Piše: Antonija Dujmović
Od lancarica do maraton lađarica dug je bio put žena doline Neretve. Konope kojima su hodajući uz obalu lancale lađe, vukući uzvodno i teret i “kapetana”, danas su zamijenile veslima. Već dvadeset i četiri ljeta u neretvanskom se kraju održava Maraton lađa, amatersko natjecanje u veslanju. Sve do prije osam godina na maratonu su sudjelovale gotovo isključivo muške ekipe, a onda je 2014. uvedena i utrka za žene. S cilja je te godine startalo deset ekipa. U međuvremenu je interes padao i rastao da bi ove godine na 8. Maratonu lađarica sudjelovalo rekordnih osamnaest ženskih ekipa. Donjanke iz općine Slivno odnijele su zasluženu pobjedu.
“Zadnjih smo dana uoči utrke tražile godišnji odmor da možemo odraditi posljednje treninge i odveslati maraton. Veslanju smo se posvetile gotovo koliko i našim obiteljima, jer nam je cilj bio obraniti naslov. Takve smo u glavi, željele smo biti prve i zato smo toliko trenirale”, kaže nam kapetanica Donjanki Jelena Kadijević.
Donjanke su izveslale 10-ak kilometara staze od Metkovića do Opuzena za sat vremena jednu minutu i četrnaest sekundi obranivši time prošlogodišnji naslov pobjednica. Ove je godine posebno bilo teško veslati jer su se temperature penjale i do 40 stupnjeva Celzijusovih.
“Ovo je vrlo zahtjevno natjecanje i one ulažu jako puno vremena i truda da bi postigle ovakve rezultate. A među njima su mnoge mlade majke, dojilje s bebama starima tek nekoliko mjeseci pa su zbog ove maratonske priče bili angažirani svi članovi njihovih obitelji, bake i djedovi… Zadivljujuće je koliko ove žene imaju motivacije za sjest u lađu i sudjelovati na Maratonu”, kaže za naš portal predsjednik Udruge lađarica Donjanke iz općine Slivno, Damir Sršen.
Foto: Donjanke
Kapetanica Jelena nam spremno predstavlja svoju ekipu. Prvu postavu Donjanki uz nju čine veslačice Leona Veraja, Kristina Katavić, Lidija Sršen, Seka Dragobratović, Karla Sršen, Monika Sršen, Jelena Babić, Julija Galić, Kristina Šešelj, Petra Babić, Maja Sršen te dvije rezerve Marijana Curić i Klara Jakić.
Jako su zadovoljne trenerom Ivanom Sršenom kojemu na društvenoj mreži znaju posvetiti i pokoji stih: “Naš trener Ivan, svima je divan. Kada on uđe u našu lađu, cure dodatnu snagu nađu. Za nas on cijelog sebe oduvijek daje, zbog toga ni rezultat ne izostaje…”.
Primjećujemo da ima dosta Sršena u ekipi, pa nam kapetanica Jelena pojašnjava da je to najčešće prezime u njenome selu, ali da nisu svi u rodu. Jelena je po zanimanju medicinska sestra i radi u Domu zdravlja Metković. Zanimalo nas je tko su zapravo te Donjanke, čime se bave i kako usklađuju obiteljske obveze, posao i treninge. Put do pobjede sigurno nije bio lagan.
“Mi smo žene sa sela, imamo posla u kući i na zemlji, zaposlene smo, neke cure rade u lokalima, bave se poljoprivredom, neke u trgovačkim lancima, neke su još na fakultetu… S treninzima na vodi smo počeli od Uskrsa ove godine, nešto malo prije smo krenuli sa suhim kondicijskim pripremama. Pripremali smo se kod nas na maloj Neretvi, u našem mjestu, zadnjih mjesec dana smo prešli na veliku Neretvu gdje se odvijao i sam maraton. Trenirale smo svaki drugi dan po dva sata i bilo nas je teško svaki put okupiti (na lađi u utrci treba biti 12 članica) s obzirom na sve obiteljske i poslovne obveze, velika su to odricanja. Obitelj je najviše patila zbog toga, ali evo isplatilo se. Oni su ti koji su nas bodrili za vrijeme priprema, nisu nam dali da odustanemo kad nam je bilo najteže, a i za vrijeme maratona njihov glas se daleko čuo, zato je i bio ovakav rezultat kakav je bio. Svaka od nas im od srca zahvaljuje”, priča kapetanica Donjanki.
