Piše: Ružica Ljubičić
Ana Pecotić je marketinška stručnjakinja, članica inicijative Spasi me i majka dvoje djece. Za Žene i medije podijelila je svoja iskustva o aktivizmu, problematici institucionaliziranog nasilja, novim društvenim promjenama i lobiranju za ženska prava kroz aktivizam. Osvrnula se i na nedavno uvođenje novog kaznenog djela za sankcioniranje osvetničke pornografije kao i na potrebu uvođenja seksualnog obrazovanja.
„Nasilje je nešto što kao žena, majka i građanka nisam mogla probaviti i to je primarni razlog zašto sam se odazvala na poziv Jelene Veljače za organizacijom prosvjeda s kojim je sve počelo. Taj prosvjed je bio spontana reakcija na tragediju na Pagu u kojoj je jedan otac bacio svoje četvero djece s balkona, a obitelj u kojoj se to dogodilo je bila pod nadzorom nadležne institucije“, prisjeća se Ana.
Ističe da Inicijativa #SPASIME nije udruga, nije ni pravna osoba, već grupa građanki koje posve volonterski rade na zaštiti žrtava nasilja. Dodaje da ne postoji klasičan radni dan u Inicijativi, svaki je drugačiji. Iako nemaju formalnu podjelu posla, Ana je, uz veliku pomoć drugih volonterki, zadužena za administriranje Facebook grupe i stranice. Članice inicijative održavaju sastanke s nadležnim ministarstvima u cilju poboljšanja zaštite žrtava nasilja, a postale su i članice nedavno oformljenog Nacionalnog vijeća za razvoj socijalnih politika. Ana se prisjetila i gorkih iskustava kroz rad u inicijativi.
“Svakako mi je najgore čuti da se dijete povjerilo na skrb zlostavljaču. Iako se prema važećem zakonskom okviru to ne bi smjelo događati, ipak se događa i previše često jer su institucije neobično benevolentne prema nasilnicima kao roditeljima. O tome će se još puno pričati. Postoje toliko stravični slučajevi koje kad čitate možete jedino plakati“, opisuje Ana ističući da ju najviše pogađa socijalna nepravda.
Žrtve nasilja su naša snaga!
Pecotić naglašava da snagu i inspiraciju za bolje sutra pronalazi u žrtvama nasilja.
„Inicijativa #SPASIME je stjecajem okolnosti postala glas žrtava nasilja, onih koje nitko inače ne čuje i za koje se malo tko bori. Iako postoje brojne organizacije civilnog društva koje pomažu žrtvama nasilja – psihološki, pravno, smještajem i drugo – žrtve nasilja su našu Facebook grupu prepoznale kao mjesto gdje traže prvi savjet te siguran prostor razumijevanja i podrške, a našu Inicijativu kao svoj glas prema onima koji mogu osigurati konkretne promjene. To je velika odgovornost”, govori aktivistkinja.
Članice inicijative su navikle na negativan dio koji dolazi uz aktivan angažman i doprinos društvu, a to su negativni komentari i govor mržnje. Ana ističe problem neznanja u društvu jer većina ljudi uopće ne zna što je feminizam i osuđuje ga iz pozicije nerazumijevanja pojma kao takvog. Uz neznanje i neinformiranosti velik utjecaj ima konzervativna propaganda koja u ženama koje misle svojom glavom prepoznaje prijetnju za svoj opstanak. Članice inicijative se ne predaju i hrabro rade na novim projektima. Članica inicijative Una Zečević Šeparović je sudjelovala u radnoj skupini za izmjenu Kaznenog zakona, u sklopu čega je uvedeno i kazneno djelo zlouporabe snimke spolno eksplicitnog sadržaja. Važno je istaknuti da se od početka djelovanja Inicijative #SPASIME dogodila velika akceleracija u formalnim promjenama, prvenstveno zakonskim.
Obiteljsko nasilje nije izolirani incident
„Uvođenje u zakon kaznenog djela osvetničke pornografije nije dovoljno. Zakone implementiraju ljudi od krvi i mesa koji naprosto ne razumiju osnovne principe funkcioniranja zlostavljačkih odnosa. Obiteljsko nasilje se uporno tretira kao izolirani incident i sankcionira kao takvo, uvjetnim do niskim kaznama jer mnogi donositelji preporuka i odluka misle da se nasilno ponašanje svakome može dogodit. Ne može. Nije to prolazak kroz crveno jer ste bili umorni“, upozorava Ana.
Nasilje je dugotrajno i kontinuirano ponašanje, nasilnici su nasilni trajno, a samo su prijave nasilja izolirani incidenti. Ana naglašava da se problem nasilja ponavlja. Naime, ako žrtva nasilja i ode od nasilnika, on će naći drugu da nju zlostavlja. Dok to ne shvatimo nećemo se pomaknuti s mrtve točke i neće doći do značajnih promjena.
Seksualno obrazovanje kao važan korak protiv nasilja
Ana smatra da je edukacija djece i mladih neophodna da bi se smanjilo kako seksualno, tako i sve ostale vrste nasilja u društvu. Mnoga djeca odrastaju u obiteljima koje su toliko toksične da je škola jedino mjesto na kojem mogu dobiti informaciju koja su njihova prava, što im netko smije raditi, a što ne smije.
„Većina počinitelja seksualnog nasilja naime dolazi iz obitelji ili iz kruga ljudi bliskih obitelji. Apsolutno podržavam uvođenje seksualnog obrazovanja u škole, od toga društvo može imati samo koristi“, naglašava aktivistkinja.
Članice inicijative nastavljaju borbu protiv institucionalnog nasilja nad žrtvama obiteljskog nasilja.
„Ono je, koliko možemo razaznati iz svjedočanstava u našoj grupi, zadnjih godina u zabrinjavajućem porastu. To će sigurno biti naša najteža bitka, ali dat ćemo sve od sebe. Idemo dalje, čista srca i obraza, bez ikakvih interesa osim onog da zaštitimo žrtve obiteljskog nasilja. Teško da to za sebe može reći itko od onih kojima naša borba smeta“, zaključuje Pecotić.
