Piše: Ivana Perković Rosan
Ona iza sebe ima 58 rally utrka, četiri nastupa na Svjetskom prvenstvu, sedam utrka na Europskom prvenstvu, naslov prvaka Hrvatske kao suvozačica iz 2019., a prošli mjesec je proglašena i europskom viceprvakinjom na mjestu suvozačice u klasi rally 3. Ona je Dora Ravenščak koja je ujedno i jedina žena koja je nagrađena u sklopu ovogodišnjeg Europskog rally prvenstva. Lijep je to povod za razgovor s Dorom s kojom smo se, između ostalog, dotakle i teme žena u autosportu.
‘Ove godine sam ja jedina nagrađena žena u sklopu Europskog prvenstva što ne znači da nije bilo puno žena. Ima jako puno natjecateljica. Ove godine su u sklopu europskog prvenstva bile tri vozačice koje su bile konstantne. Jedna od njih je mlada Irkinja Aoife Rafferty koja ima i mladu suvozačicu koja se natjecala u juniorskoj kategoriji. Stalne su bile i Ekaterina Stratieva te mlada Rumunjka Christiana Oprea koja je vozila i utrke svjetskog prvenstva’, rekla nam je Dora Ravenščak koja dodaje da se sve više žena uključuje u ovaj sport.
‘Brojniji su muškarci među suvozačima, ali čini mi se da će se broj suvozača i suvozačica izjednačiti jer je sve više suvozačica’, istaknula je objasnivši nam i da je uloga suvozača/ice puno važnija nego što se čini na prvi pogled.
‘Moji prijatelji se zezaju da ja samo sjedim, no stvarnost je potpuno drugačija. Suvozač ima više odgovornosti od vozača, on mora znati apsolutno sva pravila vezano uz disciplinu, natjecanje i uz samu utrku. Suvozač mora voditi računa i o vremenu jer rally je utrka protiv vremena i užasno je važno da smo u određenom vremenu na određenom mjestu. Ja pripremam i svu papirologiju prije utrke, kao neka tajnica, ali s odgovornošću nekog menadžera. U autu moram biti koncentrirana, pratiti ritam vožnje i prilagođavati se vozačevim potrebama. Što se mehaničkog dijela posla tiče, poput zamjene kotača, uvijek se nadamo da će ga biti što manje. Naime naš kotač ima oko 20 kilograma’, ispričala nam je.
Na pitanje zašto se u Hrvatskoj još uvijek mali broj žena bavi autosportom Dora objašnjava kako je najveći problem u tome što autosport jednostavno još nije dovoljno populariziran kod nas.
‘Ne mogu reći da autosport nema veliki broj žena koji se bave njime, nego autosport u Hrvatskoj nije popularan jer se ne radi o nogometu pa nema toliko interesa. U Hrvatskoj se gotovo isključivo nogomet prati. Ali ipak je primijećen veliki trend povećanja broja žena u autosportu u zadnjih dvije godine. Sve više mladih žena se uključuje, ne samo u rally, već i u druge tehničke discipline kao što su slalom, kronometar i karting’, istaknula je Dora koja je u autosport ušla prvo kao suvozačica ocu Krešimiru pa nastavila karijeru kao suvozačica bratu Martinu. Zanimljivo je da je u obiteljskom poslu s nekretninama ona šefica bratu dok je u automobilu Martin glavni.
‘Starija sam sestra i duže sam u poslu i iz tog razloga sam ja ‘šef’ u obiteljskoj tvrtki, a on je duže vozač pa je on u tome ‘šef’. Iako ne volimo govoriti tko je šef, sve je stvar dogovora. Znate svi kakav je bratsko-sestrinski odnos, nije sve uvijek idealno koliko god si bili u dobrim odnosima. Pogotovo što nam jedan rally europskog prvenstva ponekad oduzme i deset dana. Deset dana provesti s jednom osobom i u stanu zatvoren, gdje se možeš pomaknuti u drugu sobu, je problem, a kamoli u autu kad ste u dva kvadrata praktički 24 sata dnevno. Znamo si ići na živce, a ako se i posvađamo to znamo raspraviti i riješit ćemo situaciju u pola sata, jer jednostavno moramo biti funkcionalni i on i ja. I da se ne bi zavaravali, to nije došlo samo od sebe. Puno smo radili na tome, imamo i mentalne trenere i idemo kod psihologa kod kojeg vježbamo fokus i koncentraciju, a između toga i odnos kako da ne zamjeramo jedno drugome’, istaknula je.
Na pitanje je li se ikada susretala s predrasudama da su žene lošiji vozači od muškaraca odgovorila je:
‘Iskreno ću vam reći da ja u prometu znam reći: ‘Sigurno je žena’. Nažalost to je neka ta predrasuda koja je ukorijenjena u našem društvu. I ja pokušavam sama sebe iskontrolirati da nemam takve komentare i često se dogodi kada pomislim da je sigurno žena da ispadne da je bilo muško. Nisam nikad čula komentar da lošije vozim jer sam žensko, ali da u našem društvu postoji ta predrasuda – postoji i dolazi iz davnina’.
Ono što je sigurno jest da Dora nije dopustila da joj bilo kakve predrasude ni strahovi stanu na put. Ni sudari koji su u ovom sportu često neizbježni nisu je pokolebali.
‘Doživjela sam sudar na trkaćoj stazi dok sam se vozila s tatom. Ispred nas se prevrnuo auto i nismo ih mogli zaobići, nije bilo suca da nas upozori. Mojom stranom smo udarili u njihov auto. Kad se to dogodilo pomislila : ‘Dobro sam, tata je dobro, idem zaustaviti utrku da ne bi i treći auto udario u nas’. Kad je splasnuo adrenalin onda sam tek bila svjesna da me malo boli kuk. Vratila sam se u auto mjesec dana nakon toga i mislim da je to najbitnije, vratiti se da se taj strah što prije izbaci iz sistema. A strah uvijek postoji, netko je rekao ako te nije strah ne ideš dovoljno brzo’, zaključila je.