Piše: Nikolina Blažanović
Romi su nacionalna manjina koja živi u siromaštvu, segregiranim naseljima te su često isključeni iz zajednice. Romkinje su pri tome u svim područjima ranjivija skupina. Kako bi se na to skrenula pozornost, prošle godine je u Zagrebu postavljen prvi spomenik romske pismenosti u Hrvatskoj – skulptura Romkinje koja pleše s perom u ruci.
Usprkos nedaćama i izazovima s kojima se pripadnice/i ovog naroda suočavaju, kako kod nas tako i u drugim zemljama Europe, među njima se nađu pojedinci i pojedinke koje uspiju i postaju uzor drugima. Jednu takvu snažnu ženu pronašli smo u Bosni i Hercegovini, zemlji koja se nosi s različitim ozbiljnim problemima. Predsjedinca Udruženja žena “Romkinja” približila nam je stanje po pitanju romske nacionalne manjine u toj nama susjednoj državi.
Sabira Hašimović Romkinja je iz Bijeljine koju život nije mazio. Kao i mnoge druge, Sabiru su životne okolnosti disfunkcionalne i nesigurne sredine dovele do braka u 16. godini. Nakon toga se 15 godina borila jer nije mogla imati djece, a nakon rođenja sina je ostala bez muža. „Postajem samohrana majka, shvatam da sada pored sve boli koju nosim u sebi iz djetinjstva, slijedi još teži period – podizanje djeteta bez oca u situaciji kada sam ja bez zaposlenja i bez bilo kakve sigurnosti“, započinje svoju priču Sabira.
Bez podrške muževe obitelji, iz inozemstva, gdje je živjela, vratila se u Bosnu i Hercegovinu. Tada je tražila bilo kakav posao kako bi zaradila za osnovne potrebe. Poslove je tražila u Bosni i u inozemstvu. Kad je njezin sin krenuo u školu, 2011. godine, slučajno je saznala za lokalnu nevladinu organizaciju „Otaharin“ iz Bijeljine. Iste godine se i učlanila jer je čula da su njihove aktivnosti usmjerene djeci i podršci obrazovanju.
„Podrška koja mi je pružena bila mi je od izuzetnog značaja. Obzirom da ja nisam završila osnovnu školu i da sam posljedice toga trpila dugi niz godina cilj mi je kao roditelju bio da se moje dijete redovno školuje i da stekne potpuno obrazovanje. U Udruženju su kroz komunikaciju i saradnju sa mnom prepoznali moju volju da za svoje dijete i za sebe stvaram bolju budućnost i prilike“, opisuje.
Sabiru su u „Otaharinu“ 2014. godine zaposlili kao higijeničarku. Nakon toga je napredovala na poziciju terenske radnice, a zadnje tri godine radi kao programska radnica i medijatorica u zajednici. Udruženje građana „Otaharin“ postoji već 16 godina i provodi razne aktivnosti usmjerene na integrativni model uključivanja Romkinja i Roma.
„Poseban akcent se stavlja na prevenciju rodno zasnovanog nasilja, borbu protiv trgovine ljudima, obezbjeđenja pristupa pravima, zagovaranje za sistemska rješenja, sve to uz konstanto zagovaranje da anticiganizam kao ključni uzrok isključivanja Roma i Romkinja bude prepoznat i da se iznađu sistemska rješenja za borbu protiv uzroka, a ne samo bavljenje posljedicama. “Otaharin“ provodi ciljane intervencije u oblastima obrazovanja, stambenog zbrinjavanja, zaštite zdravlja i zapošljavanja Roma i Romkinja“, objašnjava.
Važnost Udruženja „Otaharin“ se za vrijeme pandemije dodatno istaknula. Broj korisnica i korisnika se od ožujka 2020. godine do danas utrostručio te su osigurali preko 1200 različitih paketa humanitarne pomoći Romkinjama i Romima.
Tu Sabirin rad nije stao: „Posebno mi je značajno i to što sam 2015. g. izabrana od strane žena Romkinja za predsjednicu Udruženja žena „Romkinja“ i tu funkciju obavljam i danas. Iza mene su godine rada i truda, ulaganje u sebe, svoje vještine i znanja i mogu s pravom reći da sam ponosna na sebe. Velika mi je satisfakcija što sam u mogućnosti da podržim žene Romkinje i dam im glas da probleme i brige s kojim se suočavaju budu prepoznati. Ponosna sam i na činjenicu da je moj sin sada učenik srednje škole i aktivan volonter UG „Otaharin“.
