Piše: Antonija Dujmović
Djevojčice i dječake se vrlo često stereotipno usmjerava na sportske aktivnosti. Smanjeno sudjelovanje djevojčica poglavito je primjetno u nekim kolektivnim sportovima. Jedan od njih je košarka koja je u nekim ranijim vremenima iznjedrila naše najveće sportske zvijezde poput Danire Bilić (Nakić) i Linde Antić Borak.
O vidljivo manjem interesu djevojčica za košarku potvrđuju nam iz zagrebačkog Košarkaškog kluba “Bosco”. “Interes djevojčica za košarku danas je u drugom planu, to je istina. Od timskih sportova za djevojčice primarna je kao i ranije odbojka, dok kod individualnih prevladava ritmika, tenis i drugi”, kaže nam tajnica kluba Ivana Perić.
Navodeći konkretne brojke o ukupnom postotku djevojčica na treningu, dodaje: “Trenutno imamo nešto više od 300 aktivnih članova kluba, njih 120 mlađih od 13 godina, a od toga 15 djevojčica.”
Ovaj klub provodi program košarke u sedam osnovnih škola u Zagrebu. Na taj su način omogućili zajedničko treniranje prijateljima iz razreda, škole, zajednice. Mlađe kategorije dječaka i djevojčica natječu se zajedno u istoj ekipi.
Gube li djevojčice u višim razredima interes za sport?
“Kod nas u klubu imamo djevojčice samo do 12 godina, a kasnije se one opredjeljuju za klubove koji su specijalizirani za žensku košarku. Mislim da taj interes prema ovome što se vidi na terenima gdje mi treniramo nije puno manji u kasnijoj dobi, više bih rekla da je manji općenito za djevojčice u polju košarke u odnosu na neke druge sportove”, zaključuje naša sugovornica.
Posebno ističe da je sudjelovanje u sportu, bilo rekreativno ili kasnije profesionalno, izvrstan način kako se oduprijeti izazovima vremena, sjedilačkog načina života, brze prehrane, preduge upotrebe digitalnih uređaja i gadgeta. Nadalje, bavljenje sportom, posebno kolektivnim, izvrsno je za usvajanje timskog rada, za razvoj organizacijskih sposobnosti rasporeda svog slobodnog vremena.
“Djevojčice i dječaci koji se bave sportom, prema našim iskustvima, puno su samopouzdaniji od svojih vršnjaka. Sudjelovanjem u sportskim treninzima i natjecanjima grade svoju osobnost, razvijaju kvalitetu i šire poznanstva, a sve u krugu vršnjaka koji su se također usmjerili u sport. Kroz sport razvijaju zdrave navike kako prehrambene, tako i rasporeda dnevnih aktivnosti, odlaska na spavanje, ustajanja…”, naglašava Ivana Perić.
Košarkaški klub “Bosco” – Zagreb je osnovan 1992. od svećenika salezijanca don Ivana Marijanovića kao nastavak spontanih sportskih (košarkaških) okupljanja kraj crkve na Knežiji. Od samih početaka pa sve do danas okupljaju djecu kako bi ih uključili u sport jer, kako ističu, nema boljeg načina za odgoj i kvalitetno provođenje slobodnog vremena od sporta.
“Odgajati sportom naša je misao vodilja. Klub je sada na respektabilnoj razini u košarci i sportu u Hrvatskoj, naše selekcije mahom su na završnicama prvenstava države”, kaže Perić.
Trenutno KK Bosco ima 11 natjecateljskih selekcija od 12-19 godina i jednu seniorsku ekipu. U svakoj uzrasnoj kategoriji (U12, U13, U15, U17, U19) imaju najbolju selekciju u Prvoj hrvatskoj ligi, a tu su i poduplane selekcije kako bi omogućili i onim slabijima ili mlađima da se natječu u rangu prikladnom za njih.
