Piše: Bojana Guberac
„Pišem vam slomljenog srca i s dubokom nadom da mi se možete pridružiti u zaštiti mojih predivnih ljudi. U posljednjih nekoliko tjedana talibani su ovladali tolikim provincijama. Oni su masakrirali naše ljude, oteli su mnogo djece, prodali djevojke kao nevjeste svojim muškarcima, ubili su ženu zbog načina na koji je bila odjevena, iskopali su oči jednoj ženi, mučili i ubili jednog od naših voljenih komičara, ubili su jednog našeg povijesnog pjesnika, ubili su čovjeka odgovornog za kulturu i medije u vladi, ubili su ljude povezane s vladom, javno su objesili neke naše ljude, raselili su stotine tisuća obitelji“, ovim riječima Sahraa Karimi, filmska redateljica i prva žena generalna direktorica Afgan Filma započinje svoj dramatičan apel upućen 13. kolovoza, prije pada Kabula, svim filmskim zajednicama svijeta, ljudima svijeta koji vole film i kino te medijima svijeta.
Redateljica navodi kako su obitelji smještene u kampovima u Kabulu u lošem zdravstvenom stanju nakon što su pobjegle iz provincija. „U kampovima se pljačka i bebe umiru jer nemaju mlijeka. To je humanitarna kriza, pa ipak, svijet šuti. Navikli smo na ovu šutnju, ali ipak znamo da nije pošteno. Znamo da je ova odluka o napuštanju našeg naroda pogrešna, da je ovo ishitreno povlačenje trupa izdaja našeg naroda i svega onoga što smo učinili kada su Afganistanci pobijedili u Hladnom ratu za zapad. Naš narod je tada bio zaboravljen, što je dovelo do mračne vladavine talibana, a sada, nakon dvadeset godina ogromnog napora za našu zemlju, a posebno za naše mlađe naraštaje. Zbog ovog napuštanja, sve bi ponovno moglo biti izgubljeno. Trebamo vaš glas. Mediji, vlade i svjetske humanitarne organizacije prikladno šute kao da je ovaj “mirovni sporazum” s talibanima legitiman. Nikada nije bio legitiman“, piše Karimi.
Nadalje, afganistanska redateljica ističe kako je priznavanje talibana upravo to što ih je osnažilo da se vrate na vlast. „Talibani su brutalizirali naš narod tijekom cijelog procesa pregovora. Sve na čemu sam toliko radila kao filmašica u svojoj zemlji prijeti uništenjem. Ako talibani preuzmu vlast, zabranit će svu umjetnost. Drugi filmaši i ja mogli bismo biti sljedeći na njihovoj listi smaknuća. Ukinut će ženska prava, bit ćemo gurnuti u sjenu svojih domova i naših glasova, naš će se izraz ugušiti u tišini. Kad su talibani bili na vlasti, u školi nije bilo ni jedne djevojčice. Od tada u školama ima više od devet milijuna afganistanskih djevojčica. U Heratu, trećem po veličini gradu koji je upravo pao pod talibane, na sveučilištu je bilo gotovo 50 posto žena. To su nevjerojatni pomaci o kojima svijet jedva zna. Samo u ovih nekoliko tjedana, talibani su uništili mnoge škole, a dva milijuna djevojčica sada je opet prisiljeno napustiti školu. Ne razumijem ovaj svijet. Ne razumijem ovu šutnju. Ostat ću i boriti se za svoju zemlju, ali ne mogu to učiniti sama. Trebam saveznike. Molimo vas da nam pomognete da ovaj svijet brine o onome što nam se događa“, apelirala je Sahraa dok još nitko nije slutio da će Kabul tako brzo i bez borbe pasti.
Moli svjetsku zajednicu da joj pomogne obavijestiti najvažnije medije svih zemalja o tome što se trenutno događa u Afganistanu.
„Budite naš glas izvan Afganistana. Ako talibani zauzmu Kabul, možda nećemo imati pristup internetu niti bilo kojem komunikacijskom kanalu. Molimo vas da angažirate svoje filmaše, umjetnike da nas podrže i budu naš glas. Ovaj rat nije građanski rat, ovo je posrednički rat, ovo je nametnuti rat i rezultat je dogovora SAD-a s talibanima. Svijet nam ne bi trebao okrenuti leđa“, napisala je Sahraa Karimi u potresnom pismu prije nego su talibani zauzeli glavni grad Afganistana.
Prva i jedina filmašica Afganistana je do zadnjeg trenutka vjerovala da ima smisla ostati u svojoj zemlji i boriti se. Zahvaljujući slovačkoj filmskoj industriji te slovačkoj ambasadi u Iranu, ukrajinskom Ministarstvu vanjskih poslova i turskoj ambasadi evakuirana je iz Afganistana s još 11 osoba. No, za mnoge žene talibansko zauzimanje Kabula znači sigurnu smrt, a za preostale povratak šerijatskom zakonu koji ne priznaje ženska prava, a svijet – dobro primjećuje Sahraa – šutke gleda.
