Antonija Dujmović
Poznato je da ponekad nepovoljne i nepredvidive situacije ljudima mogu biti itekako poticajne. Upravo to dokazuje Barbara Grgić, studentica kroatologije na Fakultetu hrvatskih studija koju ni lockdown, a niti potres nije omeo u naumu da realizira vrijednu ideju. Dapače, sve to joj je dalo samo dodatni razlog da u ožujku ove godine pokrene portal posvećen kulturi. Trenutno smo opet u pandemijski izazovnim okolnostima, a glavna urednica ovog portala vjeruje kako se upravo u kulturi krije pravi lijek za dušu.
Za početak upoznajte nas s portalom Beli Zagreb Grad.
Portal Beli Zagreb Grad pokrenula sam netom nakon potresa u Zagrebu, u jeku pandemije COVID-19. Prilikom pokretanja portala neprestano sam imala na umu: grad su ljudi. Zagreb živi i diše kulturu, a kreatorima iste potrebna je pomoć više nego ikad. Dok su ostale medije preplavljivale vijesti o novim brojevima zaraženih, na Belom Zagreb Gradu nastajale su prve najave novih predstava, novih knjiga, filmova, koncerata na otvorenom i izložbi. Upravo je pandemija dokazala da se u teška vremena okrećemo upravo kulturi. Više smo čitali, slušali glazbu i gledali filmove. Jedva smo čekali da sve završi kako bismo ponovno mogli otići na koncert ili predstavu koju dugo odgađamo.
Beli Zagreb Grad je od dana kada je pokrenut bio vrelo kulturnih sadržaja – vijesti iz kulture, najava događaja i intervjua s brojnim umjetnicima. Ispostavilo se da je takav sadržaj bio prijeko potreban svima u moru crnih brojeva kojima su nas svakodnevno obasipali. Želja, štoviše – cilj nam je postati vodeći zagrebački portal na području kulture. Da smo na dobrom putu, govori nam i činjenica da je portal u prvih pola godine zabilježio preko 100.000 posjeta, a osvojili smo i 3. nagradu za najbolje zagrebačke online projekte osmišljene i realizirane u doba pandemije.
Foto: Barbara Grgić, osnivačica portala Beli Zagreb Grad, na dodjeli nagrada za najbolje ostvarene online projekte u doba pandemije u Zagrebu
Suradnici/e na portalu u većini su mlade žene. Kako to objašnjavate? Tko su one i što ih povezuje?
Kad sam mjesec dana nakon lansiranja portala objavila oglas za volontere, nisam se niti nadala da ću dobiti preko 25 prijava. Dok sam čitala njihove prijave, nisam mogla vjerovati što sam zadnje tri godine uspjela napraviti s Instagram profilom na kojem sam donosila crtice iz povijesti. Preko 20 žena (ali i ponekog muškarca) iz različitih gradova lijepe naše (Bjelovar, Varaždin, Novska, Zagreb, Split, Rijeka, Zadar), ali i tri zemlje Europe (Makedonija, Norveška i Njemačka) spajala je jedino i isključivo – ljubav prema pisanju i ljubav prema Zagrebu. Volonteri na portalu studiraju (nekolicina ih je nedavno diplomirala) kroatistiku, latinitet, talijanistiku, germanistiku, lingvistiku, povijest, kulturnu antropologiju, etnologiju i geografiju.
Što Vas je potaknulo/ohrabrilo da se upustite u pokretanje portala?
Ideja o portalu rasla je u meni posljednje tri godine, no nikad se nisam osjećala dovoljno spremna, niti dovoljno dobra. Bez obzira na to što sam slušala brojne edukacije o digitalnom marketingu, pohađala brojne konferencije, čitala stručnu literaturu, uvijek sam mislila da nisam dovoljno dobra – u najvećoj mjeri – zbog svojih godina. Svi strahovi koje sam imala, nestali su u trenutku kada se tlo oko mene počelo tresti (22.ožujka) i kada su umjesto alarma zazvonile sirene s parkirališta. Tada vas više nije briga ni što će se dogoditi ako pogriješite. Niti što će selo reći. Niti što ako propadne. Bitno vam je samo da ne odete, a da niste napravili ono što ste najviše željeli.
Kao glavna urednica portala i osoba koja je karijeru započela u digitalnom području, kako gledate na online prikaz žena i djevojaka? Gdje uviđate najveći problem?
