Piše: Ivana Perković Rosan
Društvu najboljih košarkaša i košarkašica svijeta u Kući slavnih svjetske košarke od ove godine se pridružuje i prva hrvatska košarkašica – Šibenčanka Danira Nakić Bilić. Ona je ujedno šesti predstavnik Hrvatske u ovom počasnom tijelu FIBA-e, prije nje to su postigli legende košarke Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Dino Rađa, Toni Kukoč i trener Mirko Novosel. Veliko je to priznanje za našu najbolju košarkašicu svih vremena, a ujedno i odlična promocija hrvatske ženske košarke. Današnja situacija u hrvatskoj ženskoj košarci samo je jedna od tema kojih smo se dotakli u razgovoru s Danirom Nakić Bilić.
Krajem travnja FIBA je otkrila osam novih imena koji su uvršteni u Kuću slavnih svjetske košarke. Uz Daniru Nakić Bilić tu čast zaslužile su još dvije košarkašice: Miao Lijie iz Kine te Skaidrite Smildzina-Budovska iz Latvije. Svečanost dodjele bit će održana u rujnu u Singapuru gdje će prisustvovati i naša predstavnica.
‘Planiram ići u Singapur i izuzetna mi je čast, sretna sam zbog ove nagrade i imam osjećaj da je to lijepo zaokružilo moju sportsku karijeru. Doista je lijep osjećaj’, rekla nam je Nakić Bilić koja je dodala kako je to veliko priznanje za našu košarku.
‘To je velika promocija za hrvatsku žensku košarku apsolutno. To je nagrada i zasluga svih mojih trenera i suigračica, jer ne smijemo zaboraviti da je košarka timski sport i ne možete postići rezultate sami za sebe. U košarci je jako važno da se stvori jedna kritična masa dobrih igračica koje mogu donijeti rezultat. Treba nekada imati i sreće, da imate dobre trenere koji vas uče i da imate dobre suigračice. Ja sam imala tu sreću tako da je po meni to priznanje i za njih’, istaknula je osvrnuvši se i na zlatno doba košarke i vrijeme kada je Šibenik ‘rasturao’.
‘Rezultati nose pozornost medija i javnosti, sponzora. Nekako se dogodilo da se tada stvorila kritična masa dobrih igračica. Uz Dražena koji je imao svoje kvalitetne suigrače s kojim je osvojio Prvenstvo Jugoslavije i ženska košarka je imala dosta dobrih igračica i samim time su pomogli da se pojedinci istaknu’, rekla je bivša košarkašica koja je osvojila brojne nagrade. Tri godine uzastopno proglašena je najboljom igračicom Europe, osvojila je srebrnu olimpijsku medalju na Olimpijskim igrama u Seulu 1988., bila viceprvakinja Europe 1987. u Španjolskoj i Izraelu 1991. kao i viceprvakinja svijeta 1990. u Maleziji. Teško je i pobrojati sve uspjehe i medalje koje je osvojila, no na upit koja je njoj medalja najviše značila nije joj trebalo dugo da odgovori.
‘Ja bih ih izdvojila dvije. I to prvu medalju, jer kad se nešto prvi put dogodi onda je to posebno. To je kup koji smo s klubom osvojili u Sisku, došli su nam obitelji s autobusima i imali smo veliku podršku. Nekako je taj osjećaj bio poseban, kao i doček u gradu. Osjećali smo da smo važni. Da je važno i vrijedno to što radimo sam imala osjećaj i na europskom kadetskom prvenstvu koje je bilo u Tuzli 1985. gdje smo osvojili treće mjesto. Ja sam tad bila najbolji strijelac i igrač. Dvorana je bila puna, navijači su nas dočekivali, tako da sam ja svojima na telefon pričala kako imam osjećaj kao da smo mi neki poznati pjevači, da nas tako dočekuju’, prisjetila se Nakić Bilić koje je dodala i kako su Olimpijske igre također bile iznimno iskustvo.
Foto: Hrvatski športski muzej
‘Ono što mi je posebno ostalo u sjećanju jesu te emocije i atmosfera s Olimpijskih igara. To je doista natjecanje koje nosi neke posebne emocije, uopće zadovoljstvo da ste se plasirale na Olimpijske igre i da ste dio tog olimpijskog sela i dio tog društva najboljih sportaša i sportašica svijeta. Još kad ostvarite rezultat onda vam to ostane za cijeli život’, ispričala je.
