Antonija Dujmović
U većini suvremenih društava, pa i onih najrazvijenijih, žene su još daleko od postizanja pune ravnopravnosti. Možemo se tek pitati gdje je žena na ljestvici ravnopravnosti u društvima koja se nose s teškim socio-ekonomskim, institucionalnim i svekolikim tranzicijskim problemima?
Docentica s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, dr. sc. Daniela Jurčić, svoju je znanstvenu karijeru posvetila pitanjima ravnopravnosti spolova u BiH te dugogodišnja saznanja i razmišljanja zaokružila u nedavno objavljenoj knjizi „Položaj i uloga žene u BiH – porast emancipacije ili diskriminacije?. Ova doktorica informacijskih i komunikacijskih znanosti dala nam je sažet uvid u probleme žena u bosanskohercegovačkom društvu te se osvrnula na ulogu medija koju imaju u tom kontekstu.
Za čitatelje koji neće imati priliku pročitati ovu Vašu knjigu, možda za početak pitanje iz naslova – je li došlo do porasta emancipacije ili diskriminacije žene u BiH?
U odnosu na neka ranija vremena, pogled na ženu se promijenio. Međutim, nedovoljno. Još uvijek, iako živimo u 21. stoljeću, imamo društvo koje je konzervativno i patrijarhalno, a glavnu ulogu u javnom životu i društvu općenito imaju muškarci. I danas imamo prisutnu snažnu društvenu, ekonomsku, političku i kulturnu nejednakost između žena i muškaraca.
Što Vas je potaknulo na pisanje knjige?
U svijetu znanosti sam već skoro 15 godina. Cijeli moj radni vijek je posvećen proučavanjem stanja položaja žena u bh. društvu. Ovo jest moja prva knjiga na ovu temu, međutim imam preko 20 znanstvenih radova o ovoj problematici. Knjiga je samo spoj mojih dosad objavljenih radova i moje doktorske disertacije. Knjiga predstavlja jednu od rijetkih znanstvenih i istraživačkih publikacija na ovu temu u Bosni i Hercegovini. Ako ona makar malo pridonese razvijanju svijesti o potrebi da se ženu pozicionira u realne društvene okvire, moja želja je ispunjena.
Kakve su prve reakcije čitatelja?
Uistinu odlične. Tema je zanimljiva i drago mi je da je ljudi prepoznaju kao takvu. Zanimanje za knjigu je veliko, a ja sam neizmjerno sretna zbog toga.
S obzirom na brojne teške probleme s kojima se BiH nosi još od svojeg osamostaljenja, koliko je poboljšanje položaja žena u društvu (i općenito ravnopravnost spolova) u javnosti i politikama prepoznato kao važna tema?
Bosna i Hercegovina jedna je od tranzicijskih zemalja s izuzetno specifičnom i dodatno složenom pozicijom zbog kompleksne političke i institucionalne strukture ustanovljene u poslijeratnom razdoblju. Ovakva klima u državi uvijek za posljedicu ima pogoršanje društvenog položaja žene i porast diskriminacije općenito. Država uglavnom ignorira diskriminaciju kada je riječ o spolu, jer se uglavnom bavi osiguravanjem nediskriminacije u etničkoj, političkoj i religijskoj strukturi. Rekla bih da u Bosni i Hercegovini pitanje ravnopravnosti spolova čeka da bude prepoznato kao bitno.
Što biste izdvojili kao tipične probleme s kojima se susreću žene u BiH?
Osobno, kao najveći problem vidim nasilje nad ženama. Broj žrtava nasilja u obitelji u Bosni i Hercegovini je u porastu. Čak 640 000 žena u BiH doživjelo je neki oblik nasilja. Međunarodni standardi za zaštitu ljudskih prava nalažu da je država odgovorna za prevenciju i sankcioniranje svih oblika kršenja ljudskih prava. Do prije par godina, nasilje u obitelji nije bilo kazneno djelo. Izgovor je bio da se nasilje događa iza zatvorenih vrata obiteljskoga doma te da se može sankcionirati samo ukoliko se takvim činom narušava javni red i mir. Nužno je da se svi zajedno osvijestimo te da ovaj veliki problem pođemo tretirati kao neprihvatljivu i zakonom zabranjenu pojavu.
