Bila je vrsna kazalištarka, književnica, pjesnikinja, prevoditeljica, ipak ostala je najviše upamćena po relativno kratkom angažmanu radijske voditeljice. Božena Begović u povijest radija upisala se 15. svibnja 1926. godine kada je s Markova trga izgovorila prvu rečenicu u domaćem eteru: „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb!“
Rođena je u Splitu 1901. od oca književnika Milana Begovića i majke pijanistice Paule Goršetić. Djetinjstvo i mladost provela je u Njemačkoj i Austriji gdje se obrazovala. U Beču je 1919. završila Akademiju za kazališnu umjetnost i ostvarila prve glumačke uloge. Po povratku u domovinu nastavila je s kazališnim radom u kojem je profesionalno napradovala pa je tako surađivala s brojnim kazališnim i književnim velikanima onoga vremena poput Strozzija, Benešića, Gavelle, Krleže, Cesarca, Ivana Gorana Kovačića i drugih.
Božena Begović je bila prva žena direktorica Drame HNK te suosnivačica i prva ravnateljica Pionirskog kazališta, današnjeg Zagrebačkog kazališta mladih. Pisala je kritike, recenzije, pjesme, prozna i scenska djela, prevodila je suvremena svjetska djela na hrvatski, a naše istaknute književnike na njemački i francuski. Zastupajući antifašističke ideje bila je aktivna na javnoj i političkoj sceni.
U svom plodonosnom životu i radu imala je puno uspona i padova. Dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća bile su za nju posebno teške zbog osobnih previranja i egzistencijalnih poteškoća koje je proživljavala zajedno s partnericom Joelle Vuković. Živjele su skupa punih 30 godina na zagrebačkom Gornjem gradu.
Tijekom svojeg života nosila se s nepravednim primjedbama samo zbog toga što je žena, a njene su zasluge nerijetko umanjivane ili pripisivane ocu, poznatom književniku, s kojim nije imala najbolji odnos zbog privatnih i političkih neslaganja. Neovisno o političkom režimu koji je tih turbulentnih desetljeća bio na vlasti trpjela je uvijek jednako nugodna ogovaranja zbog privatnog života. Umrla je u Zagrebu 1966. godine.
