Piše: Nikolina Blažanović
Gradsko kazalište Žar ptica ima zanimljivu novu predstavu pod nazivom Mala Frida. Inspirirana je djetinjstvom meksičke slikarice i jedne od najfascinantnijih umjetnica 20. stoljeća, Fridom Kahlo, i autorski je projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić. O temi i poruci predstave te snažnim ženama razgovarale smo upravo s redateljicom Anicom Tomić.
Priča sadrži elemente dokumentarizma i prati sedmogodišnju Fridu u njezinoj obiteljskoj kući, Casi Azul u Meksiku. „Godina je 1914 i ona unutar plavih zidova Case Azul Frida pokušava ojačati svoju bolesnu nogu zbog koje je njeni vršnjaci izbjegavaju i zovu Frida Drvena noga. Dane provodi družeći se sa svojim roditeljima i životinjskim prijateljima majmunom Fulang Changom i crnim mačkom Perditom, a njena jedina ljudska prijateljica izmišljena je djevojčica Brisa. A onda, jednoga dana u njen život ulazi jedan stvarni dječak Pablo, koji će tek uz Fridu spoznati što znači biti prijatelj“, uvodi nas u predstavu redateljica Tomić.
Objašnjava kako uz Kahlo svi imamo različite asocijacije, ali prvenstveno pomislimo na njezine slike i nju kao kulturnu ikonu koja svoju najveću slavu doživljava godinama nakon smrti. No, smatra da je potrebno vratiti se u njezino djetinjstvo kako bismo shvatili njezino kasnije stvaralaštvo: „Kada se duboko zapitamo tko je bila Frida shvatit ćemo da je njena veličina i snaga koju je izražavala kroz svoje slike davno prije već bila zacrtana u djetinjstvu i to ne samo zato što je ono obilježeno bolešću i nesrećama koje su je zadesile, nego i zato što je imala snažnu podršku roditelja, pogotovo oca, koji su je osnaživali kako bi bez obzira na sve što joj se događalo na to gledala kao na poticaj, a ne prepreku, a upravo sve to će je odvesti daleko u budućnost i u naše divljenje njenom liku i djelu. Njena realnost nije bila san, stalno je govorila da ona nije i ne može biti nadrealist jer slika svoju stvarnost, a ne svoje snove. Osude, prijezir, maltretiranja zato što je drugačija obilježili su njeno djetinjstvo, a kasnije i život. Važna rečenica naše predstave je: “Svi smo mi drugi među drugima”, tu misao ne smijemo zaboraviti.“
Predstava je prvenstveno namijenjena djeci jer im je bilo važno da djeca uvide da se mogu nositi s teškim životnim situacijama i, usprkos njima, postići velike stvari. Mala Frida je od djetinjstva imala puno teških situacija i donijela hrabre odluke koje će obilježiti njezin cijeli život. Predstava, ali i sam život Fride Kahlo, šalju poruku da nas upornost i vjera u sebe, bez obzira na prepreke, vode daleko.
U rujnu prošle godine kazalište je organiziralo natječaj za dječji portret Fride Kahlo za plakat predstave. Između 500-tinjak pristiglih radova, svoje mjesto na plakatu pronašao je rad Tamare Plavljanin, učenice 3. razred OŠ. Svi ostali bili su izloženi u foajeu kazališta tijekom premijere predstave koja se održala 28. listopada 2021. godine.
„U samoj predstavi smo razmišljale o tome koje su to bazne premise u kojima se svi prepoznajemo bez obzira što govorimo o stoljeću prije nas. No, različitost, empatičnost, sitne laži kojima želimo nešto dobiti, bol i nepravda kao i ljubav roditelja oduvijek su isti i nema razlika“, približava nam redateljica poveznicu predstave s današnjicom.
Tomić ističe kako sve marginalizirano u društvu postaje tema njezinih predstava. Važno joj je dati glas onima koji ga nemaju, a unutar toga su ženska prava, emancipacija i ravnopravnost konstantne teme. Među njima se oslanja i na ekonomsku jednakost te samostalnost koje često dovode žene u podređeniji položaj.
„Ovo je i predstava o snazi djevojčica, ali i dječacima, budućim muškarcima koji se uče nositi s tom snagom. To je i priča o približavanju i ljubavi koja bi trebala biti temelj svih naših odnosa. Osvještavanje svakoga da ima pravo na vlastite vrijednosti, izgled, izbore. Različitost je ono što nas povezuje“, zaključuje redateljica Anica Tomić.