Piše: Bojana Guberac
Živimo u svijetu u kojem se napokon sve više govori o važnosti mentalnog zdravlja. No oni koji se uslijed borbe s, primjerice, anksioznošću ili depresijom ipak ne odlučuju za tablete, a psihoterapija im ne pomaže dovoljno, pronalaze svakojake tehnike i načine kako bi si pomogli.
Jedna od takvih tehnika je Access Consciousness koju je osnovao Gary Douglas 1990-ih i uz suosnivača Daina Heera do današnjeg dana kreira nove tjelesne procese, alate, verbalne procese kojima je cilj da ljudi budu svjesniji, zdraviji i sretniji. Tretmani i tečajevi su dostupni u 173 zemlje u svijetu, a Access tehnika najpoznatija je po Barsima, odnosno 32 točke na glavi koje se tijekom tretmana nježno dodiruju.
Tehniku Access Bars testirao je američki neuroznanstvenik Jeffrey Fannin. Proveo je istraživanje u koje je uključio 60 sudionika kako bi ispitao neurološke učinke Bars tehnike, a učinio je to mjerenjem moždanih valova na ljudima prije i nakon Bars tretmana. Istraživanje je pokazalo da je kod 85 posto sudionika otkriveno povećanje koherencije moždanih valova. Došao je do zaključka da tehnika ima pozitivan neurološki učinak te da su rezultati vidljivi odmah.
Katarina Ramljak s anksioznošću se počela boriti s 23 godine. U međuvremenu je završila dva fakulteta, geografiju i portugalski. U Portugalu je završila magisterij komparativne književnosti. Puno je putovala, najviše po Latinskoj Americi, najčešće sama. A tjeskoba se vraćala, posebice kada bi se pojavio stres na poslu. Isprobavala je razne načine i tehnike sve dok nije naišla na Access Consciousness. Tada joj se, kaže, život drastično promijenio.
“Tražila sam različite tehnike, što god bi netko ponudio probala bih. Prije sam bila skeptična prema svemu, moram priznati. Sve što ima veze s energijom bilo mi je čudno, neuvjerljivo i nije me privlačilo. Ali u jednom trenutku mi je bilo dosta svega pa sam bila voljna sve probati. Na nekim tehnikama bi se zadržavala i po godinu dana da dođem do unutarnjeg mira i ispunjenosti. Kada sam krenula s Access Consciousness tehnikom, više nisam imala potrebu tražiti nešto drugo, nego produbljivati znanje”, govori Ramljak na početku našeg razgovora.
Navodi da je glavni razlog zbog kojeg je tražila razne načine koji bi joj pomogli u borbi s anksioznošću činjenica da je počela imati periode anksioznosti koji nisu, kaže, bili utemeljeni na ničemu. “Ništa se u mojem životu nije događalo što bi moglo biti okidač za anksioznost. Kasnije sam postajala anksiozna zbog stresa na poslu pa sam pokušavala smanjiti obim posla, a onda sam znala biti anksiozna i kada je sve u redu. Kreativna sam i volim sprovoditi te ideje u djelo, a anksioznost mi je to oduzimala. Sve bi stalo i trebalo mi je vrijeme da se opet ´upogonim´. Nisam imala pojma što je Access Consciousness, ali sam shvatila da mi je lakše nakon tretmana pa sam nastavila. Onda sam krenula na tečajeve, tada mi nije padalo na pamet da ću se time baviti. Ni u primisli mi nije bilo. Danas me to jako veseli”, govori nam Katarina koja je nakon dvije godine tretmana počela odlaziti na tečajeve te sama provoditi tehniku i edukacije. U zadnje dvije godine tretmane je provela na stotinjak žena, muškaraca, ali i djece.
Foto: Katarina Ramljak
Svjesna je da postoji mnogo raznoraznih šarlatana koji obećavaju nemoguća ozdravljenja te skepse koja postoji prema alternativnom pa je pitamo kako ona gleda na tehniku kojom se bavi. “Alternativno je, ali ja sam isto bila skeptična pa razumijem kada su i drugi ljudi. To je sasvim u redu, ljudi trebaju preispitivati i slušati svoju intuiciju kada biraju tehniku kojom će si pomoći i kod koje osobe će otići jer postoje svakakvi ljudi – i šarlatani i egomanijaci. Moj cilj je da ljudi ovom tehnikom postanu svjesni i prisutni kako bi sami mogli donositi odluke koje su dobre za njih. Ne mogu ja nikome obećati ozdravljenje ili da ću ja ikoga izliječiti. Ja mogu samo pomoći da osoba dođe do promjene koju treba. To je tehnika osvještavanja, a čim smo svjesni nečega to možemo i promijeniti”, veli Ramljak kojoj su danas prijašnja stanja anksioznosti nepoznanica. Naravno, kaže, postepeno je do toga došla.
“Svi smo povezani i ´pokupimo´ tuđu energiju, ova tehnika me naučila da prepoznam što je moje, a što nije. Živimo užurbano pa mnogi ne ostave trenutak za sebe jer ih to užasava, a zapravo nije toliko strašno pogledati unutar sebe. U koroni su se ljudi ipak dosta okrenuli sebi. Nama je prirodno da budemo sretni i da imamo energije raditi, kreirati, a ne ležati doma. To se čini kao utopija, ali nije. Prije moja glava nije prestajala raditi, išla sam dugo na meditaciju rano ujutro, ali glava je i dalje radila. Meditacija će nekom drugom pomoći, ja sam morala naći drugi način da smirim misli”, govori Ramljak pa dodaje da nije stručnjakinja pa da može tvrditi postiže li tehnika možda placebo efekt.
“Ne mogu sa sigurnošću tvrditi je li placebo ili nije, ali ako i jest placebo onda moram reći da između tableta i placeba biram placebo. Tablete ipak imaju nuspojave. Dolazili su mi ljudi koji su bili potpuni skeptici pa se ipak nešto dogodilo. Mislila sam da će mojoj okolini biti čudno da se time bavim, ali nakon što su vidjeli neke promjene kod mene koje su kontinuirane, većina je prigrlila moj odabir. Brojni su došli na tretmane i tečajeve jer vide da funkcionira. Nije da pričam priču, a život mi je rasulo”, zaključuje kroz smijeh za Žene i mediji Katarina Ramljak.
