Prenosimo tekst autora Ilka Čulića “Ženski potpis na novoj glazbi (4. dio) – Femme Nouvelle” objavljen u prosincu 2022. na portalu ravnododna.com gdje se mogu pronaći i ostali dijelovi ovog serijala. Tekst je realiziran u okviru Programa poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
U iznimnom izdavačkom pothvatu Aquariusove urednice Lane Čulig kroz tri kompilacije, na 10 + 8 + 8 pažljivo odabranih primjera prikazana je ekspanzija ženskog autorstva kakva dosad nije viđena u ovim krajevima. Lanin projekt još nije završen, to je work-in-progress koji će vrlo izvjesno dobiti četvrti, moguće i peti nastavak, ali se iz ženske perspektive već sad može postaviti kao solidan kontraargument nostalgičnom prizivanju bolje prošlosti i prejakim fascinacijama novovalnom euforijom iz 1980-ih ili Fiju Briju masovkama iz 1990-ih.
Zašto nedavno otvorenom zagrebačkom Muzeju novog vala nedostaju ženski artefakti? Zato što je je cijelu rokersku epohu, pa i to famozno novovalno razdoblje trajno obilježio muški monopol na glazbeno stvaralaštvo. „Femme Nouvelle“ je pak rezultat dugotrajne i mukotrpne emancipacije koja je na koncu dovela do višestrukog povećanja ženske autorske kvote u domaćoj diskografiji.
Možda se ovakva inicijativa mogla pokrenuti i prije desetak godina, ali to bi onda bila samo jedna kompilacija (Natali Dizdar, Remi, Nina Romić, Sara Renar, Ida Prester…) jer se za drugu i treću definitivno ne bi skupilo dovoljno kvalitetnog materijala. Širokom selekcijom, u rasponu od kantautorica jako različitih stilskih opredjeljenja do istaknutih predvodnica mješovitih sastava, Aquariusov serijal je u optimalnom tajmingu obuhvatio puno poznatih i nekoliko novih imena, a nekima je poslužio kao poligon za isprobavanje dosad neodigranih i drugačijih uloga na sceni.
Arhitektica Marta Muždalo, koja je uplovila u pop vode davne 2005. kad je napisala stihove za prvi i najveći hit Natali Dizdar „Ne daj“, ovdje je premijerno predstavila autorski projekt Dvaput izvrsnom pjesmom „Zaboravim na sve kad vidim kako plešeš“ s gostujućim vokalom Ivane Starčević. Odličan dojam ostavila je i pjevačica obiteljskog benda Headoneast Rebeka Ljiljak na startu paralelne solo karijere u pjesmi „Ti ni ne znaš“, koja je donijela još jednu zanimljivu kombinaciju.
Rebekin kantautorski prvijenac producirala je Ana Marija Šir, violistica orkestra Opere HNK. Nastavak njihove suradnje na drugom singlu „Ninanana“ potvrđuje da smo u par poteza dobili kreativni tandem koji ima šlifa za vrhunsku pop glazbu. A dodana vrijednost projekta „Femme Nouvelle“ mogla se precizno izmjeriti kad je postalo jasno kako je ovaj serijal anticipirao sva tri udarna albuma sa ženskim potpisima objavljena u protekloj godini.
Najprije longplej prvijenac za Akleu Neon „Dođi na joji“, zatim povratničko izdanje Barbara Munjas „Right Place & Right Time“ i na koncu „Beton“ Sanje Šiljković/SUN U koji se odmah nametnuo kao ultimativni pop album godine. Premda je Akleina pjesma „Pola puta“ objavljena samo na Aquariusovoj kompilaciji, jednostavno se može uvezati s njenim debi albumom kao jedan od ranih pokazatelja izvanrednog kantautorskog potencijala. Koliko daleko je dobacila osječka kantautorica možete provjeriti u briljantnom novom spotu „ANTM“.
Barbara Munjas uvrštena je na „Femme Nouvelle“ sa sjajnim trip hop bluesom „Gone Back“ i upravo je to bio prvi signal da bi u solo akciji mogla nadmašiti gotovo sve što je nekoć napravila s bendom Barbari. SUN U bila je nezaobilazan izbor u prvom draftu za „Femme Nouvelle“, i to mjesecima prije objave jako hvaljenog debi albuma „Discover“. A tri godine kasnije zavrijedila je barem dvostruko više komplimenata za pomno isplaniran i perfektno izveden one-woman-show na drugom albumu „Beton“. Sanja je imala čak sedam najavnih singlova na kojima je je dobila dovoljno prostora i koliko god je trebalo vremena za inovativnu nadogradnju minimalističke elektronike s prošlog albuma. Istodobno je kroz svaku novu pjesmu još malo podizala samopouzdanje za pisanje stihova na domaćem jeziku. Kad se sve posložilo priredila je najjače izdanje novog hrvatskog electro popa. Armirani „Beton“!
Izvor: ravnododna.com / Ilko Čulić