Ivana Perković Rosan
Osjećate li se zadovoljno, diskriminirano ili zlostavljano? Žene su putem 20-ak reklama postavljenih diljem Zagreba pozvane da pozivom na besplatni broj odgovore upravo na ovo pitanje. Riječ je o projektu INDEX.ŽENE svjetski poznate društveno angažirane umjetnice Andreje Kulunčić nastalim u suradnji s Muzejom grada Zagreba i nizom istaknutih aktivistkinja. Ovaj interaktivni projekt je započeo na Dan žena, a nastavit će se 15. travnja otvaranjem izložbe u Muzeju grada Zagreba koja će ujedno biti platforma za diskurzivni dio projekta.
Glavni ciljevi projekta su osvještavanje položaja žena u društvu, poticanje dijaloga o rodnoj ravnopravnosti i stvaranje sigurnog prostora u kojem žene mogu podijeliti svoja iskustva. O projektu INDEX.ŽENE kao i o njenim prijašnjim projektima te položaju likovnih umjetnica danas, razgovarale smo s profesoricom Andrejom Kulunčić koja 15. svibnja ima na rasporedu i otvaranje svoje retrospektivne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Prije Zagreba projekt INDEX.ŽENE je održan u četiri grada, Ljubljani, Splitu, Beogradu i Napulju, kakve su bile reakcije i rezultati u tim gradovima?
Index.žene je participativni umjetnički projekt koji istražuje percepciju žena o njihovom položaju u društvu. Kroz jednostavno pitanje “Kako se osjećam?”, žene anonimno mogu birati između tri opcije – zadovoljna, diskriminirana ili zlostavljana – i na taj način stvaraju statistički portret društvenih odnosa u svakom gradu u kojem je projekt izveden. Plakati se postavljaju u citylight površine po gradu, a statistike poziva se prikazuju na digitalnim displejima na gradskim trgovima i internetskim platformama.
Index.žene, Trg bana Josipa Jelačića, Zagreb / Foto: Andreja Kulunčić
Projekt je prvi put realiziran 2007. godine u Splitu (HULU), zatim 2011. u Napulju (muzej MADRE), 2013. u Beogradu (Salon Muzeja savremene umetnosti) i 2014. u Ljubljani (festival Mesto žensk). Rezultati su bili različiti, dok se u Napulju većina žena izjasnila zadovoljnima, u Splitu diskriminiranima, u Beogradu i Ljubljani su se izjasnile da se osjećaju zlostavljane.
Rasprave koje smo organizirale u sklopu sve četiri izložbe bile su dobro posjećene, debatiralo se argumentirano, emotivno, s ciljem osvještavanja društvenih mehanizama i pronalaženja načina za promjene. U Zagrebu, u Muzeju grada Zagreba nastavit ćemo po istom modelu, nakon mjesec dana kampanje, 15. travnja otvaramo istoimenu izložbu, koja će ujedno biti i platforma za diskurzivni dio projekta. Skupa s radnom grupom projekta, koju čine Dunja Bonacci Skenderović, neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama, Lana Bobić, feministička teologinja, Dorotea Šušak, aktivistkinja i izvršna direktorica Centra za ženske studije, Nataša Bijelić, sociologinja, stručna suradnica u CESI-Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje; i s Marinom Pericom Krapljanov, kustosicom projekta i izložbe index.žene, promišljamo teme i načine zajedničkog djelovanja.
Index.žene, rezultati
Glavni ciljevi su nam osvještavanje položaja žena u društvu, poticanje dijaloga o rodnoj ravnopravnosti i stvaranje sigurnog prostora u kojem žene mogu podijeliti svoja iskustva. Poruka koju želimo poslati je da žene trebaju imati jednaka prava, poštovanje i sigurnost, bilo da govorimo o obitelji, poslu, zdravstvu ili javnom prostoru. Također, želimo naglasiti da su žene često diskriminirane na temelju više faktora istovremeno (dob, ekonomski status, seksualna orijentacija, etnicitet…), i da je važno zagovarati inkluzivni feminizam.
