Čudni su životni putovi pa je tako jedna pobjeda na svjetski poznatom studentskom natjecanju odvela Sonju Jelaču u svijet golfa. Dugogodišnja članica Izvršnog odbora i glavna tajnica Golf saveza Hrvatske bila je studentica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta kad je došla „na radar“ zaljubljenika i golf entuzijasta koji su kretali u ozbiljniju organizaciju tog sporta u Hrvatskoj.
– O našoj studentskoj pobjedi pisale su novine, a ljudi koji su vodili brigu o golfu željeli su zaposliti nekoga u Golf&Country klubu Zagreb pa su došli na ideju da zaposle mene. Tražili su lokaciju za golf u Hrvatskoj, a do tada su igrali samo u Mokricama. Dobili su je iza neizgrađene bolnice u Blatu, gdje se danas, s novim vlasnikom etablirao Riverside Zagreb, priča nam Sonja Jelača koja je gotovo tri desetljeća kasnije i dalje čvrsto povezana s golfom. Čak je i njezin diplomski rad bio na temu „Strategija marketinga za golf igralište“, a danas je iza nje više od 20 godina iskustva rada na poziciji voditeljice golf igrališta, prvo u Zagrebu, a onda i u Savudriji, kaže Sonja Jelača u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.
No, počeci golfa u samostalnoj Hrvatskoj bili su skromni.
– Tada kad sam ja počela, 1998. godine, u Hrvatskoj je bilo 40 golfera. I nije bilo golf igrališta. Tako smo počeli sa stvaranjem igrača, kroz škole, ali i dan danas smo zapravo na početku. Danas imamo registriranih oko tisuću i nešto golfera, a od toga je 100, 120 žena, istaknula je Jelača.
U Europi su brojke ponešto drugačije.
– Najrazvijenije zemlje imaju udio od 35 posto žena u golfu. Najbolji omjer ima Austrija, dugo ga je imala Finska, tu su Island, Švedska. Sve analize pokazuju da relativno mali broj žena igra i trenira golf, a broj aktivnih igračica značajno zaostaje za brojem muških golfera. Da bi se to promijenilo, Golf savez Hrvatske potiče razvoj ženskog golfa kroz niz ciljanih aktivnosti kao što su Dan ženskog golfa, škola golfa za žene, Ladies day i slično. Dodatno, Savez je uz potporu Hrvatskog olimpijskog odbora angažirao Martinu Čanaki kao trenericu za razvoj sporta, pa se i ona kroz svoj program rada posvetila i razvoju ženskog golfa.
Golf tereni se u Hrvatskoj mogu izbrojati na prste jedne ruke.
– I lakše od toga. Imamo Zagreb, 2009. je otvoreno natjecateljsko igralište, zatim tu je Adriatic golf igralište u Savudriji te povijesno golf igralište na Brijunima, u parku prirode. To nije klasično golf igralište, više neki safari golf jer loptica može pasti i na kamen… Ta tri igrališta su klasična, s 18 rupa. U Svetom Martinu na Muri u resortu je napravljeno igralište s devet rupa, s umjetnim ‘greenovima’, u Stobreču je teren sa šest rupa, u Zaprešiću ima tri kratke rupe, više je kao vježbalište. I – to je to.
Zanimalo nas je zato koliko košta izgradnja jednog igrališta.
– To je jako relativno pitanje, jer svako golf igralište je unikatno. Nije kao bazen, košarkaško ili nogometno igralište, svaka lokacija je posebna. Mislim da se golf igralište, bez kuće, može izgraditi za dva do četiri milijuna eura. Najskuplji će biti sustav navodnjavanja, treba povući cijevi, stvoriti irigacijsko jezero, gdje će se skupljati voda za zalijevanje… A onda sve ovisi o apetitima, možete angažirati najpoznatije arhitekte, dizajnere, koji će vam naplatiti kreiranje samo jednog polje. Što se tiče održavanja, postoji knjiga ‘Što pametni golf menadžer mora znati’. Morate znati koliko zvjezdica želite imati, kakvi su troškovi održavanja igralište, a oni variraju, od 200, 300 tisuća do pola milijuna eura.
Imamo predodžbu da je golf skup sport za ekskluzivne, privatne klubove.
– Najčešće se događa da su golf igrališta u svijetu, pola javno vlasništvo, državno, gradsko, a pola klupsko. Manji je dio privatnih golf igrališta. Ono što sam primijetila, radeći i u Europskom golf savezu, je to da je slabiji razvoj golfa što idemo južnije i istočnije, a temelji se više na privatnom kapitalu. Razvijene zemlje imaju najviše javnog vlasništva, gdje su klubovi vlasnici golf terena. Turistički resorti su tu samo ‘šlag na tortu’. Ja iz Saveza ne mogu određivati koliko će tko naplaćivati igranje golfa. U klubovima se svodi na to da ljudi uplate godišnju kartu koja košta 2000 eura, ali oni to onda stvarno koriste. Najskuplje je kad dođete na golf igralište i želite odigrati jednu partiju, to košta 100 eura.
U Hrvatskoj nema profesionalnih igrača golfa?
– Ima ih, ali oni u odnosu na najbolje svjetske igrače teško mogu ostvariti neki značajnijih uspjeh. Profesionalni su jer su postali treneri. Golf je inače najrazvijeniji kao amaterski sport, igra se rekreativno, ne za novac. Europski golf savez je zadužen za amatere, a golfer ako odluči da ne želi igrati kao amater, ne može više sudjelovati na takvim turnirima, ali može na profesionalnim gdje može primiti novac za svoju vještinu.
Golf je olimpijski sport, kad bismo nekog igrača iz Hrvatske mogli vidjeti na Olimpijskim igrama?
– Volimo se hvaliti time da je golf olimpijski sport, ali priroda sporta je takva da je teško imati puno kategorija, kao u drugim sportovima. Ukupno 60 najboljih muškaraca i žena svijeta igra na Olimpijskim igrama. Mi vjerujemo da smo sportska nacija, ali put do Igara je dosta dug za golfere. Da bi se došlo do tih 60, kompliciran je sustav. Šaljemo igrače na turnire, za svjetska prvenstva gleda se WAGR (World Amateur Golf Ranking), a za Igre je WGR (World Golf Ranking), znači opet drugi turniri.
U golfu je najskuplje osigurati zemljište, tu bi dobro došla pomoć gradova.
– Htjela sam pridobiti gradonačelnike, zato jer razvoj golfa ovisi o zemljištu. Jako je skupo iznajmiti državno zemljište za golf. Čim je golf u pitanju, cijene skaču jer svi misle da se radi o pijanim milijunašima, što nije istina jer vlasnik golf igrališta ne zarađuje baš puno. On zapravo više pomaže svima ostalima sa svojom ponudom… Kad bi gradovi bili investitori na svom zemljištu, oni bi obogaćivanjem parkova napravili dobro za svoje stanovnike, dobili bi zdravo stanovništvo koje se rekreira i druži, zaključila je Sonja Jelača.
Izvor: HOO/Redaktura
