Razgovarala: Josipa Bubaš
S Ninom Đurđević, fotografkinjom i snimateljicom koja svojim fotografskim ciklusima bilježi preokupacije iz vlastitog života, dotičući time i šire društvene probleme, razgovarala sam povodom njezine izložbe Samo(s)mislena u Galeriji Spot.
Josipa: Fotografskim ciklusima o bilježiš sekvence iz vlastitog života. Odakle autoreferencijalnost kao umjetnička preokupacija?
Nina: Koliko se sjećam, čini mi se da sam se u jednom trenutku našla obeshrabrena količinom i kakvoćom različitih izričaja te pomislila kako nemam što originalnog za ponuditi osim sebe same. Jer sve je već viđeno, rečeno. No danas više ne razmišljam na taj način. Autoreferencijalnost nije unaprijed (o)smišljena, tako se nekako oblikovala potreba za izražavanjem kroz godine. To je bio moj način suočavanja s problematikama na koje sam nailazila u sebi i oko sebe, način na koji sam transformirala energetske pozicije određenih momenata. Neke od tema kojima sam se bavila imale su terapeutski učinak na mene jer sam imala prilike na kreativan se način poigrati sa stvarima koje su me zaokupljale na osobnoj razini, promijeniti im poziciju. Oduzela sam im moć izbacivši ih iz sebe odnosno tu sam moć prenijela sebi na neki način.
Josipa: Ispitivala si seksualnost, rad, suicid, tvoje fotografije često prate tekstualni zapisi. Koji je po tebi odnos fotografije i teksta u tvojim radovima?
Nina: Zanimljivo mi je koliko se pristupi mogu mijenjati kroz godine! A zapravo se mijenja vrijeme i mi s vremenom. Moji su fotografski počeci sasvim analogni, odrasla sam bez interneta, možda u malo sporijem i informacijski manje dostupnom vremenu. Tada sam bila mišljenja kako fotografiji ne treba ‘uputa za upotrebu’, tako sam se onomad referirala na popratne tekstove. No tekstovi obično nisu objašnjenja, oni su proširenje, još jedna dimenzija doživljavanja koji su u moje radove došli iz različitih potreba i potpuno neplanirano. U Poslov(ič)noj sam željela anegdotama obogatiti doživljavanje tih raznih poslova koji su nalijetali, dati im kontekst i još malo humora. Odlučna je sama izrazila potrebu za tekstom jer njenu slojevitost nisam mogla obuhvatiti samo slikom te se kroz tekst također ukazala prilika za isticanjem društvene kritike koju sam dosta snažno osjećala u procesu rada (i inače). Samoizolativna i Samo(s)mislena nastale su kao facebook postovi, u njima je tekst tražio sam format, no zapravo je riječ o svojevrsnim dnevničkim zapisima u kojima fotografija može, a i ne mora, imati noseću ulogu. Također, izgleda da volim pisati:).
Josipa: Nakon izložbi kojima si otvarala teške teme, zadnja izložba u Galeriji Spot Samo(s)mislena ispisi su tvojih FB objava u kojima je primjetna afirmacija, pozitivan stav, želja za integracijom i otvorenošću. U jednom dijelu daješ do znanja da je takav stav tvoj odabir. Možeš li reći nešto o tome?
Nina: O svojim afirmativnim stavovima koji mi spašavaju život u ovoj gustoći mogu pričati do preksutra:), no sklona sam (po)misliti kako je moj cjelokupni pristup, unatoč ponekoj teškoj temi s kojom se suočavam, afirmativan i otvoren jer nastojim ne bojati svoja iskustva niti ih skrivati već ih prihvaćati takvima kakva jesu, što mi ponekad uspije ponekad ne. Svakako je odabir, da. Imala sam izazova u životu i dosta teških trenutaka, no naučila sam kako ne mogu mijenjati okolnosti, jedino svoj stav prema njima, što me osnažuje i osvještava da imam izbor. Svjesna sam gdje živim i kako živim(o), no ako se okružim mekšim, ljepšim, logičnijim, biranijim, tada je kontrola u mojim rukama. I lakše (mi) je. Na taj način i privlačim sličnija, nježnija iskustva čini mi se. Na taj način i ono teško postane lakše jer je promjena perspektive počesto zaista čudotvorna. Zapravo sam mišljenja kako imamo mnogo više kontrole nego što si dajemo za pravo pomisliti. Pitanje je samo kako tu kontrolu definiramo i koristimo.
Josipa: Što su ti idući planovi? Postoje li još neke teme kojima se želiš baviti?
Nina: Trenutno nemam velikih planova, nastojim se polagano slušati, no imam dogovoreno jedno malo izlaganje u Botaničaru slijedeće godine čemu se baš radujem, a voljela bih Samo(s)mislenu pretočiti u tiskano izdanje. Pomalo:)