Piše: Antonija Dujmović
U svrhu promocije i pružanja podrške ženama u ruralnim područjima u Zagrebu je ovog vikenda u okviru projekta “Ruralne Europljanke” održana manifestacija “Vrijedne ruke žena u ruralnom prostoru Grada Zagreba”. Na Europskom trgu, nedaleko zagrebačkog trbuha – tržnice Dolac, okupilo se 20-ak predstavnica OPG-ova gdje su građanima i turistima prezentirale svoje proizvode i aktivnosti, od tradicionalnih i eko proizvoda, ručnih radova i suvenira do turističkih proizvoda i usluga.
“Kada govorimo o ruralnom turizmu, tu najveću ulogu imaju upravo žene. S druge pak strane, kada govorimo o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima svega 30 posto žena su nositeljice OPG-a, na otocima je to nešto veći postotak. Unatoč tome što većina OPG-ova glasi na muškarce, ženska uloga je najvažnija i nezamjenjiva jer one pored rada daju svoju emociju, osmijeh i na taj način prezentiraju domaćinstvo”, rekla nam je Dijana Katica, predsjednica Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj “Klub članova Selo”, suorganizatora događaja.
U okviru manifestacije održan je i panel koji je u sunčano subotnje prijepodne privukao znatiželjne prolaznike. Uoči sudjelovanja na ovom panelu, zastupnica u Europskom parlamentu Sunčana Glavak upoznala nas je s glavnim problemima vezanim uz razvoj sela.
“Ono s čime smo suočeni je depopulacija stanovništva u ruralnim područjima. Toga smo svi svjesni i upravo je za to zadužena potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica. Na razini EU-a pa tako i nacionalnih parlamenata moramo napraviti suport ruralnom stanovništvu prvenstveno u infrastrukturnom smislu, da bi im osigurali uvjete za život”, kazala je Glavak.
Još jedna zabrinjavajuća činjenica, istaknula je, je starost seoskog stanovništva. Preko 40 posto ljudi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom starije je od 65 godina. Zaključak je kako je nužno promijeniti strukturu ruralnog stanovništva.
“Dobar temelj su naši mladi poljoprivrednici koji se okreću onome o čemu se puno govori, a to je digitalno zeleno. Oni nove tehnologije uvode u sasvim novi vid bavljenja poljoprivredom, mijenjaju koncept načina bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom i mislim da će upravo ova generacija poljoprivrednika promijeniti mindset i da će bavljenje poljoprivredom biti ponovno in”, rekla je zastupnica u EP-u, Sunčana Glavak.
Iz Kluba članova Selo naglašavaju da se doprinos žena na selu često podrazumijeva i nedovoljno vrednuje (tzv. nevidljivi rad) iz čega proizlaze mnoga neostvarena prava iz sektora radnih prava, socijalnih prava, imovinskih prava, ekonomske sigurnosti, zdravstvene zaštite i prava na obrazovanje. Ovaj problem potvrdila nam je i predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu, Marijana Petir.
“Činjenica da su žene u svega 30 posto nositeljice OPG-a, da mnoge od njih pomažu svojim supruzima ali da nisu vlasnice zemljišta i nemaju nikakva socijalna prava me nagnala da pitanje položaja seoskih žena dignem na europsku razinu. Kada sam bila zastupnica u EP-u, ujedno i izvjestiteljica za pitanja seoskih žena i njihova položaja, otkrili smo jednu frapantnu činjenicu. Premda Europska komisija omogućava programe za pomoć seoskim ženama, npr. kao što postoje potprogrami za mlade koji pokreću poljoprivredni biznis takvi slični potprogrami mogu se uvesti za seoske žene, nijedna država članica ih nije uvela”, rekla nam je Petir.
Zanimalo nas je zašto je tomu tako.
“To znači da su seoske žene nevidljive i da ustvari njihova važnost i njihova uloga nije dovoljno prepoznata. Zato sam kao predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu organizirala tematsku sjednicu gdje smo potaknuli Ministarstvo poljoprivrede da kroz strategiju poljoprivrede, koja je u svojoj završnoj fazi, dakle, da se kroz nacionalni strateški program poljoprivredne politike prepozna uloga seoskih žena i da se uvrste i financijska sredstva kojima bi se njihovi projekti snažnije poduprli.”