“Naša prva seniorska vrsta trenutno je na 2. mjestu u Prvoj hrvatskoj ligi i cilj nam je nakon pobjeda u sljedećih nekoliko utakmica do kraja izboriti povratak u Premijer ligu, najviši rang hrvatske košarke. Dječaci i djevojčice mlađi od 12 godina natječu se u Mini ligi u Rudešu tijekom cijele sezone sa svojim vršnjacima/vršnjakinjama iz drugih škola košarke”, s ponosom ističe rezultate kluba.
U klubu su zaposlena četiri trenera, jedan fizioterapeut i dvije osobe u administraciji. Veliku podršku i pomoć klub ima i u angažmanu pet trenera volontera, bivših igrača ili članova kluba. Treninzi za mlađi uzrast održavaju se u sedam osnovnih škola u Zagrebu, a starije selekcije treniraju u ŠSD Boško Božić Pepsi.
“Pored mogućnosti sudjelovanja na gradskim, državnim i međunarodnim natjecanjima, turnirima te samog košarkaškog i sportskog aspekta, kroz salezijansku zajednicu dajemo mogućnost našim članovima za pomoć u učenju u vidu instrukcija, pomoć u bilo kojem pogledu razgovora i pažnje”, pojašnjava tajnica Perić širi način brige za članove i članice kluba.
Smatra kako je njihova posebitost što u organizaciji događaja sudjeluju žene pa se iz drugačijeg kuta prilazi svakoj aktivnosti. Uz nju je i prijateljica Josipa Rupić koja vodi programe i pomaže pri organizaciji događanja kako bi oni bili i zabavnog, a ne samo košarkaškog karaktera.
“Ponosni smo organizacijom, ove godine, već 4. Don Bosco kupa. To je natjecanje osmišljeno da se održava u kasno proljeće na otvorenom. Da omogućimo djeci cjelodnevno druženje na zraku uz sport i zabavu. Sudionici ovog natjecanja su dječaci i djevojčice uzrasta 8-12 godina podijeljeni u 30 ekipa, ukupno bude više od 300 sudionika u pratnji roditelja i drugih posjetitelja, a natječu se u košarci, odbojci i nogometu uz dodatne zabavne igre preskakanje vijače, potezanje konopa…”, ponosno ističe.
Ovaj sportsko-zabavni program svake godine upotpune nastupom zbora Zagrepčanke i dečki, te neke pjevačke zvijezde prikladne uzrastu kao što je Luka Bulić, Sementa Rajhard, Bojan Jambrošić, Ivana Marić i sl.
“Ovaj kup osmislili smo i kako bi pokazali djeci da uz njih žive i djeca koja se ne mogu baviti sportom, te kroz događanje prezentiramo rad udruge za djecu sa srčanim bolestima Veliko srce malom srcu, a simbolički prihod od kotizacije za natjecanje (10 kn po sudioniku) donira se istoj udruzi. Ovo je izvrsna prilika za druženje vršnjaka djevojčica i dječaka istog uzrasta”, kaže.
Svake godine, a ove je već 30-a po redu, sudjeluju na Salezijanskim sportskim igrama za mlade, koje se ove godine održavaju u Duisburgu. Na igrama, među sudionicima iz 30 zemalja sudjeluju dvije kategorije kadeti i juniori. Na ovim igrama prve godine sudjelovanja, osvojili su prvu medalju, i to zlatnu, kao ekipa pod zastavom samostalne RH, što je tada bilo od velikog značaja.
Na kraju, naša sugovornica ističe kako je problem sporta u Hrvatskoj općeniti nedostatak financijskih resursa za osnovno poslovanje, nema olakšica za gospodarstvenike i jako je teško pronaći sponzora.
“Mi smo do sada došli do jedne jako dobre razine, imamo dovoljno zaposlenika i volontera na radu na terenu, administracije i fizioterapeuta, jako dobre uvjete u dvoranama, dobru opremu (lopte, koševe, opremu za trening, dresove), urede… još samo nedostaje podrška za financiranje seniorske priče (igrača, trenera, putovanja, smještaja) i da možemo lakše pričati, jednu i ovako već jako dobru priču”, zaključuje tajnica KK “Bosco”, Ivana Perić.