Svoja bogata profesionalna i životna iskustva podijelila je s nama dugogodišnja novinarka, Aurora Weiss, koja danas izvještava isključivo kao UN dopisnica na engleskom jeziku. Kako je to biti žena i izvještavati iz neke druge zemlje na trećem jeziku za globalnu razinu – opisala je Weiss s iskrenom željom da njeno preneseno iskustvo olakša profesionalni put novim generacijama novinarki ili da ih pak ohrabri na međunarodnu karijeru.
Piše: Aurora Weiss
Nakon gotovo dva desetljeća internacionalne karijere u novinarstvu i PR-u nedavno sam zamijenila Styria Media za indepthnews.net kao izvjestiteljica iz Ujedinjenih naroda u Beču za globalnu razinu. Osim na engleskom sada se moji članci i sigurnosno-obavještajne analize mogu pročitati na japanskom ili arapskom.
Za mene je specifično to što sam se zaljubila u diplomaciju i međunarodne odnose. Tada je trebalo smisliti kako da ne završim poput onih birokratskih tipova zarobljenih unutar institucija Ministarstva vanjskih poslova od kojih je većina do posla došla preko rodbinskih ili političkih veza. No, nije bilo jednostavno spojiti veliku ljubav prema novinarstvu i život u inozemstvu. Jezik je velika barijera. Pri tome ne mislim samo na gramatiku već na čitav duh jezika koji korespondira s lokalnim stanovnicima te zemlje. To me je natjeralo da propričam čak pet jezika.
Mislim da se moje iskustvo znatno razlikuje od onog koje posjeduje bilo koji novinar koji je radio samo u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku za hrvatske medije. Probat ću približiti nivo izvještavanja s internacionalne razine.
Izvještavanje ovisi o vašoj sigurnosti i pristupu informacijama
S obzirom na prirodu posla krećete se unutar struktura države iz koje izvještavate te povlačite poveznice s nekom drugom ili trećom državom, na institucije unutar tih zemalja bilo da je riječ o NGO-ima, vojsci, sigurnosnim i pravnim organima, akademskoj i znanstvenoj zajednici, sportu, vanjskoj ili unutarnjoj politici. To vas čini pravim internacionalnim istraživačkim novinarom. I naravno da vam je kao strancu teško uspostaviti sve kontakte na vrijeme kako bi napisali kvalitetan članak. Kada pričam s kolegama tada osvijestim da to nije lako niti lokalnim novinarima.
Pitanje sigurnosti žena u medijima i pristup informacijama ovise o puno faktora. To što ste nježnijeg spola igra veliku ulogu koja vam neće ići u korist. Kao dopisnica bit ćete na meti raznim lokalnim tipovima pa i žrtva suludih teorija zavjere, ali i kriminalnih organizacija. Umjesto da padnete u crnu rupu našalite se s prijateljima ”kako me opet snašao dobar materijal za istražiti”. Ako vide da ste ”nezaštićena meta” budite spremni na svašta, od seksualnog uznemiravanja pa sve do boolinga i sabotaža drugih oblika.
Za razliku od Izraela, Amerike, Belgije i Nizozemske gdje sam imala lijepa iskustva, iz Austrije nosim šokantne priče zbog kojih su se aktivirale brojne međunarodne organizacije. Iako zaštitu nisam našla unutar austrijskih institucija, zaista bi se ovim putem zahvalila divnim ljudima iz Ujedinjenih naroda (UNODC) te hrvatskom MUP-u, nizozemskoj policiji, kao i EUROPOL-u koji su pomno pratili razvoj moje situacije. Nekada vam je dovoljan jedan manijak koji će vas seksualno napasti u okvirima vladinih institucija da bi se razotkrila kriminalna, koruptivna hobotnica unutar državnih ustanova. Kada su me internacionalne kolege pitale kako sam usred ovih traumatičnih događaja odgovorila sam: ”A kako bi znali na koji način austrijske institucije funkcioniraju da netko nije svjedočio tome?”
