Piše: Bojana Guberac
Članici grupe Pussy Riot Aysoltan Niyazov zbog odluke hrvatskog suca prijeti deportacija u Turkmenistan. Takvo izručenje bi platila glavom, istaknula je u srijedu ispred Remetinca njezina odvjetnica Lina Budak. Članice ruske grupe Pussy Riot zajedno s odvjetnicom Budak poručile su da se Aysoltan ne može ponovno suditi jer je svoju kaznu već izdržala u zatvoru u Rusiji.
„Diktatura u Turkmenistanu je kao u Sjevernoj Koreji, ali manje popularna. Zastrašujuće je da Hrvatska čavrlja s Turkmenistanom. Mi imamo službeni dopis. Želim da svi znaju da je nevina osoba u hrvatskom zatvoru. Obraćamo se premijeru Plenkoviću da obrati pozornost na ovaj slučaj“, poručila je članica grupe Maria Alekhina pozivajući se na dopis od 30. svibnja kojim su iz Ashgabata potvrdili Zagrebu da je tjeralica za Aysoltan još uvijek na snazi s krajnjim ciljem njenog izručenja u Turkmenistan.
Niyazov je, podsjećamo, prvotno uhićena pri ulasku u Sloveniju na temelju tjeralice Turkmenistanovog Interpola iz 2002., no vrlo brzo puštena uz ispriku, barem tako navode članice benda. Temeljem iste tjeralice izručena je Rusiji gdje joj je suđeno zbog navodne pronevjere i gdje je već odslužila kaznu od gotovo šest godina. Tjeralica, međutim, ipak nije povučena. U Hrvatskoj je zadržana u ekstradicijskom pritvoru gdje može biti najviše 40 dana dok se ne odluči hoće li biti izručena Turkmenistanu. Odvjetnica Budak takvu odluku smatra nečuvenom, ponajviše iz razloga jer se radi o zemlji koja grubo krši ljudska prava.
„Sud je morao blažu mjeru izreći, razne su se mjere mogle donijeti umjesto lišenja slobode. Mogla je biti zadržana u Zagrebu i javljati se u policijsku postaju dok se njezin predmet ne riješi. Obrazloženje je da je takva odluka donijeta jer nema boravište na području Republike Hrvatske i ničim nije vezana za teritorij Republike Hrvatske“, veli nam Budak.
Također, Budak, kao i članice benda, smatra da se radi kao i prijašnjih godina o političkom progonu, što je bio slučaj i s njezinim ocem. „Otac joj je ubijen u zatvoru. Bio je odvjetnik i politički disident“, govori nam prijateljica i kolegica iz benda Alekhina. Dodatno je problematična, ocjenjuje Budak, tvrdnja njezine štićenice kako nije zadovoljna sudskom prevoditeljicom zbog koje, tvrdi Niyazov, nije uvedeno u službeni zapisnik da joj je otac ubijen kao politički zatvorenik.
Odvjetnica Budak navodi da se njezina štićenica nalazi u skučenom prostoru s još sedam zatvorenica. „Nema frižidera, što joj je nevjerojatno. Kaže da su uvjeti u zatvoru gori nego u Rusiji. Posebno me brine kao građanku EU što je jučer bila gladna. Pozivam Pučku pravobraniteljicu da se pridruži ovom slučaju kao neovisna stručnjakinja i ustanovi je li situacija takva kakva moja klijentica tvrdi da jest.“ Dodaje da je pitanje tko će platiti prijevod ruske presude na više desetaka strana te da je otežavajuća okolnost da imaju trodnevni rok za žalbu u kojem moraju naći osobu za prijevod tako opsežnog dokumenta. „Presuda je u spisu Županijskog suda, Slovenci su izvršili kratak uvid u spis i vrlo brzo riješili stvar“, ističe Budak koja je nakon pressice za novinare posjetila štićenicu te, kako kaže, doživjela pritisak od strane pravosudnih policajaca.
„Kada sam izlazila iz posjete svojoj klijentici išla sam po potvrdu kod pravosudnog policajca koji mi je napisao koliko sam bila na razgovoru s njom. Prilikom izrade tog dokumenta mi je rekao da nije u redu da ja medijima govorim o stanju u zatvoru jer kod nas nije gore u Rusiji. Jeste li svjesni da ovime vršite pritisak na mene i moju klijenticu?, upitala sam ga. Kazao je da ja njega stavljam u loš položaj takvim tvrdnjama. Rekli su da se trude oko nje, što uopće nije tako jer sam u razgovoru sa svojom klijenticom saznala da ne može promijeniti novac jer procedura traje tri do pet dana, nema cigareta, ne može kupiti hranu. Ne može se baviti tjelovježbom, odnosno ne smije joggirati već mora polako hodati kada je u dvorištu. Zgrožena je stanjem u zagrebačkom zatvoru jer je u Rusiji na izdržavanju kazne mogla joggirati. A ja sam zgrožena postupanjem pravosudnih policajaca koji meni zamjeraju što javno u ime svoje stranke prenosim medijima ono što ona tvrdi. Podnijet ću zbog toga pritužbu voditelju zatvora u Zagrebu. Da se meni zamjera jer govorim u ime stranke smatram dodatnim pritiskom ne samo prema uhićenoj osobi nego i prema njezinoj obrani. Izgleda da bih ja morala taktizirati što ću reći medijima kako se ne bih zamjerila čuvarima u zatvoru i kako moja stranka ne bi zbog toga bila u još gorim uvjetima. Ako može gore od ovoga“, rezolutno će Budak za naš portal.
Sara Lalić, programska voditeljica Centra za mirovne studije zbog prijašnjih iskustava CMS-a ima bojazan da bi se slučaj mogao nepotrebno razvući. Ako dođe do izručenja, takva će odluka, kaže nam, biti kršenje međunarodnog prava i sramota za Hrvatsku.
„Mi smo negdje u razdoblju od 2012. do 2018. imali nekoliko slučajeva gdje su Rusija i Turska tražili izručenje svojih državljana koji su politički progonjeni. Ono što moram reći, nadam se da se neće sada dogoditi, ti su slučajevi trajali dugo. U tim slučajevima je bila problem praksa Interpola koja unatoč tome što osobe imaju zaštitu od političkog progona, dakle azil, svejedno stavljala tjeralicu. Nisu dovoljno ulagali u to da se zahtjevi za tjeralice provjeravaju. Kod nas se nekad samo formalno-pravno gledaju uvjeti za izručenje, a ne gleda se stanje s ljudskim pravima u pojedinoj zemlji, kao i status azila koji osoba ima. U ovom slučaju Aysoltan nema azil, ali je činjenica da je kaznu odslužila, i da je Turkmenistan zemlja u kojoj se zatvorenike, posebice žene, zlostavlja na razne načine“, navodi Lalić te dodaje da se u ovom slučaju prvenstveno treba pozvati na Konvenciju o ljudskim pravima te Članak 3. koji govori o zabrani mučenja. „Ne možete izručiti osobu u zemlju gdje će biti mučena i neće imati pravo na pravično suđenje“, zaključuje programska voditeljica CMS-a za Žene i mediji.