Piše: Ivana Perković Rosan
Prvi petak u veljači dan je kada se obilježava Dan crvenih haljina, dan koji je vrhunac kampanje posvećene borbi protiv moždanog udara u žena. Naime, žene su te koje su u većem riziku od moždanog udara, a zbog toga što su simptomi kod njih često atipični i liječenje je često odgođeno. Ovim povodom razgovarale smo s pjevačicom, voditeljicom i motivacijskom govornicom Ivanom Plechinger koja je preživjela moždani udar u svojoj 39. godini, a njen slučaj je baš primjer kako ponekad ni doktori ne prepoznaju odmah ozbiljnost situacije.
Specifični simptomi moždanog udara kod žena mogu biti: nesvjestica, dezorijentiranost, opća slabost, kratkoća daha, nagla promjena ponašanja, halucinacije, uzrujanost, mučnina, bol, štucanje. Tako da je kod žena teže prepoznati moždani udar, a kod Ivane Plechinger je, kako nam je ispričala, sve počelo problemom s vidom.
‘To je bila jedna nedjelja, tek sam se probudila i sagnula sam se da izvučem mobitel iz struje i sve mi se zacrnilo. Cijelo moje vidno polje je bilo crno, a vidjela sam samo prostor veličine kovanice od pet kuna. Bila sam potpuno dezorijentirana, znala sam da sam u svojoj kući, ali nisam znala u kojoj se prostoriji nalazim. Vidjela sam stepenice i sjetila sam se da bi bilo dobro da odem do stepenica i vikati da me moj muž čuje, odnosno sjetila sam se akustike, a nisam se sjetila da moj muž spava dva metra dalje od mene. Jako mi je čudno funkcionirao mozak. Muž me je odveo do kupaonice i napravila sam sve one vježbe za provjeru imate li moždani udar. Jesu li ti usnice jednake kad se nasmiješiš, dotakni si nos. Ja sam sve te vježbe bez problema napravila i mislila sam si super, to nije moždani. No moj moždani nije bio tipičan i ne bih htjela ljude prepasti svojim iskustvom već ih potaknuti da kad god im nešto bude sumnjivo s njihovim zdravljem da odmah odu liječniku’, započela je svoju priču o moždanom udaru Plechinger koja je na kraju pravu dijagnozu dobila nakon čak šest dana.
Ivana Plechinger i suprug / Foto: privatni album
‘Suprug me je odveo na Hitnu gdje nije radio magnet, a na CT-u koji je jedini radio nisu mogli ustanoviti što se meni događa i ja sam na svoju odgovornost otišla kući jer se tamo satima nije ništa događalo. I onda sutradan kad sam došla u istu bolnicu da me naruče na magnet naručili su me za mjesec i po dana i onda spletom okolnosti, od bivše učenice moga tate koja je postala neurologinja, sam saznala da moram hitno ići na magnet i tek sam onda šest dana nakon moždanog saznala što se tu dogodilo’, prisjetila se Ivana Plechinger koja je dodala kako nije bilo nikakvih znakova upozorenja prije nego što je doživjela moždani udar. Kako je ispričala, bilo joj je potrebno mjesec dana da joj se vid vrati. Drugih posljedica po zdravlje nakon moždanog udara nasreću nije imala. Ipak nakon svega život je promijenila u potpunosti.
‘Nakon moždanog udara sam u životu promijenila sve osim muža. Baš sve. Neke serije sam prestala gledati, neke knjige sam prestala čitati, s nekim se ljudima družiti.’, kaže Plechinger koja ističe kako je zahvalna na tome kako se sve odigralo na kraju.
‘Moj moždani udar je jedan od mojih životnih darova, jer da mi se nije dogodio tada vjerojatno mene sada ne bi bilo’, rekla je dodavši kako ju je stres doveo do ruba smrti.
Ivana Plechinger i obitelj / Foto: privatni album
‘Ivane koja me je dovela do moždanog udara više nema. Previše sam se brinula, sve brige svijeta bile su moje. A moždani udar je bio trenutak kada je moje tijelo vrisnulo’, ispričala je priznavši kako je čude ljudi koji nakon moždanog ili srčanog udara nastave živjeti po starome i ne promijene loše navike.
Nakon svega ova pjevačica i voditeljica je postala motivacijska govornica i o svojem iskustvu napisala dvije knjige. ‘Ono što ostaje, uvijek ljubav je’ i ‘Da sam ovo barem znala ranije’.
‘Mnoge žene mi se obraćaju na društvenim mrežama i dijele svoja iskustva. Ja sam u životu stvarno svašta doživjela, majka mi je umrla dok sam bila mala, otac mi je umro na rukama. Ljudi osjećaju da sam autentična jer govorim o stvarima koje sam proživjela’, rekla nam je Plechinger koja je zaključila kako greške ne postoje već su one samo prilika za učenje kako nešto drugi puta trebamo napraviti.