Svim ženama koje će se odlučiti na izvještavanje iz neke strane zemlje i druge kulture mogu preporučiti da se naoružaju snažnim senzorima za opasnosti koje vrebaju oko njih i naravno toplim osmijehom za sve one koji će im otvoriti vrata. Svaki puta kada se preselite u drugu zemlju je kao da se ponovno rodite, učite novu kulturu, nove običaje, nove zakone, drugačiju komunikaciju. Najprije ćete trebati biti dobro informirani tko je tko u zemlji, a nakon toga o funkcionalnosti ili, što je još češći slučaj, nefunkcionalnosti tamošnjih institucija.
Svakako bih preporučila da se u tom slučaju javite organizaciji ‘’Reporters Without Borders’’, ali i da se učlanite u ‘’The International Federation of Journalists’. Za to ćete ipak trebati ostvariti određene strukovne uvjete u matičnoj zemlji pa savjetujem da se pripremite unaprijed. Ako ispunite uvjete u svakom slučaju ta iskaznica će vam biti, uz pismo jamstva glavnog urednika, ključna za dobivanje akreditacija u institucijama zemlje iz koje izvještavate. No, svakako bih iz osobnog iskustva napomenula da se po pitanju pravne zaštite ili ozbiljnijih situacija ne možete osloniti na spomenute institucije.
Zaboravite sve što ste do sada znali i ponovno upoznajte svoju okolinu. Nećete uvijek biti dobro došli, čak se možete naći u nekim neočekivanim situacijama, šikaniranjima i spletkama lokalnih interesnih skupina. Njihovi motivi za ugnjetavanje mogu biti različiti: ne izvještavate po njihovom ukusu, ne sviđa im se vaša putovnica, mrze vašu neovisnost i samostalnost, žele vas imati pod kontrolom. Znam da se to ukratko zove diskriminacija, ali na žalost postoje ljudi koji tako razmišljaju.
Mislim da se dopisnički rad premalo cijeni. Vi ste praktički poveznik između dvije i više zemalja na terenu koji izbjegava birokratske stvari i spreman je reagirati odmah. Ja to često nazivam ”Katicom za sve”. Sjetite se recimo hrvatskih radnika koji su tek na izbijanju pandemije korona virusa ostali izolirani i zarobljeni u Tirolu. Nakon što im se nitko u ambasadi nije javljao na kraju sam ih na apel moje tadašnje redakcije 24 sata izvlačila skupa s austrijskim Ministarstvom unutarnjih poslova (BMI) jer je autobus trebao policijsku pratnju do granice. Sjećate se kontejnera koji su iz Austrije stigli žurno u Petrinju? Također, veliko hvala na suradnji austrijskoj vojsci, policiji i vatrogascima. Slučaj ubojice svoje djece, austrijskog državljanina Haralda Kopitza, istraživala sam skupa s ekipom kolega iz medija Heute.at. Saznali smo da je počinitelj planirao ubojstvo te davao izjave poznanicima u Beču kako su mu djeca teret i želi ih se riješiti. Pratila sam uživo i istraživala teroristički napad u Beču za što je po informacijana koje imam odgovoran pravni i sigurnosni sustav Republike Austrije. Niz sigurnosnih propusta je šokantan, a službe ne rade ili ne znaju raditi svoj posao. K tome da se nikada nitko iz austrijske vlade nije ispričao obiteljima žrtava. Štoviše, trenutni kancelar Karl Nehammer koji je u vrijeme napada bio na funkciji ministra unutarnjih poslova je rekao da to niti ne namjerava.
