Piše: Ivana Perković Rosan
Prije sedam godina Mirela Beko, predstavnica romske nacionalne manjine u Zagrebačkog županiji, izdala je svoju prvu romsku kuharicu na Dan žena. Isti dan izabran je ove godine za promociju najnovije, treće po redu, kuharice jednostavno nazvane ‘Romska kuharica’. Promocija knjige u Savezu Roma u Republici Hrvatskoj ‘Kali Sari’ bila je ujedno prilika i da se okupi žene i razgovara o rodnoj diskriminaciji s kojom se Romkinje suočavaju počevši od obitelji, preko obrazovanja i zapošljavanja. Bio je to odličan povod da o knjizi, kao i položaju Romkinja u društvu razgovaramo s Mirelom Beko.
Svoju prvu romsku kuharicu osmislila je sa sestrom Anom Kranjec u čast njihove majke Ines Jašarevski Fazlievski i tako se pobrinule da njeni recepti ostanu za sve buduće generacije.
”Naša mala romska kuharica’ mislim da je prva koju su napisale žene. Kuhanju su nas naučile majka i baka, bile su odlične i pune ljubavi i razumijevanja kako u odgajanju tako i kao učiteljice u kuhinji. Zato smo i zavoljele kuhati i stvarati divna prekrasna jela. Doduše u prvu kuharicu je mama puno truda uložila i pomogla sestri i meni u stvaranju iste iako je već bila dosta bolesna’, rekla nam je Beko koja nije stala samo na jednoj kuharici.
‘Napisala sam još dvije kuharice. Drugo izdanje je izašlo 2022. god. , ali samo u web izdanju, a treća je izašla nedavno. Kako sam se odlučila? Iskreno rečeno, željela sam da se ne zaborave tako krasna jela od kojih miriše cijela ulica. Baš smo se suprug i ja smijali kako je susjed jednom prilikom rekao: ‘Joj susjeda kod vas uvijek tako fino miriše, tako kad prođem pored vašeg stana odmah ogladnim od tih finih mirisa.’ Ja sam udata za čovjeka koji nije Rom, imamo jednog predivnog dječaka koji obožava kuhati sa mnom. Tako da sam pomislila da moje dijete danas-sutra možda neće imati koga da mu pokaže kako se kuha nešto što je mama kuhala. Mada se nadam da će znati kuhati. Zato sam se odlučila napisati i ostaviti dio svoje kuhinje da se ne bi zaboravila’, istaknula je.
Na pitanje koje su specifičnosti romske kuhinje odgovara:
‘Romski recepti se ne razlikuju puno od ostalih kuhinja, razlike su u začinima iz podneblja u kojem se nalaze, jednostavnosti i načinu pripreme. I naravno potrebno je puno ljubavi u kuhinji. Jedan od neizostavnih začina bi bila tucana paprika’.
Dodaje i kako je paprika svakako jedna od važnijih namirnica.
‘Da u suštini paprika je često u našoj kuhinji, jer volimo taj okus. Vegetarijancima i veganima bi bila odlična naša kuhinja s paprikama. Recepte mogu naći u kuharici. Naprimjer, pohana paprika se prvo mora ispeći, oguliti pa onda klasično paniranje, brašno, jaje, prezle i prženje. Naravno postoji pravilo da ne može biti bilo koja paprika, već mora bit rog paprika jer je najmesnatija i ima slatkoće u sebi, otkrila nam je. A na pitanje koja tri jela bi mogla istaknuti kao najzanimljivija odgovorila je:
‘Svako je jelo zanimljivo na svoj način, tako da mi je teško odabrati, ali evo možda PODVARAK – koji se radi od kiselog zelja, koje se usitnjava na sitno i dinsta oko tri sata a zatim peče u rolu. Zatim TURLI TAVA – koja je puna šarenog povrća i mesa, tako da izgleda kao predivna slika šarenih boja, i KAPAMA – koja može biti sa svježim špinatom, a može i bez, tko ga ne voli. Rapsodija na nepcu, morate probati da bi znali’.
Beko, čija je najnovija kuharica izašla u izdanju Saveza Roma u Republici Hrvatskoj ‘Kali Sara’, nije krila koliko joj to puno znači.
‘Prvo bih se ovom prilikom zahvalila udruzi “Kali Sara” na susretljivosti i izradi ‘Romske kuharice’. Posljednja kuharica je meni najdraža, jer je posvećena mojoj majci, koja me je sve to naučila, kako sam i na početku rekla: bila je savršena kuharica. Znala je skuhati jelo od namirnica koje ona osobno nije voljela jesti, ali zbog svojih voljenih ih je kuhala tako da svatko tko je probao bi rekao da nikad bolje i ukusnije nisu nigdje jeli’, ispričala je.
S Beko, koja je predstavnica romske nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji, dotaknuli smo se i pitanja položaja žena te problema Roma i Romkinja s kojima se najčešće susreću.
‘Mislim da je položaj žena, bilo koje populacije, dosta napredovao, ali dalo bi se još toga popraviti. Treba se nastaviti boriti i dalje za boljitak. Najveći problem s kojima se Romi i Romkinje suočavaju u Hrvatskoj je još uvijek na žalost diskriminacija. Ja osobno nisam nikada bila diskriminirana, ali znam jako puno ljudi koji jesu i žalosno je da je još uvijek diskriminacija prisutna. Mislim da se ljudi ne bi trebali bojati Roma jer osim što su možda malo tamnije puti, isto tako su prekrasni, dobri, druželjubivi, vrijedni i marljivi ljudi. Kako se u narodu kaže: U svakom žitu ima kukolja… Što se obrazovanja tiče, tu smo jako ponosni jer sva djeca idu u vrtiće i školu. Pomažemo maksimalno koliko je u našoj moći, ide na bolje i nadam se boljemu’, zaključila je Beko.