Piše: Antonija Dujmović
Mlada poduzetnica Katarina Jakšić pronašla je svoju dobitnu kombinaciju – s poduzetništvom je spojila ljubav prema prirodi i dizajnu. Po obrazovanju dizajnerica vrtova, ova je Zagrepčanka prije godinu dana krenula s izradom instalacija od mahovine i različitih biljaka i elemenata iz prirode, a njezini se radovi, pod nazivom ‘Platno prirode’, mogu vidjeti do 30. lipnja u diWine Baru u Ilici. Kako je u pripremi i izložba većih formata, planirana za početak srpnja u Domu specijalne policije u Zagrebu, bio je to povod razgovoru s autoricom koja s lakoćom spaja poduzetništvo, ekologiju, prirodu, dizajn i umjetnost.
“Nastojim prenijeti prirodu u svoj dizajnerski rad, napraviti svojevrsnu odu prirodi u jednom okviru. Tu je, naprimjer, slika ličkog sela u kojem je rođena moja majka. Prikazan je potok Tisovac koji je presušio prije desetak godina i koji se vjerojatno više nikada neće vratiti”, priča s nostalgijom o jednoj svojoj zelenoj kreaciji.
Posebitost njezina rada je u tome što koristi isključivo prirodne elemente. Kako bi prezervirala mahovinu obrađuje ju glicerinom tako da ona ostane mekana i godinama zadrži boju. Inspiraciju pronalazi tijekom planinarenja, kaže, fotografira ono što joj privuče pažnju i potom to prenosi na ‘platno’ od mahovine.
“Našla sam način kako unijeti prirodu u svoj i tuđe domove i to me jako raduje. Danas nam svima dobro dođe mala zelena oaza na zidu kako bismo odmorili oči”, kaže Katarina otkrivajući kako po mahovinu ipak ne ide do obližnje šume. Naručuje je iz zemalja u kojima se ona uzgaja, uglavnom iz Španjolske i Francuske gdje postoje farme mahovine.
Ova vrtna dizajnerica ističe kako su njene biljne slike idealne za osobe koje iz bilo kojih razloga ne uspijevaju redovito brinuti o biljkama u teglama jer održavanje jedne ovakve zelene kreacije nije zahtjevno.
“Ne smije se zalijevati, jer će u protivnom biljka početi trunuti, tako propada glicerin koji ju drži konzerviranom. Inače, može podnijeti vlagu u zraku, pa čak i da je smještena u kupaonici. No ne smije se držati na direktnom suncu ili u neposrednoj blizini izvora topline jer se glicerin na visokim temperaturama stisne. Zbog ovog načina obrade biljke su antistatične pa odbijaju čestice prašine, dovoljno je tu i tamo samo prebrisati okvir”, pojašnjava i dodaje kako ovako konzervirana živa slika prirode može trajati minimalno deset godina.
Dobiva neke originalne narudžbe kupaca i tada se nastoji približiti njihovoj ideji u okviru onoga što dozvoljava tehnika i materijal. Ako dobije fotografiju nečijeg vrta ili rodne grude rado to prenosi u okvir. Svoje reljefne slike izrađuje u različitim formatima i oblicima, a najdraže joj je, kaže, kada dobije neki stari goblenski okvir kojega onda ozeleni.
Katarina dolazi iz poduzetničke obitelji i, kaže, oduvijek je osjećala poriv za imati nešto svoje.
“U jednom trenutku je u meni proradio taj neki mali vođa i ja sam samo tražila medij kroz kojega ću izraziti svoje poduzetništvo. Našla sam umjetnost i prirodu i to je bio savršen spoj za mene. Mislim da preko ovoga što radim najbolje iskazujem sebe”, kaže ne krijući pritom kako je danas dosta teško biti poduzetnica u Hrvatskoj, pogotovo kada ste mladi i neiskusni.
“Ja sam još i imala neko vodstvo od svojih roditelja koji su me uputili kako svijet poduzetništva funkcionira, naučili su me papirologiju, majka mi je pokazala sve što se tiče knjigovodstva, otac mi je pokazao tehničke stvari oko izrade okvira, odabira nekih metala koji su dobri i slično. U mom se slučaju dogodilo da se sa svih strana nešto posložilo da ovaj moj poduzetnički brod isplovi, ali bilo je jako teško. I sada je, ali izgurat ću jer mislim da ovo vrijedi”, kaže uz poruku ohrabrenja svima koji razmišljaju o poduzetništvu:
“Ako imate dobru ideju, dobru realizaciju, raspitajte se, tražite savjete i krenite u to. Samo jaka želja može vas dovesti do cilja, ako u nekom trenutku posumnjate u svoj rad neće biti dobro. Važno je vjerovati u sebe, u to što radite i samo gurati naprijed.”