Utrka na 8. Maratonu lađarica
Zahvaljujući Hrvatskoj radioteleviziji imali smo priliku uživo pratiti napetu mušku utrku lađara uživajući u prekrasnim i jedinstvenim vizurama doline Neretve. S vremenom od dva sata, 11 minuta i 53 sekunde pobijedili su lađari Stabline kojima je cijelu utrku za veslima bila ekipa iz Zagreba. Ovo je bio 24. Maraton lađa po redu, a prvi televizijski prijenos dogodio se prošle godine kaže nam Hrvoje Lazarević, tajnik Udruge Maraton lađa koja je organizator događaja:
“Iz HRT-a su nam rekli da im je ovo bio apsolutno najteži ostvareni prijenos uživo kojega su imali. Muški maraton održava se na 23 kilometra rijeke, a prolazilo se i kroz područja na kojima je pokrivenost signalom jako slaba. Nije bilo jednostavno. Udruga Maraton lađa uspjela je osigurati helikopter koji je pratio utrku tako da smo imali fascinantne snimke iz zraka u kojima su imali priliku uživati gledatelji širom Hrvatske.”
Koliko bi lađaricama značilo da se i ženska utrka prenosi uživo na TV-u?
“Prijenos maratona uživo sigurno je veliki doživljaj, pogotovo za one koji ne mogu pratiti utrku na licu mjesta. Nama bi to puno značilo jer bismo i mi onda bile ravnopravne s muškim dijelom natjecanja. Svake godine je sve veći broj ekipa na ženskom maratonu, dakle zainteresiranost je dosta velika, tako da očekujemo da će se to pomalo dizati na višu razinu. A i što se same glavne nagrade tiče, iznos od 7000 kuna za 1. mjesto je jako mala novčana nagrada naspram prve novčane nagrade u muškom maratonu”, govori kapetanica Donjanki svjesna povezanosti medijske vidljivosti žena i sponzorstva. Premda je ovdje riječ o rekreativnom, a ne profesionalnom bavljenju sportom, problem je isti – žene dobivaju manje.
“Općina Slivno nam je glavni financijer. Što se sponzora tiče većinom se tu radi o dobrovoljnim sredstvima ljudi iz našeg kraja. Sve su to ljudi iz naših sela i okolice pa netko da ovoliko, netko onoliko, netko kupi janjca za proslavu…” govori nam Damir Sršen, voditelj Udruge lađarica Donjanke. Na pitanje koliko bi im značio neki jači pokrovitelj spremno odgovara:
“To bi nam neizmjerno puno značilo. Situacija zna biti takva da se veslačice ponekad moraju same snalaziti za vesla.”
“Prošle su nam godine uvelike pomogli veslači iz Udruge lađara općine Slivno jer su nam posuđivali svoja vesla i spužve, pa im se od srca na tome zahvaljujemo, a kasnije smo dobili vesla od donatora. Ove godine smo uložili u spužve tako da smo kompletni”, dodaje veslačica Monika Sršen.
Lađa je nekada u neretvanskom kraju bila osnovno prijevozno sredstvo, koristila se ponajviše za prijevoz tereta. Uobičajen prizor na Neretvi bila je lađa kojom upravlja muškarac, dok je žene hodajući uz obalu lancaju, odnosno konopom vuku njen teret: sijeno, životinje, drva, poljoprivredne proizvode… Mnoge su žene lancanjem zarađivale svoju nadnicu. O njihovom povijesnom značaju svjedoči i činjenica da Nagrada Grada Metkovića nosi naziv “Lancarice”. Danas se neretvanska lađa koristi u sportsko-rekreacijske svrhe s ciljem očuvanja tradicije.
Reljefni prikaz lancarica na Nagradi Grada Metkovića / Foto: Wikipedia
Kakva je danas situacija po pitanju ravnopravnosti žena i muškaraca u neretvanskom kraju?
“Ravnopravnost žena i muškaraca u našem kraju nije baš nešto idealna po mom gledanju. Ne bih htjela ulaziti u dubinu razgovora, samo se nadam da će se s vremenom situacija popraviti i da će žene malo više dolaziti do izražaja, jer ipak žene drže tri ćoše kuće što bi se u mom kraju reklo”, kratko će kapetanica Jelena Kadijević.
Ipak i ovaj maraton na simboličan način svjedoči da se polako budi svijest o ravnopravnosti žena i muškaraca. Rekreativno bavljenje sportom ima jako važnu ulogu u osnaživanju žena.
“Na natjecanje nas je potaknuo dječji san… postojali su legendarni Donjani Donji, koje smo uvijek pratili i bodrili, živjeli u njihov sjeni i htjeli krenuti njihovim stopama i ostvariti bar jedan dio njihovih uspjeha. To nam je bila zvijezda vodilja. I eto postale smo dvostruke pobjednice Donjanke Donje. Naravno treba spomenuti i trenera Ivana koji se s velikim strpljenjem i voljom trudio da postignemo ovo što smo i ostvarile”, priča o motivaciji kapetanica.