Zanimljivo, prvi projekt na mom prvom studentskom poslu bila je upravo konferencija koja je okupljala žene iz samog vrha ICT zajednice. Radi se, dakako, o Ladies of New Business konferenciji u organizaciji Netokracije. Posljednje četiri godine konferencija je osvijestila probleme s kojima se žene susreću na vodećim pozicijama. Osim toga, spajaju poduzetnice s iskusnim mentorima, a upravo kroz nekoliko dana organiziraju i novo izdanje konferencije – o ženskom vodstvu i poduzetništvu u doba krize. Vezano uz Vaše pitanje, živimo u društvu koje se i dalje hrani predrasudama i stereotipima. Uvijek su takvi najglasniji i dok manjina koja šuti i trpi (jer – pusti, neka pričaju), ne progovori i ne nadglasi ovu većinu, problema će biti.
Radite i studirate, nalazite li dovoljno vremena za sve?
Uz portal, trenutno završavam zadnju godinu diplomskog studija kroatologije i hrvatskog latiniteta na Fakultetu hrvatskih studija, osmišljavam nove projekte za Udrugu studenata Res Publica, lektoriram popularno-znanstveni i edukativni časopis Ekscentar Geodetskog fakulteta te radim, freelancam kao Social Media Manager i Copywriter. Toliko sam navikla na dinamičnost dana da više nemam problem s organizacijom vremena. Kada goriš od ljubavi prema onom što radiš, nije ti problem dati sve od sebe za 10 projekata. No, ako radiš bilo što zbog čega se ujutro ne želiš izvući iz kreveta, onda ti je problem i taj jedan.
Jeste li ponosni na sebe jer ste uspjeli realizirati ovaj projekt? Kakva je reakcija ljudi iz Vaše najbliže okoline?
Apsolutno. Mislim da bih se grizla do kraja života da ovo nisam napravila. U najgorem mogućem trenutku napravila sam korak za koji sam čekala savršeni trenutak. Reakcije su takve da ni oni sami više ne znaju gdje mi je kraj, a ni ja sama. Otkrila sam jedan dio sebe koji preskače sve prepreke pred sobom. Koji bi otvorio put i za sebe i za druge koji su spremni ići putem u kojem neuspjeh nije opcija. Toliko je prekrasnih ljudi do sada prošlo kroz portal – kao kolege, suradnici ili kao sugovornici da jednostavno ne bih mogla odustati niti kada bih htjela. Daju mi neuništivu snagu i neizmjerno sam im zahvalna na tome.
Foto: Teambuilding ekipe Beli Zagreb Grad s kolegama iz Bike Tours Zagreb i Mendax Films
Barbara Grgić počela je sama, a predanim radom i ustrajnošću, danas kao glavna urednica portala okuplja tim od dvadesetak mladih ljudi (većinom žena). Jedna od njih je Nikolina Solić, nedavno diplomirana povjesničarka koja je na portalu zadužena za rubriku Ženski trag u povijesti.
Kako je došlo do suradnje na portalu Beli Zagreb Grad?
Za portal Beli Zagreb Grad saznala sam preko istoimenog IG profila, kojeg sam pratila zbog divnih fotografija našeg glavnog grada. Nakon informiranja kojim temama se portal bavi, javila sam se urednici, Barbari, sa željom da pišem za rubriku Crtice iz povijesti. Budući da se Barbari svidjelo moje pisanje, stvorena je jedna lijepa suradnja i prijateljstvo koju povezuje i ljubav prema Zagrebu.
Portal ističete kao primjer dobre prakse kada je riječ o online prikazu žena…
Da, to je dobra platforma za online biografski prikaz žena i djevojaka jer donosi inspirativne članke, članke kroz koje se može učiti i potaknuti na daljnje čitanje. Pišemo na jedan jednostavan način koji pruža kvalitetan i dostupan sadržaj za čitanje i educiranje. Mislim da takav sadržaj nije preprisutan i da će obogatiti naša saznanja.
Čime se još bavite?
Povijest sam magistrirala na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u svibnju ove godine. Trenutno sam u potrazi za poslom, što je vrlo izazovno u ovim vremenima, ali vjerujem da ću uskoro naći posao koji će me veseliti. Tako da iskorištavam ovo vrijeme za pisanje za Beli Zagreb Grad i za portal Povcast, urednice Tihane Kušter, čiji je cilj popularizacija recentnih istraživanja iz domaće i strane humanistike i dostupnost novih saznanja iz znanosti i obrazovanja te pružanje kvalitetnog sadržaja za svakodnevno čitanje. Pišući za navedene portale učim o novinarskom pisanju, istraživanju, intervjuiranju i općenito o digitalnom svijetu te nadopunjujem svoja stručna znanja.
