Piše: Ivana Perković Rosan
Hana Čerimagić Sarić ime je koje se u Dubrovniku veže uz lutkarstvo i kulturno društvo Aster. No ona je puno više od toga. Ova akademska slikarica, profesorica likovnoga, bivša vlasnica umjetničke galerije neumorna je umjetnica i majka četvero djece koja je prebrodila tešku bolest. Koliki je borac govori i to da je unatoč nizu operacija i kemoterapiji ona uredno odlazila na posao kao asistentica u nastavi te pripremala predstave što ju je, kako kaže, i spasilo.
No, krenimo od početka. Zajedno s ostalim asterovkama Hana dubrovačku djecu, ali i odrasle uveseljava brojnim predstavama već deset godina. Iako je Aster bio aktivan i ranije, u posljednjih šest godina posebno je intenzivan rad njegovih članica, kada, kao plod njihova nepresušna entuzijazma nastaje niz predstava: Skup, Čarobni grah, Tri praščića, Ivica i Marica, Orlando, Djevojčica crvene kapice na putu do bakice, Princ Henrik, Božićna Jelka.
‘Na kulturnoj sceni Dubrovnika nema ništa prilagođeno za djecu što se tiče kazališta. Dakle, mi nemamo ni kazalište za djecu, nemamo ni lutkarsko kazalište, samo ponekad imamo gostujuće predstave za djecu i jednom godišnje imamo predstavu našeg kazališta posvećenu djeci’, kaže Hana ističući kako Grad ima i dva specifična problema poput parkinga i prostora.
Hana Čerimagić Sarić sa svojim asterovkama u predstavi Čarobni grah / Foto: privatni album
Svoju ljubav prema lutkarstvu Hana je otkrila u srednjoj likovnoj školi, a zanat je izučila u lutkarskom kazalištu u Pragu gdje je radila dvije godine.
‘Mogu reći da je to jedan prekrasan posao, ali bio je daleko od našeg Dubrovnika, vapila sam za morem pa sam se vratila. Nažalost ovdje nema uvjeta za takvo lutkarsko kazalište i takav vid posla, ali eto mi se asterovke trudimo. Kada se čovjek bavi umjetnošću, u našem društvu, nažalost, nema ekonomsku računicu’, kaže Čerimagić Sarić, koja kao mnogi entuzijasti u Hrvatskoj radi više poslova.
Uz rad u Asteru, gdje je aktivna kao glumica te izrađuje lutke i scenografiju, do ove je godine svoj budžet popravljala radeći i kao asistentica u nastavi. Ove godine, kada su cijene odletjele u nebo, teška je srca odustala od tog posla, koji je, kao i sva zanimanja u kojima prevladavaju žene, slabije plaćen.
‘Apelirala bih stvarno da se povećaju plaće za asistenta u nastavi zato što je to jedan stvarno lijep i human posao. Ja sam ga radila više od osam godina i iza mene su generacije djece koja su danas uspješni ljudi. Djeca su jako topla i draga ako im se posvetite i radite s njima bez obzira na sve poteškoće. Roditeljima jako znači kad ostave dijete s poteškoćama u sigurnim rukama za vrijeme nastave. Jako je lijepo kada vam dijete s kojim radite kaže da voli školu, a moja djeca su se uvijek veselila školi’, priča Hana koja je na posao u školu odlazila i unatoč teškoj bolesti. Sada, kada se osvrne na to, smatra da joj je to bilo od velike pomoći.
‘Rad ljude spašava, sva ta moja volja za radom, pa i kućni poslovi koji svaki dan čekaju majku, bila ona bolesna ili ne, tako je mene gurao moj posao. Išla sam na kemoterapije i na premijere predstava i to me je držalo’, objašnjava umjetnica koja je prošla težak oporavak. Niz transplantacija, kemoterapije zbog kojih je ostala i bez kose i obrva, tolike mučnine da joj je bilo teško i hodati. Nakon svega život je promijenila iz temelja, počela se hraniti sirovim namirnicama, plivati cijelu godinu, planinariti i prestala je gledati televiziju.
‘Sirova hrana mi je pomogla u svakom smislu. Ona vam čisti i misli i organizam od toksičnih stvari, daje vam nevjerojatnu energiju i svakome bih je preporučila. Nije lako, ali nije ni zahtjevno kako se čini na početku. Ja sam mislila da to neću moći. Bolest me nagovorila da što više hodam, pa sam se počela baviti planinarenjem, a česti pad imuniteta i temperature su me natjerale da se krenem kupati i zimi. U potpunosti sam se okrenula jednom drukčijem načinu života. Vrlo rijetko sada imam temperature, a prije sam ih imala svakih dvadesetak dana’, otkriva svoj način borbe.
Lutkarska predstava Orlando u izvedbi ASTER kulturnog društva – Dubrovnik / Foto: privatni album
Velika podrška u svemu bila joj je njena obitelj, suprug i četvero djece koji su joj svojedobno bili glavni savjetnici pri ilustraciji slikovnice ‘Baula mog djetinjstva’.
‘Djeca su moji najozbiljniji kritičari, kako moja djeca tako i druga djeca. Točno ćete znati jeste li nešto dobro uradili po njihovim licima i njihovim reakcijama. Svašta od djece možete naučiti, svakodnevno učim od njih. Tako sam sinoć čula jednu lijepu rečenicu od jedne drage djevojčice koja je rekla ‘Ma nema veze, nemoj se ti ništa bojati, svi griješe, to ti je normalno’. Djeca su neiscrpna inspiracija i odlični su učitelji. Iako oni to ne znaju, od njih se može puno toga naučiti’, posebno naglašava Hana koja je imala i svoju umjetničku galeriju. No, kada je postala majka potpuno se posvetila obitelji.
‘Obitelj je za mene najvažnija stvar u životu i ona zahtijeva kada se gradi, pogotovo u početku, dobre temelje. Isplati se kad stavite neke druge stvari po strani i posvetite se svojoj djeci i obitelji. Vjerujem da je uspjeh zagarantiran’, kaže ova umjetnica koja sada ima još puno projekata pred sobom.
Lutkarska predstava Djevojčica crvene kapice / Foto: privatni album
‘Za budućnost planiramo još jako puno predstava za djecu, sad ćemo ići na malu turneju po školama u dubrovačkoj županiji s predstavom Orlando za koju je tekst napisala Lucijana Pendo. Jako je edukativan’, najavljuje.
Uz sve to ova se neumorna Dubrovkinja nada kako će opet krenuti i radionica koju je prije radila s djecom iz Dječjeg doma Maslina.
‘Domska su djeca posebna za mene, jako sam vezana uz njih i oni imaju neizmjerno puno ljubavi. Mi smo se lijepo družili cijelu zimu no onda je sve stalo zbog pandemije, ja se toplo nadam da će to sve opet zaživjeti i krenuti. Djeca su jako zahvalna i jako se raduju i uvijek pitaju ‘Kad ćemo opet teta Hana’, zaključuje lutkarica uz poruku:
‘Život je nepredvidljiv i važno je snaći se i uzeti od njega samo najbolje, ne zadržavati se na teškim temama, oprostiti i krenuti dalje’.
