Piše: Ivana Perković Rosan
Otvorenjem izložbe Dora – Zapis na brezovoj kori u Muzeju grada Zagreba službeno je započet Festival Dora Pejačević kojim se obilježava stota obljetnica od smrti ove prve hrvatske skladateljice i violinistice. U pet dana koliko će trajati festival, na sedam lokacija u Zagrebu održat će se niz koncerata kao i predstava za djecu te premijera dokumentarnog filma o Dori. Osim upoznavanja s njenim glazbenim opusom šira publika će na festivalu imati priliku i doznati više o ovoj iznimnoj ženi koja je uistinu bila ispred svog vremena.
Dora je autorica prvog klavirskog koncerta i prve moderne simfonije u hrvatskoj glazbenoj povijesti. U povijest je ostalo upisano i da je dirigent Edwin Linder, nakon što je pregledao partituru simfonije, rekao Dori: ‘Pomoći ću vam jer vas prate dvije otežavajuće okolnosti, to što ste žena i to što ste aristokratkinja.’
Opus Dore Pejačević (1885.-1923.) sastoji se od 57 registriranih djela, sačuvanih u njezinoj ostavštini pohranjenoj u Hrvatskome glazbenom zavodu u Zagrebu. Izložba Dora – Zapis na brezovoj kori u Muzeju grada Zagreba / Foto: Zagrebačka filharmonija
Dora Pejačević uvijek je isticala koliko joj je važno da radi svoj posao i bude samostalna, odnosno emancipirana.
‘Ne razumijem kako se može živjeti bez rada… No, istina je da ne držim s pripadnicima moje klase; u svemu želim sadržaj i vrijednost, i ni forme ni tradicija ni rodoslovlja ne mogu mi nasuti pijesak u oči…, stoji u pismu koje je pisala prijateljici. Za vrijeme u kojem je živjela, udala se poprilično kasno u 36-oj godini, a dvije godine kasnije umrla je nakon poroda zbog sepse. Iz pisma kojeg je poslala svome suprugu nekoliko mjeseci prije poroda može se iščitati i njena borba za ravnopravnost spolova.
‘Neka Bog dade da Ti naše dijete (ako bih Ti ga ostavila) bude na radost – da postane istinski, otvoren, veliki Čovjek-; utri mu putove, no ne sprečavaj ga nikada da spozna patnju koja oplemenjuje dušu, jer će samo tako postati čovjek. Pusti ga da se razvije poput biljke, a ako bi posjedovao veliki talent pruži mu sve što može služiti njegovu poticanju; prije svega daj mu slobodu, tamo gdje je bude zahtijevalo. Jer zbog ovisnosti o roditeljima, rođacima, slama se mnoga nadarenost – to znam iz vlastitog iskustva – i zato postupaj jednako bude li se radilo o djevojčici ili dječaku’, napisala je Dora.
Šef dirigent Zagrebačke filharmonije Dawid Runtz i kustosica izložbe Dora – Zapis na brezovoj kori Marina Perica Krapljanov / Foto: Zagrebačka filharmonija
Kustosica izložbe Dora – Zapis na brezovoj kori Marina Perica Krapljanov je za naš portal istaknula i kako je na Dorin život jako utjecalo i njeno iskustvo rada kao bolničarke u Prvom svjetskom ratu.
‘Izrazito je bila empatična naspram svoje okoline i jako je voljela ljude. Bila je bolničarka u Prvom svjetskom ratu i to je na nju ostavilo dubok dojam pa tako ona kaže da ne razumije aristokraciju koja se ponaša kao da se ništa ne događa oko njih. S umjetničke i intelektualne strane ostvarila je fantastičan opus, a sada sto godina nakon njene smrti Zagrebačka filharmonija joj je posvetila čitav festival, a diljem svijeta na pozornicama se izvode njena djela. Na nama koji baštinimo njena djela je da je još više afirmiramo, kao ženu, kao skladateljicu i kao umjetnicu. Dora je potpunu emancipaciju doživjela odvajanjem od obitelji, odlaskom u Dresden i Munchen na školovanje, druženjem sa Karlom Krausom, Rainerom Maria Rilkeom i s ostalim intelektualcima tog doba. Sigurno joj je bilo otežavajuće odmaknuti se od normi i regula aristokratskog života, ali ta sloboda koju je stekla odlaskom je to što je željela’, istaknula je Krapljanov koja nije krila zadovoljstvo što se na izložbi mogu vidjeti dva predmeta koja su pripadala Dori.
Cipele Dore Pejačević, oko 1920., dar unuka Marcusa von Lumbea Zavičajnom muzeju Našice / Foto: Zagrebačka filharmonija
‘Zlatne cipelice i lepeze su dva dana prije izložbe stigle iz Beča od unuka Marcusa von Lumbea, ovo je prva prigoda da se uopće izlažu javnosti nakon više od sto godina. Zlatne cipelice su broj 36 jer Dora je bila izvana fizički krhka, oniža osoba, a velika je veličinom djela koje je napravila u samo 38 godina’, zaključila je kustosica Perica Krapljanov.
Festival Dora Pejačević – klavirski recital u reprezentativnoj Preporodnoj dvorani u izvedbi Kyre Steckeweh / Foto: Zagrebačka filharmonija
Inače, zanimljivo je spomenuti da dokumentarac Dora – Bijeg u glazbu uz Tima van Beverena potpisuje njemačka pijanistica Kyra Steckeweh koja je kao promotorica ženskog skladateljskog pisma od 18. do 20. stoljeća uvelike pridonijela promociji djela Dore Pejačević u inozemstvu.
Kyra Steckeweh / Foto: Zagrebačka filharmonija
U nedjelju, 5. ožujka navršava se 100 godina od smrti Dore Pejačević, hrvatske skladateljice sa samoga početka 20 stoljeća. Njezin izniman lik, kao i tragična, prerana smrt u dobi od 37 godina potaknuli su Dawida Runtza, šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije i cijelu Zagrebačku filharmoniju da posvete petodnevni festival njezinom djelu na način da umreže brojne zagrebačke kulturne institucije, kako bi posjetitelji mogli upoznati ovu posebnu ženu iz svih aspekata njezinoga života i stvaranja.
Na najljepšim lokacijama u gradu – od Muzeja grada Zagreba i Preporodne dvorane na Griču, Muzičke akademije, Muzeja suvremene umjetnosti, Knjižnice HAZU na Strossmayerovom trgu, pa do Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i Hrvatskog narodnog kazališta, Zagrepčani i gosti imat će privilegiju upoznati iz najrazličitijih uglova iznimnu osobnost i kreativnost prve međunarodno poznate hrvatske skladateljice, kozmopolitkinje filozofskih razmišljanja i velike humanistice, kontese Dore Pejačević.
Ulaz na većinu događanja je bez naplate ulaznica, te svatko tko poželi saznati nešto o životu i radu Dore Pejačević te čuti uživo njezinu glazbu u mogućnosti je tu želju i ostvariti – ističu iz Zagrebačke filharmonije.
