Piše: Bojana Guberac
Prema podacima iz ožujka 2021. godine u RH je bilo ukupno 32.518 obrtnica. Zanimanja u kojima se većinom nalaze obrtnice su ona koja su iz domene pružanja usluga – frizerke, kozmetičarke, računovodstveni servisi i sl. Obrtnice su najmanje zastupljene u građevini, prijevozničkoj djelatnosti i sličnim zanimanjima koja su tradicionalno percipirana kao muška.
„Naravno postoje pozitivni primjeri koje rado ističemo pa tako postoje i primjeri mladih djevojaka koje polažu majstorske ispite za brodsku mehaničarku ili stolaricu. Smatramo da je obrtništvo oblik poslovanja koji kupcu ili klijentu jamči visok stupanj osigurane kvalitete i stoga potičemo žene da postanu obrtnice u svim obrtničkim zanimanjima. Izvjesno je da je korona kriza negativno utjecala na sve segmente obrtništva, a najviše na one djelatnosti koje su pretrpjele djelomični ili potpuni lockdown u razdoblju koronakrize. Ne smijemo zaboraviti ni one obrte čije poslovanje uvelike ovisi od aktivnosti koje nije bilo moguće prakticirati npr. cvjećarski obrti na koje se izuzetno negativno odrazila zabrana održavanja vjenčanja i ostalih prigoda“, kazala nam je Matea Sedmak Martinčić iz Hrvatske obrtničke komore.
U tom su razdoblju obrtnici najviše vremena posvetili prilagodbi ili transformaciji poslovanja – kroz aktivno korištenje dostupnih digitalnih kanala tako da su kompletno prebacili svoje poslovanje online, osmislili nove koncepte usluga i ulagali u promociju.
„Moramo istaknuti da je obrtnicama, kao i svim zaposlenim majkama bilo izuzetno otežano održati balans između privatnog i poslovnog života u razdoblju kada je organizirana online nastava, a upravo zbog toga što je skrb o kućanstvu i obitelji u Republici Hrvatskoj i dalje pretežito na ženama“, napominje Sedmak Martinčić.
Jedan od primjera pozitivnog ženskog obrtničkog poslovanja je lanac pekara Kuraž. Riječ je o prvoj pekari u Hrvatskoj koja proizvodi kruh i peciva bez aditiva i umjetnih boja.
„Prije pekare smo imali stolariju no sve je krenulo nizbrdo s krizom 2008. Tada smo imali jednu krušnu peć na terasi iza kuće i stalno smo nešto pekli. Ja jako volim mijesiti tijesto i raditi razne slastice. Pizze su se pekle skoro svaki vikend, a kruh svakih nekoliko dana. Svi koji su probali su bili oduševljeni. Recept za kruh od 70 posto bijelog kukuruza smo dobili od jedne starije gospođe koja je cijeli život pekla kruh u krušnoj peći i s tim kruhom je sve krenulo. Shvatili smo da na tržištu nema kruha bez aditiva, a ljudi nemaju ni krušne peći. Tako da je pekara bila logični idući korak“, prisjeća se za naš portal vlasnica Snježana Galic koja je prvu pekaru otvorila u malom mjestu Mače u Zagorju.
Danas je, kaže Galic, sve više ljudi svjesno važnosti pravilne prehrane te ima sve više mjesta na kojima možete kupiti kvalitetnu hranu. No kada su počinjali, ljudi nisu toliko razmišljali o zdravoj prehrani, pogotovo ne na selu. „Shvatili smo da prodaju moramo prebaciti u grad. Nikad nismo baš ulagali u marketing, ustvari prvih osam godina nismo uložili ni kunu. Novi kupci su dolazili isključivo na preporuku prijatelja ili obitelji. Danas ljudi traže nas i znaju što žele i zašto žele. Svaku našu deklaraciju pomno pročitaju dok s druge strane, ako pogledate velike lance pekara kod nas, na njihovim deklaracijama nema sastojaka, već su nabrojeni samo alergeni. To se radi kako bi se sakrili svi aditivi koji su u proizvodu. Čuli smo i primjer da prodavačice u dućanu ne znaju kakve kruhove prodaju pa kruh od bijelog brašna i kukuruza prodaju kao čisti kukuruzni, a to je problem kad je kupac osjetljiv ili čak alergičan na gluten i može imati zdravstvenih problema. Mi često pričamo o tome jer velikim trgovačkim i pekarskim lancima to sve prolazi i inspekcije im uvijek „zažmire“ na jedno oko. Mi to smatramo nelojalnom konkurencijom jer kad bi svi oni transparentno napisali sve sastojke na deklaracije, pitanje je tko bi to kupio. Naravno, puno ljudi i danas nije briga što jedu no sve više ljudi želi znati što unose u svoje tijelo“, ukazuje Galic te dodaje kako opisana problematika nije jedina prepreka na koju nailaze.
