Piše: Ivana Perković Rosan
Izložba Sinjska priča jedne hrvatske orlice u Muzeju Cetinske krajine – Sinj kroz priču o jednoj iznimnoj ženi Antici Tonki Meladi progovara i o gradskom životu u Sinju s početka 20. stoljeća. Osim što je bila predsjednica Hrvatskog katoličkog djevojačkog društva “Zora”, Antica Tonka Melada bila je jedna od rijetkih žena koje su bile aktivne u društvenom životu tadašnjeg Sinja, a uz sve to je priređivala predstave, slikala i pisala pjesme. O izložbi, ali i o Antici Tonki Meladi doznale smo više od njene unuke Mirjam Čalete.
‘Namještaj odnosno spavaću sobu i tinel pokojne none nasljedili smo nakon smrti njenog sina Petra Melada (2006.) s kojim je živjela. U dogovoru s ostalim unucima, smjestila sam ga u kuću u Lokvi Rogoznici.
2023. godine odlučili smo preurediti kuću, a tinel i spavaću sobu iz 1914. godine nikako nisam htjela baciti ni prodati. Budući da sam tajnica Likovno-književne unije Vlaho Bukovac preko naše predsjednice Jagode Kecman došla sam do gospođe Danijele Petričević Banović iz Muzeja Cetinske krajine. Ponudila sam im spomenuti namještaj, a gospođa Danijela i ravnateljica muzeja Daria Domazet rado su se odazvale mojem pozivu te su na prvi pogled bile oduševljene i iskazale su interes da to bude dio stalnog postava muzeja. Slijedila je i ideja da ove godine, povodom Alke i Velike Gospe organiziraju izložbu u Sinju.
Tako smo sačuvali dio obiteljske povijesti’, ispričala nam je Mirjam Čaleta koja je uz namještaj darovala i niz drugih vrijednih predmeta koji su pripadali njenoj noni Antici.
Izložba ‘Sinjska priča jedne hrvatske orlice’ u Muzeju Cetinske krajine / Foto: Berislav Alebić
‘Sačuvana je korespondencija dok je ona bila predsjednica društva “Zora”, kao i njene pjesme, spomenar i svete sličice iz razdoblja kada je boravila u konviktu Službenica milosrđa Ančela u Splitu. Darovani su i Tonini ručni radovi koje je kao djevojka izradila kao i njene slike koje je naslikala.
Sve uspomene na nonu Tonu donirane su jer sam željela da to bude na jednom mjestu, vidljivo javnosti, a ne pohranjeno u kući.
Tako se stvorila značajna muzejska građa o čemu svjedoči i katalog koji je izrađen prigodom izložbe. Autorice izložbe temeljito su istražile građu i uspješno istaknule društveni i humanitarni značaj naše none za tadašnji život Sinja. Istaknuto je i djelovanje društva “Zora” te je svaka donirana stvar opisana s naznakom vrijednost’, napomenula je Čaleta.
Donirala je i nekoliko iznimno vrijednih predmeta koji su pripadali njenom djedu, nekadašnjem predsjedniku suda Anti Meladi.
‘Poklonila sam muzeju i djedov frak i cilindar koji sam sačuvala. Cilindar je u izvornom stanju a frak je s novom postavom, tako da je to raritet, preko 150 godina star’, ispričala nam je. Koliko je rad njene bake bio važan u ono vrijeme pokazuje i činjenica da je imao utjecaja na djedovu karijeru.
‘Upravo zbog njenog hrvatstva i aktivnosti, moj djed, koji je bio predsjednik suda u Sinju’, preseljen je prvo u Dubrovnik pa u Split.
Mirjam Čaleta, unuka Antice Tonke Melade na otvorenju izložbe / Foto: Berislav Alebić
A na upit kako ona pamti Anticu kao baku i što ih je podučavala kao unuke odgovorila je:
‘Žive su uspomene iz najranijeg djetinjstva, a i kasnije. Svi smo se družili u njenoj kući, u zajedništvu i veselju slavili su se Badnjak, Božić i Uskrs, a posebno Sveti Ante, jer se ona zvala Antica, a njen muž Ante. To su bile velike fešte gdje bi puno ljudi došlo na čaščenje (tratament). Sjecam se kovčega (bavul) prepunog odjeće i predivnih šešira, a mi unuke oblacile smo se i igrale velikih dama. U ono doba nije bilo lutkica, pa nas je posebno veselilo kada bi nam nona, na svetu Luciju, napisala pjesmu i izradila bebu od tkanine. Za Uskrs bi unukama ispekla garitule, odnosno pletenice, a unucima gnijezdo. Kasnije kad smo bile cure, sestra i ja preko ljeta čuvale smo nonu. Pričala nam je priče i viceve, družili smo se s njom, a naučila nas je vrijednosti ljubavi prema ljudima, poštenju i dobroti’.
Od bake je naslijedila i ljubav prema kreativnom stvaralaštvu.
‘Po struci sam diplomirana pravnica, ali iako nisam školovana krojačica uvijek sam šivala nešto svojoj djeci. U noninoj kući posebno je bilo veselo za vrijeme poklada, a sjećam se kada sam, možda imala osam godina, za nas tri unuke šivali su nam kostime za eskime od papira. Moja sestra Dika također je povukla tu crtu na nonu jer ona stvarno sve što vidi može i napraviti.
Moram spomenuti da sam i ja prije tri godine počela slikati. Učim polako te sam sudjelovala na par skupnih izložbi sa svojim slikama, a slikanjenje je prilika za druženje, priču i kavu’, ispričala je.
Otvorenje izložbe ‘Sinjska priča jedne hrvatske orlice’ / Foto: Berislav Alebić
Priča o Antici ne može proći bez priče o popularnoj zbirci recepata iz 80-ih ‘Dalmatinskoj kuhinji’ autorice Dike Marjanović Radice. Naime, u ovoj knjizi objavljeni su, između ostalog, i Antičini recepti kao npr. ‘Torta Nona Tona’.
‘Dika Marjanović Radica je polusestra moga dida. Putujući po Dalmaciji i Zagori predavajuči kuhanje skupljala je recepte pa objavila kuharicu koja je i dan danas obavezan dio svake kućne biblioteke u Dalmaciji. Nakon njene smrti autorska prava dobila je moja sestra. U našoj kući često su se radili kolači i torte, prisjetila se Čaleta koja je kao neke od poslastica iz tog doba izdvojila pandešpanja s jajima te marijanske ružice s masti i šećerom.
Inače, izložba autorica Darije Domazet, Anite Librenjak, Anđele Vrce i Danijele Petričević Banović može se pogledati do 4. listopada u Muzeju Cetinske krajine u Sinju.
