Piše: Ivana Perković Rosan
Triatlonka Đurđica Orepić svojim primjerom dokazala je da i nemoguće može postati moguće. Ova poduzetnica iz Poreča se tek u svojoj 47-oj godini počela baviti sportom, a sada iza sebe ima završene desetine triatlonskih utrka u raznim distancama i čak 13 Ironman utrka, te brojna svjetska postolja i medalje. Dokumentarac ‘Ironwoman’ iz 2016. koji prikazuje pripreme za njen drugi Ironman inspirirao je mnoge i žene i muškarce, a prošle godine je izašla i njena knjiga ‘Ironwoman: Moja priča’ u kojoj Đurđica otkriva zanimljive detalje iz svog života i svojih brojnih podviga. S ovom iznimnom ženom pričale smo o njenoj knjizi, o ženama u triatlonu i njenim planovima.
Zanimljivo je da je sve počelo jednom okladom.
‘Ne samo da se nisam bavila sportom već mogu reći i da sam ga prezirala. Voljela sam cipele na visoke potpetice i uživala sam u putovanjima i dobrom šopingu. Kao majka troje djece i zaposlena žena, pokušavala sam se odobrovoljiti, kako to i danas mnoštvo žena radi, materijalnim i prolaznim stvarima koje bi na kraju ostale zaboravljene u ormaru. Promjena mi je došla u 47-oj godini. Sve je počelo na Vincekovo kod vinara Krauthakera gdje sam se doslovce u pola noći kladila da ću za godinu dana istrčati najpoznatiji vinski maraton na svijetu, s tim da od srednje škole sigurno nisam istrčala 500 metara u komadu. Tada sam s tom okladom promijenila svoj život’, započela nam je svoju priču Orepić koja se ubrzo s maratona prešla na triatlone i na najekstremniju utrku na svijetu: Ironman. Riječ je o utrci u kojoj se kombinira 3.8 kilometara plivanja u otvorenim vodama, 180 kilometara cestovne vožnje biciklom i na kraju 42 kilometara trčanja. Koliki je to veliki podvig pokazuje sjajno dokumentarac Nevene Rendeli ‘Ironwoman’ koji je snimljen tijekom priprema za drugi Ironman Đurđice Orepić. Nije trebalo puno proći da dokumentarac postane hit i da ova iznimna žena postane inspiracija mnogima.
Foto: privatni album
‘Kad je dokumentarac 2016. izašao meni su počele dolaziti nevjerojatne poruke i pisma, javljali su se brojni ljudi, čak i djeca. Mislila sam da će to pogledati moja uža obitelj i moji prijatelji, nisam očekivala da će toliko ljudi gledati „baku“ od 50 godina kako se iscrpljuje bez odmora 226 kilometra i dolazi do cilja u Ironmanu. Jedna divna mlada žena, sommelierka iz Srbije, mi je poslala pismo u kojem je napisala: ‘Gledala sam film i ako si ti sve to uspjela voljom i snagom, ja ću završiti svoj pravni fakultet do kraja’. Nakon dvije godine mi je poslala diplomu. Bilo je i tužnih priča žena udovica kojima je film pomogao da im se vrati osjećaj nade’, prisjetila se između ostalog naša izvanredna triatlonka koja je nakon svega odlučila i napisati knjigu.
‘Knjiga je nastala za vrijeme pandemije jer sam imala osjećaj da mogu ispričati puno više. Potaknuta sam bila dokumentarcem koji je mnogima pomogao. Da je pomogao jednoj ili dvjema osobama bilo bi dobro i za moju karmu i za njih, a na kraju se pokazalo da je utjecalo pozitivno na puno ljudi. To je jedna lijepa priča za mene, a knjiga je kao i dokumentarac premašila sva moja očekivanja’, rekla nam je Orepić koja u knjizi otvoreno progovara i o teškim trenucima koje je u privatnom životu prebrodila. Posebna priča su svakako mentalni i fizički izazovi koje je morala savladati u svojim Ironman utrkama.
Foto: privatni album
‘Ljudi su se poistovjetili sa mnom jer do 47 godine uopće nisam razmišljala o sportu. Moja djeca su se bavila sportovima i mnogi drugi roditelji su me nagovarali da dok čekamo djecu i sami odigramo koju partiju tenisa, no nije mi padalo na pamet da se znojim i da se prljam u onoj crvenoj prašini. Da bi na kraju u Ironmanu ponekad plivala u mulju s lopočima, u moru sa meduzama, vozila bicikl po planinama Provanse umjesto da sjedim u šarmantnom kafiću u Nici i uživam. Da ne govorim o zadnjoj disciplini trčanju i patnji tih posljednjih 226 kilometara do cilja’, rekla nam je Orepić kojoj je bilo teško izdvojiti najdraži Ironman koji je odradila.