Foto: Nikolina Solić, autorica biografskih članaka u rubrici Ženski trag u povijesti na portalu Beli Zagreb Grad
Što Vas je potaknulo na biografski prikaz žena iz hrvatske povijesti?
Moj interes za žensku povijest započeo je još za vrijeme studija, gdje sam se i upoznala s tom tematikom. U diplomskom radu pisala sam, pod vodstvom mentorice izv. prof. dr. sc. Ines Sabotič, o ženskom, građanskom, dobrotvornom društvu „Zaštitnice djevojaka“ koje je djelovalo od 1926-1947. godine, a bavilo se savjetovanjem mladih djevojaka i žena koje dolaze u Zagreb te njihova zaštita od prostitucije i trgovine „bijelim robljem“. U radu tog društva sudjelovale su žene, poput prve doktorice znanosti na Zagrebačkom sveučilištu dr. Milice Bogdanović i liječnice dr. Desanke Ristović Štampar.
Upravo me njihovo djelovanje potaknulo na daljnja istraživanja o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, bilo da je riječ o kulturi, znanosti, umjetnosti, tehnologiji ili sportu. Dodatni motivirajući faktor bio je i članak Nikoline Blažanović „Ženski likovi na grbovima, semaforima i u nazivima ulica i škola“, objavljen na Vašem portalu, u kojem se ističe kako se žene kroz povijest manje istražuju, izuzev navedenih projekata, inicijativa i radova, te kako zaslužuju više govora u javnom prostoru.
Jesu li njihove zasluge nepravedno zapostavljene? Što ovom rubrikom želite postići?
Ne bih rekla da su zapostavljene jer postoje autori (znanstvenici, novinari itd.) koji su istraživali i pisali o ženama (monografije, nekrolozi, članci, knjige itd.), na čijim radovima temeljim svoje članke. Stoga, smatram da je Ženski trag u povijesti dobra rubrika preko koje možemo „promovirati“ njihove radove i potaknuti čitateljstvo da se upozna s tim ženama, o njihovim životima, djelima i značaju za našu povijest i svakodnevnicu. Time bi se pridonijelo govoru o ženama u javnom prostoru i dodatnom osvještavanju da ne pišu samo muškarci povijest.
Je li ovaj istraživački rad putem kojeg upoznajete velikanke hrvatske povijesti obogatio vaša životna i profesionalna iskustva?
Definitivno. Toliko je lijepih ženskih biografija, priča u našoj prošlosti, ali i sadašnjosti, koje mogu poslužiti kao inspiracija svima nama. Pratiti njihov put, nedaće s kojima se susreću, pomiču svoje granice, bore se za svoj i boljitak drugih u budućnosti, sve vas to nekako ohrabri, da vam snagu sa se izborite sa svojim izazovima. U svakoj od njih pronađem dio sebe i uzor. Što se tiče profesionalnih iskustava, kroz biografije tih žena učite o vremenu u kojima su one živjele. Političku, socijalnu, kulturnu, pravnu, svakodnevnu povijest. Otvaraju vam se neke nove teme o kojima se može istraživati i pisati.
Imate ambiciju napraviti najveći popis žena kroz povijest. U kojoj je trenutno fazi ovaj projekt?
Pa, imam ambiciju napraviti rubriku koja će sadržavati najveći broj ženskih biografija. Projekt je u fazi prikupljanja imena o kojima ćemo pisati, u fazi pisanja i u fazi priprema intervjua. Trudim se intervjuirati što je moguće više autora koji su istraživali živote tih žena kako bi dobili što potpuniju sliku o njima. Voljela bih intervjuirati i žene naše sadašnjosti koje obilježavaju područja kulture, umjetnosti, znanosti, sporta, književnosti itd., kako bi zabilježila njihov (ženski) trag za budućnost.
Kakve su reakcije čitateljske publike?
Pozitivne! Na FB stranici portala primjećujem da ljudi vole te tekstove, da ih rado dijele, u komentarima podijele s nama vlastita sjećanja i dojmove o radu tih žena. Ako se nađe poneka konstruktivna kritika, rado je uvažim i primijenim u budućim istraživanjima.