„To se dogodilo prošle godine, na početku korone, kada su zatvorili sve tržnice, a pekare su u dalje imale dozvolu za rad. Jedno naše prodajno mjesto se nalazi na tržnici Dolac, a druga dva se nalaze uz još dvije zagrebačke tržnice. Bez obzira na to što nismo dio tržnica, redari koji su tamo dežurali nam nisu dali da radimo. S druge strane, pekara koja je dio većeg lanca pekara je na samoj tržnici radila bez ikakvih ometanja. Još jedan primjer kako vas „gaze“ kad ste mali i kako možete sve kad imate prijatelje na visokim pozicijama. Još se nije pričalo o potporama i o nikakvim mogućnostima. Samo o tome što se ne smije. Mi smo tada morali zatvoriti sva prodajna mjesta i dati otkaze zaposlenima. Na sreću, nekih mjesec dana kasnije smo opet otvorili i sve naše zaposlenice su nas čekale i ponovo došle k nama“, priča nam Snježana koja smatra kako je teško biti obrtnik u Hrvatskoj. „Nije bitno jesi li žensko ili muško. Hrvatska birokracija ti često ubije volju za sve, ali jednostavno moraš dalje.“
Snježana Galic: „Ako ti nitko ne nudi izlaz, napravi ga sam. Svaka od nas ima neku sposobnost koju može iskoristiti i unovčiti. Nitko neće napraviti ništa umjesto vas ni za vas. Ako se same ne pokrenete, taj obrt će i ostati samo u mašti. Nemojte misliti da bi to netko drugi mogao bolje i da niste dorasle zadatku. Sve se može i sve će se riješiti. Neće biti lako, ali samo hrabro naprijed!“
Pekara Kuraž ima samo jednog zaposlenog muškarca, Snježaninog muža. U proizvodnji i prodaji su zaposlene samo žene i to se do sada pokazalo, kaže Snježana, kao uspješna formula. „Mi se nalazimo u maloj ruralnoj sredini gdje nema puno prilika za zapošljavanje, pogotovo za žene. Mi zapošljavamo žene bez kvalifikacija za ovaj posao i sve ih naučimo. Neke su nekad radile u Zagrebu, trošile svaki dan preko tri sata na vožnju vlakom, da bi na kraju mjeseca dobile minimalac. Zamislite kakva je njima promjena sada kad rade nekoliko kilometara od kuće i za normalnu plaću.“
Pa iako uspješno posluju, Snježana priznaje da joj je nekoliko puta došlo da odustane od obrtničke priče. „Na početku smo imali žarku volju, ali razni problemi i razne situacije jednostavno čovjeka stjeraju u kut. Teško se sad sjetiti konkretnih situacija. Svašta se izdogađalo u zadnjih 10 godina koliko pekara postoji. Hrvatska birokracija definitivno ne pomaže u takvim situacijama. Ali preživjeli smo sve to i dalje smo tu i imamo planove za budućnost.“
Osim na činjenicu da su stvorili poslove za žene iz ruralne sredine Snježana ističe da je ponosna na proizvode koji pomažu ljudima sa zdravstvenim problemima. „Vjerojatno dosta ljudi toga nije ni svjesno, ali ljudi su postali alergični na razne namirnice pa dolaze k nama po kekse, kruh i tjesteninu koju mogu jesti. Trebate vidjeti izraze lica ljudi koji dođu na neko od naših prodajnih mjesta u potrazi za namirnicama koje smiju jesti i shvate da imaju izbor između više artikala. To su ljudi koji su već očajni u potrazi za hranom koju smiju jesti. Na primjer, imamo dosta kupaca koji su dijabetičari i koji kod nas dolaze po kruh, mlince, tjestenine i krekere od integralnog pira. Kad smo na početku korone bili primorani zatvoriti svoja prodajna mjesta, ljudi su nas zvali u očaju i pitali kad i gdje će moći ponovo kupiti kruh od pira jer im ni jedan drugi kruh ne odgovara zbog zdravstvenih razloga.“
Jedan dan u životu obrtnice, kaže Snježana, izgleda vrlo radno. „Od jutra brinem da su krušne peći dovoljno tople, da obje smjene imaju zadatke za taj dan, da na prodajna mjesta šaljemo sve što je naručeno, da je sva administracija riješena, da na lageru imamo dovoljno proizvoda i dovoljno svih potrebnih materijala… Posla uvijek ima. A povremeno treba nekoga i zamijeniti u pekari, kad su u pitanju slobodni dani ili bolovanja“. Dodaje kako joj je muž najveći oslonac. „Zajedno se borimo i prelazimo sve prepreke.“
Upitale smo ju smatra li da je samozapošljavanje izlaz i koji bi savjet dala ženama koje maštaju o vlastitom obrtu.
„Ako ti nitko ne nudi izlaz, napravi ga sam. Svaka od nas ima neku sposobnost koju može iskoristiti i unovčiti. Nitko neće napraviti ništa umjesto vas ni za vas. Ako se same ne pokrenete, taj obrt će i ostati samo u mašti. Nemojte misliti da bi to netko drugi mogao bolje i da niste dorasle zadatku. Sve se može i sve će se riješiti. Neće biti lako, ali samo hrabro naprijed!“, zaključuje Galic za naš portal.