A prisjetila se i doba kada je igrala u Španjolskoj i Italiji te je priznala da su postojale razlike u pristupu ženskoj košarci u odnosu kako je to bilo u Hrvatskoj.
‘Jesu, prije svega u financiranju, zato i naši sportaši odlaze vani zbog boljih financijskih uvjeta kao i zbog toga što su vani jače lige. Kada sportaši dođu do neke zrelosti potrebni su im veći izazovi i kvalitnije lige i to je isto jedan od razloga zato naši sportaši odlaze, jer je to glavni preduvjet za daljni nastavak razvoja. Međutim ono što je ostalo isto jesu razlike u muškom i ženskom sportu. To su nemjerljive razlike u iznosima koje dobivaju košarkaši u odnosu na košarkašice’, naglasila je.
Dotaknuli smo se i današnje situacije u hrvatskoj ženskoj košarci u kojoj se često događa da najbolje košarkašice nakon srednje škole odlaze u SAD.
‘To je sve uzročno posljedično povezano. Hrvatska je mala država, ima mali broj stanovnika i mali broj djevojčica koje se bave košarkom. Drugim riječima imate malu platformu iz koje se treba generirati seniorske reprezentativke. U takvim slučajevima treba jednostavno voditi računa da nijedna djevojčica koja pokaže talent i potencijal ne smije proći ispod radara i mora se čuvati i njegovati kroz osjetljive razvojne godine da ne odustane i da dođe do seniorske reprezentacije. Druga otegotna okolnost jest otkako smo ušli u EU naravno da smo prihvatili tu pravnu stečevinu EU i samim time se način financiranja sporta promijenio. Moraju se naći novi izvori financiranja, ali na način na koji će to moći funkcionirati. Sad kad sve to skupa zbrojimo ne čudi da mi postajemo razvojna liga, gdje djevojčice kada završe srednje škole, one ako imaju dovoljno talenta, odlaze negdje vani igrati ili odlaze na studij u Ameriku. To je već sad treća komponenta, ako želite pratiti ozbiljno pratiti i akademsku i sportsku karijeru onda još uvijek SAD tu pružaju najbolje mogućnosti. Iako su se u zadnje vrijeme počele raditi prilagodbe i u Europi uključujući i Hrvatsku’, istaknula je.
Foto: Hrvatski športski muzej
Osim ulaska u Kuću slavnih, ovu košarkašku legendu, ove godine čeka još jedan važan događaj. Naime, Hrvatski športski muzej, kojemu je ravnateljica, bi trebao za javnost otvoriti vrata svojeg prvog stalnog postava.
‘Muzej postoji preko 70 godina u različitim ustrojstvenim oblicima, od 2003. funkcionira kao državni muzej, odnosno kao nacionalni muzej. Do sad se nisu stekli uvjeti za otvaranje stalnog postava iz različitih razloga. Radimo intenzivno na ovom projektu gotovo pet godina i očekujemo da bi se do kraja godine muzej trebao otvoriti i to bi bio prvi stalni postav otvoren za javnost. Muzej će biti otvoren u Ilici 13/1. Prostor je trebalo prilagoditi svrsi jer je bio u užasno derutnom stanju, radi se o zaštićenom kulturnom dobru, tako da su za uređenje bila potrebna tri konzervatorska elaborata, trenutno radimo na četvrtom za uređenje dvorišta. Ja se nadam da ćemo ga do kraja godine otvoriti za posjetitelje’, rekla nam je.
I za kraj priupitali smo Nakić Bilić može li je se u slobodno vrijeme naći pod obručem.
‘Neko vrijeme sam igrala basket, više ne igram. Čuvam svoje zdravlje, jer košarka je sport s dosta pokreta koji bi mi, s obzirom da imam problema s kralježnicom, više štetili nego koristili. Redovno gledam košarku, a posebno žensku. I to na svim razinama, nacionalnim, međunarodnim, sva svjetska i europska prvenstva, pratim Women NBA i to ne samo zato da budem u toku već zato što mi je to gušt’, zaključila je.