Uz naporan terenski rad vjerojatno nitko u redakciji neće cijeniti ‘’posao iza kulisa’’ jer tamo niste fizički prisutni. Naći kontakte, uspostaviti ih, dobiti informacije, povezati izjave sugovornika u smislenu cjelinu …
Nekada nekome tržište za koje pišete ne mora biti interesantno. Isto tako ne mora im biti zanimljiv medij u kojemu će priča biti objavljena. Npr., dok sam pisala za ELLE, brand je bio internacionalno popularan pa nije bilo bitno na kojem tržištu i na kojem jeziku će članak biti objavljen.
Često su mi ljudi znali reći ‘’haha niti ne razumijem što piše’’. Meni je to naravno zvučalo malograđanski, međutim nađeš neki lijep način da ih uputiš na google translate ili da ih motiviraš da popiju kavu s poznanikom koji im to može prevesti.
Izvršna direktrorica UNODC Ghada Waly i Aurora Weiss /Foto: privatni album
Pišite za čitatelje, a ne samo za honorar
Kada pišete nešto za druge, oni su ti koji će konzumirati vašu priču. Slikovito rečeno: iskoristite priliku da ih umjesto restorana brze hrane odvedete u fine dining. Naravno da kada nešto radite to činite i za sebe, ali neka vam motivacija za to ispunjenje ne bude samo put do plaće ili honorara. Neka vam novinarstvo bude poziv, a ne posao. Učite jezike, oni će vam otvoriti mnoga vrata i pogled u različite kulture. Ono što nedostaje u Hrvatskoj u vrijeme globalizacije je nešto što recimo Nizozemci imaju u sklopu edukacijskog sustava. Uz materinji jezik u školi uče još tri strana jezika.
Meni osobno je uvijek bilo najbitnije da mi se radovi objavljuju na engleskom jeziku. Mogli ste me čitati u Expressu, Večernjem listu, 24 sata, Sensi, ELLE-u, Kleine Zeitungu te gledati u gostovanjima na HRT-u, Novoj TV, N1 i Al Jazeeri ili slušati putem vijesti Media Servisa. Činjenica da ne pišem na hrvatskom, njemačkom ili nizozemskom o globalno bitnim temama, već analize na engleskom za www.indepthnews.net, obuhvaća puno širu publiku. Lijepo je pogledati analitike i vidjeti da imate čitatelje na utjecajnim pozicijama u Americi, Japanu, Britaniji, Njemačkoj, ali i Hrvatskoj. Svaku temu na kojoj radim pratim i istražujem duži period uz analizu pa mogu dati i dobru prognozu. Takve duge analize, razgovore s nekoliko različitih predstavnika vlada, organizacija, NGO-ova ili akademskih stručnjaka si možete priuštiti samo ako imate vremena, a u dnevnoj produkciji i današnjem novinarstvu to rijetko tko može. Dakle, pisanje analitičkih istraživačkih članaka od globalnog značaja na engleskom koji je potom preveden na druge jezike je jako zanimljivo. Meni su recimo ”triger” za moja istraživanja iskustva iz vlastitog života. Zbog velike nepravde koju sam doživjela u Austriji tijekom profesionalnog rada uhvatila sam se inicijative da se tamo oformi neovisno istražiteljstvo za zaposlenike sigurnosnog sustava jer korupciju unutar policije nitko ne istražuje. ”Nitko neće istraživati protiv kolega ” – bili su jasni u austrijskoj kriminalnoj policiji. Ukratko ja sam počela istraživati istražitelje i tražiti model kako bi se zaštitilo lažno dostavljanje dokaza tužiteljstvu kao i zlouporaba te manipulacija podatcima kojima raspolažu djelatnici takvih sustava. Prije nekoliko dana sam se sastala s jednim hrvatskim krim policajcem koji je trenutno na istaknutoj dužnosti, a čiji rad i razmišljanje su me oduševili. Kroz posao dolazite u osobni kontakt s mnoštvom ljudi na različitim funkcijama, a jedino što vas može ugodno iznenaditi je onaj trenutak kada sretnete osobu dostojnu svoje funkcije. Iskreno, više me oduševio razgovor s njim nego kada mi je u lift amsterdamskog SOHO housea uletio princ Harry. Najveća razočarenja susretala sam na političkim funkcijama i birokratskim pozicijama, ali zato su me razveselili recimo aranžeri cvijeća Putnam & Putnam ili Natasja Sadi.
