile što žele postati.
„Odrastala sam nedaleko od zračne luke i igrajući se u dvorištu obiteljske kuće promatrala sam zrakoplove u prilazu Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb, pa je već tada nekako počela ljubav prema zrakoplovstvu. U to doba sam, kao i mnoge vršnjakinje, dane provodila igrajući se vani, ali isto tako i s barbikama tako da moje djetinjstvo nije bilo protkano “muškim“ igračkama. S otprilike 11 godina donijela sam svoju životnu odluku, koju sam podijelila s bližnjima – želim postati pilotkinja.
Kako nitko u obitelji nije bio vezan uza zrakoplovstvo, tako u to vrijeme nisam ni imala prave informacije kako se postaje pilot. Tada sam i počela izrađivati svoje prve makete zrakoplova nadajući se da ću jednom sjesti u jedan od zrakoplova“ prisjeća se pilotkinja Mlinarić.
I taj se san ostvario, Kristina Mlinarić je postala kapetanica putničkog zrakoplova. Put nije bio nimalo lak, ali uspjela je uz snažnu volju i podršku obitelji.
„Sada više ne nailazim na predrasude, međutim u vrijeme ranih 90-tih nije bilo tako.
Naravno da me je obitelj podržavala, mada su u početku mislili da je to još jedna dječja ideja, međutim kad su uvidjeli da se iz dječje ideje rodila prava ljubav prema zrakoplovstvu pružili su mi pravu potporu i pomoć u svakom trenutku na putu prema realizaciji životnog sna.
Poneki su tada znali komentirati, da je to nemoguće, nema baš žena u pilotskoj kabini, međutim nitko me nije mogao pokolebati u mojem naumu. Nakon osnovne škole upisala sam Srednju zrakoplovnu, zatim Fakultet prometnih znanosti te je nakon toga uslijedilo zapošljavanje u nacionalnoj kompaniji Croatia Airlinesu. Mojoj sreći nije bilo kraja…“, prepričava svoj početni put.
Foto: Kristina Mlinarić, kapetanica putničkog zrakoplova Dash
Putnici reagiraju pozitivno riječima “trebalo bi vas biti više”
Iz kompanije nam kažu kako su danas reakcije putnika na žene u pilotskoj kabini posve uobičajene s obzirom da su kroz posljednjih petnaestak godina sve više upoznati s činjenicom da zrakoplovima Croatia Airlinesa upravljaju žene.
„Dio putnika čak izuzetno pozitivno prihvaća pilotkinje i nerijetko izražava želju da ih osobno upozna i pozdravi ih na izlasku iz zrakoplova“, kaže glasnogovornik CA Davor Janušić.
Ovo potvrđuju i pilotkinje iznoseći zanimljiva zapažanja vezana uz iskustva s putnicima.
„U putničkom terminalu redovito me zamjenjuju za stjuardesu, za razliku od situacija kada me zapaze u cockpitu pri čemu se uglavnom ugodno iznenade. Jako me vesele posjeti djece koja se, kao i odrasli, nekad iznenade da je pred njima žena pilot, a katkad im je to sasvim prirodno. Po tome vidim da se svijet mijenja. I da su te promjene pozitivne. Jako me veseli činjenica da je jedna djevojčica, nakon našeg upoznavanja, čvrsto odlučila da će postati pilotkinja i da sam joj uzor. To su razlozi zbog kojih se sav uložen trud i rad isplatio“, kaže pilotkinja Pavlaković.
„Vrlo rijetko, čak bih mogla reći da nikad ne nailazim na negativne komentare, svima je cool što za komandama zrakoplova sjedi žena. Ne moram ni reći da su žene uglavnom one koje više komentiraju u stilu, „super“, „trebalo bi vas više biti“ te se s toga nadam da će još puno djevojaka krenuti mojim tj. našim koracima“, ističe kapetanica Mlinarić.
Udio žena među pilotskim osobljem iznosi 4 posto, a među kabinskim preko 80 posto
U Croatia Airlinesu, kompaniji koja je ove godine proslavila 30 godina postojanja, trenutno je zaposlen 131 pilot. Od toga je 65 pilota na zrakoplovu tipa Airbus 319/320 (36 kapetana i 29 kopilota), a 66 pilota na zrakoplovu tipa Dash 8-Q400 (34 kapetana i 32 kopilota).