Index.žene Napulj, rezultati poziva
U Vašim djelima publika često ima aktivnu ulogu, koliko Vam je to važno?
Publika nije samo promatrač, već i sudionik. U mojoj umjetničkoj praksi ključno mi je da radovi nisu zatvoreni unutar galerijskog prostora, već da postanu društveni proces koji se događa u stvarnom vremenu. U slučaju index.žene, upravo su odgovori publike ono što gradi i oblikuje rad. Projekt ne postoji bez sudjelovanja žena koje anonimno dijele svoje osjećaje i iskustva. Ovaj model participativne umjetnosti omogućava da rad raste i razvija se u direktnom odnosu s ljudima, umjesto da ostane statičan artefakt. Također, važno mi je da umjetnost ne bude ekskluzivna, već da se ljudi osjete pozvanima da sudjeluju i da vide svoje iskustvo reflektirano u javnom prostoru. Index.žene je projekt koji ne daje odgovore, već postavlja pitanja i otvara prostor za razmišljanje i dijalog.
Index.žene, Beograd / Foto: Saša Reljić
U svojim djelima dotičete se društveno važnih tema, počevši od maloljetničkih trudnoća, diskriminacije, ilegalnih radnika, psihičkog zdravlja, a često koristite i medij reklama kao način komunikacije s publikom?
Reklame su svuda oko nas, oblikuju našu percepciju, emocije i društvene vrijednosti. Zato ih koristim kao alat u umjetničkoj praksi – preuzimam njihov vizualni jezik i strategije kako bih prijenos poruka učinila izravnim i prepoznatljivim, ali ih koristim za nešto sasvim drugo – umjesto prodaje proizvoda, otvaram pitanja i provociram promišljanje. Bilo da se radi o billboardima, citylight plakatima, radijskim spotovima ili društvenim mrežama, cilj mi je izaći iz tradicionalnih prostora umjetnosti i ući u svakodnevni život ljudi. Teme koje obrađujem proizlaze iz stvarnih društvenih problema – od nevidljivog rada žena, preko ekonomske nepravde, do psihičkog zdravlja i sistemske diskriminacije. Koristeći format reklame, želim preokrenuti uobičajenu logiku komercijalnog svijeta i potaknuti kritičko promišljanje umjesto pasivne konzumacije.
Index.žene Split / Foto: Andreja Kulunčić
Koliko umjetnost može utjecati na svijet u kojem živimo?
Umjetnost sama po sebi ne može izravno promijeniti društvo, ali može biti katalizator promjena. Može otvoriti pitanja, učiniti nevidljivo vidljivim, potaknuti ljude na promišljanje i djelovanje. Ona je jedan od načina da održavamo kritički dijalog, da ne dopuštamo da se društvene nepravde normaliziraju i postanu neupitne.
Kroz projekte poput Index.žene, cilj mi je omogućiti ženama da se prepoznaju u temi, da osvijeste vlastitu poziciju i da shvate da nisu same. No, ovaj projekt nije samo za žene – on je i za muškarce koji sudjeluju u društvenim strukturama, bilo kao poslodavci, kolege, partneri, sinovi. Važno je da i oni osvijeste svoju ulogu, razumiju kako njihovo ponašanje može održavati ili razbijati mehanizme diskriminacije i zlostavljanja.
Umjetnost je prostor u kojem možemo propitivati društvene odnose na način koji nije nužno direktan ili didaktičan, ali koji otvara prostor za refleksiju i raspravu. Kroz participaciju i javni dijalog, umjetnost može povezati ljude, stvoriti solidarnost i pokrenuti male, ali ključne promjene koje u konačnici grade otpornije i pravednije društvo.
Index.žene Ljubljana / Foto: Nada Žgank
Prije dvije godine sudjelovali ste u skupnoj izložbi “Vidljive”, koja okuplja pregled stvaralaštva hrvatskih umjetnica. Koliko su likovne umjetnice u Hrvatskoj vidljive?