Birajte sugovornike, izvucite iz njih ono najbolje ili najgore – ovisno što vam treba
Ipak ste vi autor svoje priče. Birajte zanimljive sugovornike, igrajte se s njihovim rečenicama i mišljenjima – držite kormilo u tom stvaranju, a srce neka vam bude kompas. Nije bitno je li riječ o predsjednici Vjosi Osmani, bivšem austrijskom kancelaru Sebastianu Kurzu, direktoru masonskog muzeja u Austriji Max Palli, bivšem šefu austrijske tajne službe Gert Polliju ili astronautu Tim Peakeu s kojima sam imala prilike razgovarati. Mislim da je bitno i sugovorniku i vama da razgovarate s iste razine, a isto tako da unaprijed znate u kojem smjeru želite da razgovor ide.
Kada sam kao urednica radila s kolegama početnicima često sam zadala samo naslov i očekivala da na temelju toga stvore priču. Nju možete krojiti od glave ili pustiti da se ona odmota sama od repa. To je mene na Novoj TV naučila Jasna Nanut. Potrudite se prilagoditi tematskom području koje pokrivate. Recimo ako izaberete internacionalne odnose kao što je u mom slučaju nemojte na sastanke s ambasadorima dolaziti u trenirci. Ispecite manire. Zahvalite se rečenicom ”Bilo mi je zadovoljstvo” – to uvijek pali.
Predsjednica Republike Kosovo Vjosa Osmani i Aurora Weiss / Foto: privatni album
Svaka država diktira svoje teme
Iz Nizozemske sam izvještavala za Večernji list, Sensu i ELLE. Uz istraživanje teme o trgovini ljudima, većinom sam se bavila socijalnim fenomenima, kreativnim industrijama i dizajnom. Uostalom to je zastupljeno u Amsterdamu pa te obuzme. Naravno, uz pregršt uspješnih start-upova. No, definitivno mi je od svega bila najdraža istraživačka tema koja je objavljena u srpskom izdanju časopisa Sensa ‘’Gdje se krije romantika u 21. stoljeću’’. Na kraju je moje istraživanje uokvirila globalna statistika, pa je taj moj kreativni flow skupa sa znanstvenim dokazima zaokružio čitavu priču.
Tamo se također dogodio utjecaj Marcela Wanders na moju malenkost. Sjećam se kada sam ga prvi put vidjela. Pila sam kavu s trend diktatoricom Christine Boland u kafeu Conservatorium hotela koja me kratko ostavila samu. Primijetila sam naočitog muškarca koji bulji u mene i ima prekrasan osmijeh na licu. Naravno da sam bila malo intimidirana njegovom samouvjerenošću, a onda je natrag došla poznanica Kristtine i šapnula mi ‘’Znaš li tko je to? Marcel Wanders!’’. O njemu sam učila u školi na satovima dizajna, pomislih. Vjerujte mi nije dugo trebalo da napravim intervju i photoshooting po njegovom amsterdamskom ateljeu.
Pronađite odgovore na pitanja koja vas zanimaju – u njima leži rješenje
Kao što sam napomenula, svaka zemlja ima svoju temu. U Izraelu sam se bavila religijskim konfliktima jer me to zanimalo nakon diplomatske akademije. Odrasla sam u sekularnoj obitelji i nisam se povodila za grupama, sektama, kultovima i dogmama. Zanimalo me kakav je to sustav vjerovanja ljudima u glavi da ih može okrenuti protiv druge religije? UN-ove plave kacige, Doctors Without Borders, peace makeri, NGO bili su moja svakodnevica. Podjela među religijskim skupinama je slična onoj podjeli prema nacionalnim što nam je poznato iz ratnih 90-ih. Imala sam par situacija kada sam mislila da ću tamo ostati bez glave, međutim znatiželja nije ubila mačku.