Jedna od žena koje ulaze u 30 posto nositeljica OPG-a je Ivana Starinec iz Donjeg Vukojevca kod Lekenika. Njena obitelj počela se iz hobija baviti uzgojem lješnjaka još prije 20-ak godina, a sada obrađuju dva hektara zemljišta.
“Uzgajamo autohtonu vrstu istarski dugi lješnjak koji najbolje uspijeva u našem podneblju. Bavimo se proizvodnjom lješnjaka i proizvoda od lješnjaka, strojnom obradom lješnjaka, uzgojem sadnog materijala i savjetovanjima”, upoznala nas je sa svojim OPG-om Ivana Starinec. Na pitanje kako je baš ona postala nositeljica OPG-a, odgovarila je:
“Prijavila sam se za mjeru mlada poljoprivrednica, pa sam tako postala nositeljica OPG-a što mi je u počecima puno pomoglo. Natjecala sam se i 2019. na izboru za najuzorniju seosku ženu gdje sam jako dobro promovirala svoje proizvode i osvojila visoko 4. mjesto.”
Sve poslove obavljaju ona, suprug i dvoje djece, svatko sudjeluje kako i koliko može. Ukratko nam je opisala jedan uobičajeni dan na OPG-u.
“Rano ustajanje, dogovaramo što će tko raditi, obično najviše posla imamo oko košenja trave, radimo strojno kosilicama. Najviše je posla u proljeće kada je rezidba i tijekom berbe koja počinje sredinom kolovoza i traje do sredine rujna. Plodovi našeg rada su tu. Imamo pržene lješnjake u medu što je izuzetno zdrava kombinacija, pržene lješnjake u ljusci, brašno od lješnjaka koje je 100 posto prirodan i bezglutenski proizvod, koristi se za izradu raznih slatkih i slanih jela. Imamo i stopostotno ulje od lješnjaka koje se koristi za njegu lica, kože, kose, dobro se upija i ne ostavlja masne tragove, bogato je vitaminom E”, s ponosom nam je gospođa Starinec predstavila svoje proizvode.
Proizvode plasiraju najviše na kućnom pragu, ali i na sajmovima, manifestacijama i putem svoje Facebook stranice. Imaju dobro tržište i kupci im se svake godine sami javljaju.
OPG Starinec konkretan je primjer kako poljoprivredne politike usmjerene na žene mogu biti iznimno učinkovite. Saborska zastupnica Marijana Petir, pored financiranja projekata ruralnih žena i poticanja da postanu nositeljice OPG-a iz čega proizlaze neka druga prava, smatra da se ženama sa sela treba posvetiti šira pažnja.
“Velik problem je što žene na selu brinu o svima oko njih osim njih samih. Tako da se događa da često pobolijevaju i tek u kasnoj fazi dolaze kod liječnika. Važno je progovoriti o tim problemima, imamo nacionalne programe za rano otkrivanje raka ali naše lokalne ambulante na selu trebale bi biti opremljene i s infrastrukturom koja će omogućiti dolazak liječnika specijaliste kako one ne bi morale putovati u velike gradove nego da to mogu rutinski obaviti u svojim sredinama. Kada sam bila dožupanica, taj je projekt u Sisačko-moslavačkoj županiji dao jako dobre rezultate jer smo imali velik broj specijalističkih pregleda koji su na vrijeme signalizirali da postoji određena bolest pa se pravodobno krenulo s liječenjem.”
Petir je posebno naglasila da postoje projekti koji ne iziskuju puno novaca već političku volju i dobru organizaciju i u tom smislu je pored nacionalne razine važna i lokalna i regionalna samouprava da život na selu učini jednostavnijim i lakšim.
“Na selu nedostaje društvena, socijalna i komunalna infrastruktura. Ono na što smo htjeli upozoriti sada kada ide novo proračunsko razdoblje, gdje je osigurano 5 milijardi eura za sljedećih 7 godina za poljoprivredu i ruralni razvoj, da se prepoznaju projekti koji su važni i daju dodanu vrijednost. Konkretno, ako osoba nešto proizvodi trebamo ju poduprijeti da krene u preradu. Treba podupirati projekte koji su životni, koji će zadržati ljude na selu i koji će na kraju omogućiti tim obiteljima da žive dostojanstveno od svog rada”, kazala nam je na kraju Marijana Petir.