“I san se ostvario. Na Maratonu lađarica smo sudjelovale dva puta, 2020. i 2021. i na oba maratona osvojile smo 1. mjesto. Ušle smo u povijest!”, s ponosom se nadovezuje veslačica Jelena Babić.
Ekipa Donjanki – proslava naslova prvakinja 8. Maratona lađarica
“Pobjeda nam mnogo znači, jer dokazale smo da smo jake, da imamo snagu, volju i inat. Možda je najbitnije imati tu ljubav za veslom” dodaje veslačica Seka Dragobratović.
Prošle su godine na cilj stigle oko dvije minute prije drugoplasiranih, dok je ove godine bilo tijesno do samog kraja. No ipak su zadržale prednost od 15 sekundi ispred zagrebačkih Nereida. Obrana naslova prvakinja na 8. Maratonu lađarica bio je veliki događaj za njihovu malu sredinu.
“Svi su ponosni u Slivnu na nas, promoviramo našu općinu najbolje kako znamo, a to je pobjedom. A što se proslave tiče, proslavili smo kako samo Donjanke znaju. Nećemo u detalje #majaizdrzala”, opisuje Donjanka Maja Sršen.
Da su Donjanke svim srcem uključene u priču s Maratonom lađarica potvrđuje i njihova himna. Veslačica Lidija Sršen ispričala nam je kako je do toga došlo:
“Himna nam puno znači, ipak je to nešto samo naše i samo za nas otpjevano i napisano. Htjele smo nešto posebno, nešto svoje i u dogovoru s grupom Dalmatino u tome smo i uspjele, jedine smo lađarice koje su same sebi uz njihovi veliku pomoć, ovim putem im se još jednom zahvaljujemo, i napisale i otpjevale. To nas na još jedan način čini posebnima i daje nam vjetar u leđa.”
Himna Donjanki najbolje svjedoči njihovom pobjedničkom mentalitetu
Članice udruge Donjanke nadaju se da će ove njihove pobjede potaknuti mlade žene da se i one posvete veslanju, da će ih inspirirati…
“Drago nam je da imamo podmladak Donjanke II., naša mlađa ekipa s curama do 20-ak godina debitirala je ove godine i u nama vide uzor. Vladala je strpljivost i odricanje pa su uz pomoć svog trenera Kristijana Popovića Kikija uspjele doći do odličnog 10. mjesta”, kaže kapetanica pobjedničke, prve posade Donjanki, Jelena Kadijević.
“S obzirom na to da nam je prvi nastup i da su se brojne posade, za razliku od nas, već susrele sa svim tim, bilo je straha ali smo jako zadovoljne postignutim rezultatom”, kaže kapetanica Donjanki II. Gracijela Sršen.
“Više smo nego zadovoljne. Dale smo sve od sebe, skupile smo ekipu iako to nije bilo lako”, dodaje mlada veslačica Laura Sršen s kojom se slaže, još mlađa, Vesna Knežić: “Kao najmlađoj članici lađe bilo mi je drago što sam imala priliku izveslati maraton sa svojom ekipom i ostvariti vrlo dobar rezultat”, kaže.
“Najmlađa ekipa na ženskom maratonu je pokazala da su godine samo broj. Cilj smo ostvarili i dokazali kako se vesla srcem i hladnom glavom. U svakom zaveslaju su ostavile potpis koji nikad neću zaboraviti”, zadovoljan je i trener druge posade Donjanki.
Foto: Donjanke
Starija ekipa Donjanki priznaje da sve teže usklađuju obiteljske i poslovne obveze s vrlo zahtjevnim pripremama. Zato im je drago da imaju mlađe nasljednice kojima će rado prenijeti svoja iskustva.
“U ime cijele svoje ekipe, prve i druge posade, želim se zahvaliti prvo našim obiteljima na strpljenju, našim sponzorima na donacijama, našim vjernim navijačima i našim trenerima bez kojih ovo ništa ne bi bilo izvedivo. Također, jedno veliko hvala momcima iz Udruge lađara općine Slivno na nesebičnoj pomoći od prvog do zadnjeg dana. Ima jedna uzrečica koju naš predsjednik Damir Sršen stalno ponavlja: ‘Ovo je jedna bajka na Neretvi sa sretnim završetkom.’, pa neka tako i ostane”, zaključuje svoju priču kapetanica Donjanki Jelena Kadijević.