„Udruženje žena „Romkinja“ je posvećeno provođenju aktivnosti koje će doprinijeti unapređenju položaja i kvaliteta života žena i djevojčica Romkinja“, objašnjava Sabira. Udruženje radi i provodi mnoge aktivnosti. Pružaju psihosocijalnu podršku ženama i djevojčicama Romkinjama, nastoje poboljšati međusobnu solidarnost, a od siječnja ove godine, s Centrom za ženska prava iz Zenice, provode projekt „Širenje pristupa pravdi i ženskim pravima kroz pravnu podršku u zajednici“. Cilj projekta je stvoriti široku mrežu educiranih pomagačica/ča koji će pružati podršku žrtvama rodno uvjetovanog nasilja.
„Uopšteno Romi i Romkinje se susreću sa velkim brojem problema kao što su visok stepen siromaštva, nizak stepen obrazovanja, slabi stambeni uslovi, niska stopa zaposlenosti, marginalizacija i isključenost iz bitnih društvenih događaja. S pravom se kaže da su žene Romkinje višestruko diskriminisane kako u zajednici i porodici u kojoj živi, tako i od strane većinske populacije i institucija. Romkinje su samim tim više izložene raznim oblicima nasilja, ograničene na život u domaćinstvu sa malo ili nikako pristupa društvenom životu, nose teret višečlanih i višegeneracijskih porodica. Nezaposlenost, nizak stepen obrazovanja, rigidni patrijarhalni stavovi vode ih u život u kojem zavise od volje drugih najčešće muških članova porodice. Ne rijetko su one prisiljen da prose kako bi izdražavale porodicu i na taj način nose još jednu društvenu stigmu. Djevojčice Romkinje su u velikom riziku da postanu žrtve dječjih brakova“, iznosi Sabira najveće probleme Romkinja u tamošnjem društvu.
Kroz svoje edukacije, okrugle stolove, ulične akcije i obilježavanje raznih važnih datuma nastoje podići svijest i educirati Romkinje o nasilju, dječjim brakovima, pravima i dostupnim mehanizmima zaštite. Rade na očuvanju i promociji romske tradicije, kulture i jezika jer su oni dio njihovog identiteta. Iznimno su aktivni u izradi lokalnih akcijskih planova za uključivanje Romkinja i Roma Bijeljine te akcijskih planova za borbu protiv rodno utemeljenog nasilja. Kroz Udruženje su Romkinjama u suradnji sa zdravstvenim ustanovama osigurali i redovite besplatne preglede. Uz sve ovo im je bitno i umrežavanje te su članice Ženske romske mreže „Uspjeh“, Koalicije za zajedničko djelovanje i saradnju i Koalicije „Uzbuna“, a organiziraju i male humanitarne inicijative kojima nastoje pomoći Romkinjama u zajednici.
„Žene Romkinje su izložene višestrukoj diskriminaciji i žive u izrazito patrijarahalnim porodicama tako da je potreban veliki trud da se do njih dopre i da se one animiraju da uprkos mnogim ograničenjima izađu u javnost. Onog trenutka kada se “odvaže” da učestvuju na aktivnostima izuzetno su zahvalne za priliku da obogate svoj društveni život. Za neke od njih su aktivnosti UŽ “Romkinja” jedina mogućnost izlaska iz kruga domaćinstva. Sve više njih je osnaženo i edukovano i spremne su da i same zatraže informaciju i pomoć. Mi se aktivno trudimo da do njih dopremo što više i da njihovim potrebama prilagodimo aktivnosti i podršku koju pružamo u Udruženju“, kaže Sabira.
„Iskoristite svaku mogućnost koja vam se nudi za učenje i napredak, informišite se, školujte svoju djecu i ne pristajte da budete žrtve takozvane „tradicije“ niti da budete one koje će obrasce negativnih ponašanja prenositi kao tradiciju. Dječji brakova nisu tradicija nas Roma i Romkinja. Nije i ne smije biti tradicija da žena trpi bilo kakav oblik nasilja od strane muškarca. Budimo jake i solidarne kako bi za svoje kćerke gradile bolju budućnost“, poručuje za kraj predsjednica Udruženja žena “Romkinja”.