Foto: privatni album
‘Svaki je poseban, pogotovo Mallorca, moj prvi Ironman nakon samo osam mjeseci treniranja. Bila je to kao svojevrsna plemenska inicijacija završiti utrku unatoč opeklini meduze s natečenim zatvorenim okom i strašnim grčevima tijekom trčanja. Pobijediti samu sebe i popeti se na postolje najboljih, je snažno iskustvo, dovoljno za pet života. Završila sam 13 Ironmana, nijednom nisam odustala. Tri put sam bila u Koni, na Big Islandu. Kona je Meka triatlona i tu dođe 0.7 posto najboljih triatlonaca/ki iz cijelog svijeta. Kako bi se kvalificirala za svjetsko prvenstvo na Havajima, morala sam biti prva na postolju u svojoj kategoriji u Ironman utrci. Doći u Konu je triatlonska religija i san svakoga tko se iole ozbiljno bavi tim opasnim i zahtjevnim sportom i sama ta energija kad se okupi 1 700 najboljih triatlonaca/ki na svijetu je čudesna, a da ne govorimo o Big Islandu koje je najljepše mjesto na planeti’, ispričala nam je između ostalog Orepić. Odustajanje joj nikad nije bila opcija. Čak ni nakon što se na jednom od treninga uoči Ironmana u Argentini jedan od triatlonaca, 40-godišnjak, utopio zbog divovskih valova i strašne struje.
Foto: privatni album
‘Zamalo sam mu se i ja pridružila koliko su valovi bili veliki, nakon što me je val poklopio i izvrtio u svojoj dubini kada sam došla na površinu nisam vidjela gdje je kopno. Nošena tom divljom vodenom energijom imala sam sreću da sam u sekundi krajičkom oka vidjela komadić krova neke zgrade, pa sam shvatila u kojem smjeru trebam plivati. U svakoj Ironman utrci mi je došlo da odustanem, no svojom mentalnom snagom pronašla bi motivaciju i snagu da dođem do cilja. Jednom kada sam zbog strašne sparine i vrućine stala i sve je bilo u korist odustajanja ja sam zamislila da je dolazak do cilja poput poroda, odustajanje jednostavno nije opcija, beba se mora poroditi. A kad dođete u cilj to je takav koktel hormona sreće da ste još dva tjedna nasmijani od uha do uha’, ispričala je.
Foto: privatni album
Dvojbe oko toga koji joj je bio najljepši triatlon nije bilo.
‘Moj najljepši triatlon je bilo Svjetsko prvenstvo u Nici prošle godine na kojem je bilo 1 400 žena iz cijelog svijeta. Nikad toliki broj žena nije sudjelovalo na nekoj triatlon utrci. Nica je tih sedam dana živjela samo za nas i ono što je bilo prelijepo je to što smo mi žene bile glavne. Muškarci su u Nici, za promjenu, nosili naše torbe, pomagali oko bicikla, brinuli o našim stvarima i bilo je to kao da je neki drugi planet. Bilo je divno vidjeti toliko snažnih i jakih žena sa svih strana svijeta zajedno. Inače na Ironman utrkama nema ni deset posto žena od ukupnog broja natjecatelja, jednostavno nas se ne vidi od muškaraca. U Nici sam zaista ostvarila nemoguće i u mojoj dobnoj skupini u konkurenciji 65 žena osvojila sam treće postolje’, rekla nam je Orepić dodavši kako je sve više tih snažnih žena koje čine razliku.
Đurđica Orepić / Foto: privatni album
‘U ovih deset godina se puno toga promijenilo, mogu reći i da je dokumentarac tome pridonio puno. Prije deset godina ja sam se vozila izvan grada da bih išla trčati, bilo me je sram jer su se ljudi okretali za mnom. Danas se sudaram s ljudima kad trčim vikendom. Jako puno žena trči što je prekrasno, no ono što nas još uvijek sputava jest taj odnos prema obitelji’, rekla nam je triatlonka koja je na svim Ironmanima imala kao veliku podršku svog partnera, poznatog istarskog vinara Ivice Matoševića.
Ivica Matošević i Đurđica Orepić / Foto: privatni album
Ova iznimna 60-godišnjakinja je svakako dokazala da žene u vrijeme i nakon menopauze mogu biti snažne i aktivne. Ona je na 1. mjestu AWA (All World Athlete) ranking liste u svojoj dobnoj skupini u konkurenciji 1260 Ironman žena i treća na svijetu.
‘Ušla sam u kategoriju 60-64 godina i bez problema idem i na kratke sprint utrke. Pokazat ću da kad pređeš 60 godina ne samo da možeš izgledati fit, već se možeš i jako dobro osjećati. Ipak važno je znati da to neće doći samo od sebe. Osim vrlo napornog svakodnevnog treniranja, treba promijeniti prehranu, uzimati suplemente i ići rano spavati. U mojim godinama žene vrlo loše spavaju, mnoge se bude oko 1 ujutro i ne znaju što će sa sobom’, istaknula je triatlonka koja ove godine ima niz utrka u planu. A zanimljivo je da je na svim spomenutim utrkama u Hrvatskoj ona ujedno i ambasadorica utrke.
Prva je na redu triatlon utrka (olimpijske distance) početkom svibnja ‘Marjanski Đir’ u Splitu, potom slijedi prekrasna i teška sprint utrka ‘Blue Red Green Triathlon’ u Imotskom, puni Ironman Vitoria-Gasteiz je očekuje u Španjolskoj, u listopadu Poreč Half Ironman i šećer na kraju: Svjetsko prvenstvo Half Ironman u Marbelli. Samo naprijed Đu!