Među pilotskim osobljem Croatia Airlinesa trenutno su zaposlene četiri žene. Jedina kapetanica među njima je Kristina Mlinarić (od 2016. godine) i to na zrakoplovu Dash 8-Q400, a istim tipom zrakoplova upravlja i kopilotkinja Slavka Mustapić. Na zrakoplovu Airbus 319/320 lete kopilotkinje Mirna Pavlaković i Andrea Blašković.
Među 179 članova kabinskog osoblja zrakoplova nalaze se 34 muškarca, što je udio od 19 posto, ostalih 81 posto kabinskog osoblja čine žene.
Činjenica je da se žene mnogo rjeđe odlučuju za pilotsku profesiju u odnosu na muškarce, odnosno da u mnogo manjoj mjeri upisuju studij aeronautike, smjer civilni pilot, na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu. Udio žena pilotkinja u kompaniji je trenutno 3 posto, što je neznatno manje u odnosu na međunarodni prosjek od 4-5 posto potvrđuju nam iz Croatia Airlinesa.
„Kada bih djevojkama koje se odlučuju za pilotsko zanimanje trebala dati savjet, naglasila bih da ne zanemare količinu rada, truda i učenja koje ovo zanimanje zahtijeva. Postoji mnogo načina na koje se može početi karijera pilota, i nije nužno da to bude na studiju aeronautike. Svi putovi traže mnogo učenja, rada i truda. Bez motivacije i ljubavi prema avijaciji, jako je teško ustrajati. Uz odlučnost i potpunu posvećenost doći ćete do svog cilja. Na kraju će se sve isplatiti“, poručuje uz osmijeh pilotkinja Pavlaković.
„Ako se uspoređujemo s nekim kompanijama izvan granica Lijepe naše mi imamo vrlo mali broj zrakoplova u floti, pa možda djevojke ni ne vide mogućnosti koje im zrakoplovstvo nudi. Ipak mislim da smo se odmaknuli od nekog patrijarhalnog sustava tako da se i djeca odgajaju na možda drugačiji način, a da ne govorim o dostupnosti informacija u 21 stoljeću”, smatra Mlinarić.
„Sigurna sam da je ženama, koje su prije mene postale pilotkinje, bilo teže doći do svog statusa, ali svaka od njih je utrla put novima i svakoj idućoj je sve lakše. Tako i treba biti“, dodaje Pavlaković.
Foto: Mirna Pavlaković, kopilotkinja zrakoplova Airbus
Usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života najveća je poteškoća u ovom poslu
Obje pilotkinje se slažu, gledajući iz pozicije majke, da u ovom poslu postoje poteškoće (kao i u svakom drugom) oko usklađivanja obiteljskog i poslovnog života. S tim da ovdje nije riječ o klasičnom poslu, jer letenje je strast koja se pretvori u karijeru, a u nekom životnom razdoblju, kažu, karijere mogu iz bioloških razloga ženama ipak predstavljati poteškoće.
„U budućnosti od zrakoplovne struke očekujem da prepozna taj problem, koji se u svijetu polako rješava uvođenjem parcijalnog radnog vremena za pilotkinje majke. Jer jako je teško odlaziti na smjene od nekoliko dana i ostavljati svoju mladu obitelj. Uz puno volje, dobre koordinacije i organizacije, sve se može, ali nadam se da će se neke stvari ipak olakšati pilotkinjama koje odluče osnovati obitelj“, kaže Pavlaković.
„Jedine poteškoće koje se javljaju u ovom poslu, i za pilote i za kolegice iz kabinskog osoblja zrakoplova, su usklađivanje posla i obiteljskog života, što je ponekad teško pratiti jer imamo smjenski rad i katkad nas nema doma po 4-5 dana tako da je i dalje obitelj ta koja vam mora pružiti potporu i pomoć, primjerice, u odgoju djece. Ali uz obitelj i dobru organizaciju sve je moguće”, kaže kapetanica Mlinarić.
„Kao i svaka karijera, posao pilota zahtijeva odricanje. Pitanje je samo koliko je tko spreman uložiti i riskirati. Ali na kraju dana, kada slijećete zrakoplovom od 73.5 tone i dobijete pljesak putnika, shvatite da pružate primjer i uzor, shvatite da se sve to na kraju isplatilo“, iskrena je Mirna Pavlaković.
„Jutros sam se probudila u 4 sata kako bi otišla obaviti let za Bruxelles …da, ponekad zna biti naporno ranojutarnja ili noćne smjene, ali ipak je to najljepše zanimanje na svijetu“ zaključuje Kristina Mlinarić.