U fokusu Vašeg rada su i mediji. U kojoj mjeri i kako bh. novinari i novinarke izvještavaju o tome?
Konkretno, o nasilju nad ženama, mediji pišu svakodnevno. No, na krivi način. Bh. mediji nisu otporni na senzacionalizam pa u tom smislu nasilje nad ženama iskorištavaju po principu što brutalnije, to primamljivije. Nužno je da se mediji nauče senzibilizirano izvještavati o rodno zasnovanom nasilju.
Koliko su mediji osviješteni o svojoj ulozi u suzbijanju rodnih stereotipa i razvoju ravnopravnijeg društva?
Predstavljane ženskih likova u medijima je vrlo zanimljiva tema i to je tema moje doktorske disertacije. Zaključak do kojeg sam ja došla jest da bh. mediji preferiraju muški spol a medijska politika je takva da vlada patrijarhalna ideologija u kojoj se žene svode na veoma mali broj figura: estradna zvijezda, majka, žrtva i supruga. Bit ću slobodna kazati da mediji vrlo često daju pogrešne predstave o društvu i njegovim članovima, a na taj način cementiraju stereotipe i pridonose stvaranju diskriminacije i društvene isključenosti.
Raspravlja li se u bh. medijima o ravnopravnosti žena i muškaraca?
Veoma malo. Rijetko ćete naići na medijski sadržaj koji analitički obrađuju problem ravnopravnosti spolova. Mislim da se ova tema mora uvrstiti u medijske sadržaje jer ćemo na taj način identificirati ključne odnose u društvu, ali i procijeniti prisutne kulturološke matrice.
Koliko su česte seksističke izjave u javnom i medijskom prostoru?
Veoma česte. Seksizam je prisutan u tradicionalno žensko-muškim rodnim ulogama, tj. skupu normi, odnosno kulturno definiranih obrazaca koji nalažu očekivanja osoba pojedinih rodova. Posljednjih godina u BiH došlo je do povećanog broja seksizama pa se u tom kontekstu žena počela promatrati kao objekt. Ona dolazi do izražaja kada se trebaju prikazati atributi tjelesnosti i privlačnosti pa ona postaje fizička atrakcija i vizualna senzacija.
Osjete li se ipak neki pomaci na bolje, postoje li svijetli primjeri kada je riječ o napretku položaja žena u BiH?
Već sam kazala da u odnosu na neka ranija vremena, pomaka ima. Međutim, još uvijek pričamo o diskriminaciji nad ženama tako da problem još uvijek postoji. Negdje sam pročitala da ćemo tek za 100-120 godina ostvariti rodnu ravnopravnost. Duga borba je pred nama.
Jeste li se osobno susretali s nekakvim neugodnostima samo zato što ste žena?
Ne. Cijeli svoj radni vijek se bavim pitanjem položaja žene u društvu i osnaživanjem njezine uloge. U tom smislu, ne bih sebi dozvolila bilo kakvo omalovažavanje i diskriminaciju zato što sam žena.
Kako vidite svoju buduću ulogu u daljnjem doprinosu otvaranja tema ravnopravnosti žena i muškaraca u bh. društvu?
Ja ću se i dalje baviti ovom problematikom. Razmišljam na način da je moja trenutna misija osvještavanje mladih ljudi za ovaj problem. To činim sa svojim studentima. O njima nam ovisi rodna ravnopravnost u budućnosti. Činjenica je da sama ne mogu učiniti previše, ali možemo svi zajedno. Problem neravnopravnosti spolova ne može se riješiti jednostavno ni brzo. Potrebni su dugogodišnji rad i napor. Želja mi je da se ženu pozicionira u one društvene uloge koje joj pripadaju. Samo tako ćemo imati normalo, moderno i zdravo društvo.