Ono što je posebno važno za novinare nakon što ispeku zanat na desku je osobni razvoj novinara. To se može mijenjati s interesima ili lokacijom tijekom života. Recimo, počela sam karijeru pisanjem za kulturu, nakon čega sam sve to suzila na funkciju modne urednice, a onda se sve transformiralo u diplomaciju. Sjećam se kako me je jednom u ELFS haljinici moja tadašnja urednica sjela za stol s jednim političarem da ga intervjuiram. Pojma nisam imala o čemu bi pričala s njim, ali sigurno ne o Gallianovoj novoj kolekciji u kojoj je dao homage Madame Butterfly i začinio ju šeširima Philipa Treacyja. Sjećam se samo jedne rečenice koju mi je taj političar rekao: ”Politika je moja strast!” To je ujedno bio i naslov mog prvog intervjua u tom smjeru.
I sada, 15 godina nakon, pišem o tzv. globalnoj vladi i sigurnosnim pitanjima. To znači da sjedite za stolom s predsjednicima, ministrima, diplomatima i drugim predstavnicima vladinih organizacija. Galliano i Madame Butterfly je definitivno nešto o čemu još uvijek mogu pričati, međutim sada tu temu doživljavam potpuno nebitnom. No, moglo je biti i obrnuto. I upravo je to prekrasno kod novinarstva, to što se mi razvijamo u njemu i ono u nama. Kada se zasitite lokalne politike možete se fokusirati na međunarodnu ili sasvim nešto drugo poput kulture, mode ili tehnologije.
Medijska industrija se jako promijenila unatrag zadnjih 20 godina čemu je doprinio razvoj tehnologije. Kada sam počela raditi, pisala sam za jedan od rijetkih portala. Imali smo status ”novinara iz podruma”. Na presicama nam nisu htjeli dati stolicu jer su tiskani mediji bili bitniji. Sada je obrnuto. Danas su informacije postale toliko dostupne da su otišle u bescjenje. Zbog prezasićenosti tržišta teško ćete se istaknuti. Ne zaboravite: dok ‘’stara škola’’ novinarstva ide tamo, provjeri što se dogodilo, prikupi dokaze danima, nekakav ‘’Pero Perić’’ sjedi u redakciji i bez da je ikoga kontaktirao ili išta istražio napiše članak iz svoje stolice na temelju jedne ili dvije relevantne objave sklepa članak i potpiše se kao autor u 15 minuta.
Neki mediji se također zlorabe kao instrument za reketarenje. Sjećam se priče svog prvog urednika. Njega je pak njegov prvi urednik poslao da sjedi danima u parkiranom autu ispred Thomsonove kuće samo zato što mu se zakunio da će iskopati nešto o njemu. Mislim da je tu dobro povući moralne i etičke paralele.
Jako malo novinara, pogotovo ženskih se odlučuje za neovisnu internacionalnu karijeru. Često se šalim – kada ne budete znali više definirati od kuda dolazite tada ste definitivno zakoračili u internacionalno. Moj savjet bi bio, učite jezike i informirajte se o kulturi i klimi zemlje u koju idete. Koliko god mislili da ste spremni, zapravo nikada nećete biti spremni za ono što je ispred vas i situacije u kojima ćete se naći. Tada, uzmite prostora za odmak i vremena za oporavak. Nadograđujte svoju kutiju s alatima, recimo, transitionsmedia.org nudi izvrsne besplatne online tečajeve za istraživačko novinarstvo.
Nikako ne bih izostavila recept za uspješan život koji mi je u svom restoranu dala Haya Molcho: ”Bitan je dobar partner, lijepo je kad vam netko drži leđa.”