Iako je vidljivost umjetnica danas bolja nego ranije, rodna neravnopravnost u umjetničkom svijetu i dalje postoji. Žene su često slabije zastupljene u muzejskim kolekcijama, retrospektivama i umjetničkim kanonima, a njihov rad se češće percipira kao “osoban” ili “intiman”, dok se muški radovi tretiraju kao univerzalni. Kao profesorica na Likovnoj akademiji, svjedočim tome da značajno više studentica upisuje umjetničke akademije nego studenata. No, ta prisutnost ne prati ih u daljnjoj karijeri – što više napredujemo prema institucionalnoj vidljivosti, to je prisutnost umjetnica manja.
Izložba “Vidljive” bila je važan korak jer je pokazala koliko je bogata i raznolika umjetnička scena koju stvaraju žene u Hrvatskoj, ali i koliko je važno stvarati arhive i platforme koje osiguravaju vidljivost ženskih doprinosa umjetnosti. Na toj sam izložbi izlagala dokumentaciju projekta Index.žene, želeći naglasiti da umjetnice nisu samo svjesne vlastite pozicije u umjetničkom svijetu, već i senzibilizirane za položaj svih žena u društvu.
Andreja Kulunčić “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”, Povijesni i pomorskom muzej Istre, Pula, 2021. Fotografija: Ivo Martinović
S projektom “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete” doveli ste u žižu neispričanu priču o stradanjima žena u logoru na Golom otoku i Svetom Grguru, po čemu pamtite ovaj projekt?
Žene koje su bile zatočene u političkom logoru na Svetom Grguru i Golom otoku često su izbrisane iz kolektivne memorije. Njihova patnja ostala je neprepoznata čak i unutar dominantnih narativa o Golom otoku, koji se uglavnom bave muškim iskustvom represije. Za mene je ovaj projekt bio izuzetno emotivan i politički važan, jer se nije radilo samo o povijesti, već o sustavnom isključivanju ženskih narativa iz službene historiografije. S Renatom Jambrešić Kirin, feminističkom teoretičarkom i antropologinjom, te Dubravkom Stijačić, psihoterapeutkinjom, nastojale smo istražiti, artikulirati i učiniti vidljivom žensku memoriju ove traumatične prošlosti.
Andreja Kulunčić “Vi ste Partiju izdale onda kada je trebalo da joj pomognete”, in situ umjetnička intervencija, Goli Otok, 2021. Fotografija: Ivo Martinović
Postavljanje spomen-ploče bio je prvi korak prema simboličkom vraćanju tih žena u povijest, čin priznavanja i sjećanja na njihov život i stradanje. Doći na taj otok, osjetiti težinu prostora, čitati svjedočanstva i vidjeti fizičke ostatke logora i ogoljeni prostor, bilo je iskustvo koje ne prestaje rezonirati u meni.
No, projekt nije stao samo na tome. Tijekom četiri godine rada na njemu, realizirala sam niz drugih aktivnosti s različitim suradnicama i suradnicima. Upisivanje svjedočanstava žena u kamen na oba lokaliteta, kao trajni trag njihovih iskustava, Izvedbene akcije koje su propitivale memorijalizaciju i odnos društva prema prošlosti. Izložbe, web stranica, publikacije, sve s ciljem otvaranja novih oblika suočavanja s prostorom dehumanizacije. Organizirale smo i niz radionica i razgovora. Projekt nije samo osvijetlio traumu žena koje su bile političke zatvorenice, već i pokazao koliko je povijest pisana iz muške perspektive i koliko je važno da HERstory (ženska povijest) postane sastavni dio HIStory (opće povijesti).
Ovaj će rad biti izložen i na mojoj retrospektivnoj izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, koja se otvara 15. svibnja.
Više o projektu INDEX.ŽENE saznajte OVDJE.
