Piše: Ivana Perković Rosan
Nagrađivana glumica Petra Svrtan trenutno glumi u dvije nove predstave koje progovaraju o aktualnim temama, položaju žena u društvu i mentalnom zdravlju. U svom matičnom ZKM-u igra u predstavi ‘Moj muž’, koja je nastala prema knjizi makedonske književne zvijezde Rumene Bužarovske, a u nezavisnom kazalištu Empirija teatar okušala se u monodrami ‘Digitalno sama’. O predstavama, položaju žena kao i mentalnom zdravlju razgovarale smo s ovom svestranom glumicom.
Petra Svrtan u predstavi ‘Moj muž’ glumi Alisu, nesuđenu majku i gnjevnu suprugu, a cijela predstava u biti secira niz ženskih likova i njihovih nesretnih života. O kakvoj predstavi je riječ dijelom govori i to što je redateljica Dora Ruždjak Podolski u njoj angažirala sve članice ansambla.
‘To je predstava od 20 glumaca od čega je 13 žena i mislim da je to stvarno genijalna ideja redateljice s obzirom na deficit ženskih uloga općenito u kazalištu. U dva mjeseca smo napravili tako ogromnu predstavu zahvaljujući našoj energiji i ulaganju kao i nepresušnoj Dorinoj energiji. Bilo je intenzivno, dinamično, inspirativno, rekla bih čak i duhovno s obzirom da je tema predstave takva da se dosta nas može poistovjetiti s njom. Mislim da je uspjeh vidljiv jer publika dolazi, puni smo svaku izvedbu’, rekla je Svrtan osvrnuvši se na djelo Rumene Bužarovske kao i na položaj žena u Hrvatskoj.
‘Rumena udara u srž, pogađa točno tamo gdje najviše boli, od nezadovoljstva bivanja u nekim odnosima u kojima ne bismo htjeli biti, ali trpimo jer mislimo da moramo. Trpimo zlostavljanje, trpimo velika očekivanja od sebe kao od žena, majki, društvena očekivanje, a tu su i generacijske traume koje nam prenose naše majke, bake. Mislim da je dosta toga stvar komunikacije i odgoja. Ja sa svojom mamom imam dosta dobru i otvorenu komunikaciju tako da se znam postaviti. Tu mi je dosta pomogla i psihoterapija na koju sam krenula zbog poremećaja u prehrani’, rekla je Svrtan naglasivši kako je vrijeme da žene dobiju ravnopravni položaj koji zaslužuju.
‘Ne moramo biti pristojne, ne moramo biti više tihe, možemo govoriti glasnije, možemo i moramo izražavati svoje mišljenje. Ne bismo jedne druge smjele doživljavati kao konkurenciju nego više kao žensko pleme koje zajedničkim djelovanjem može napraviti puno za ovaj svijet. Mislim da je ženska energija ključ kreativnosti, stvaranja i smatram da nam je ženske energije u nekom globalnom balansu potrebno više. Definitivno sam za uništavanje patrijarhata i za razbiti ga štiklom u komadiće’, istaknula je Svrtan koja se nedavno okušala u monodrami ‘Digitalno sama’ u kojoj se tematizira usamljenost kao i opterećenost društvenim pritiscima.
‘Na predstavi sam radila više od mjesec dana s redateljicom Ivom Srnec Hamer prema tekstu Dine Vukelić za Empiriju teatar. Nezavisna kazališta poput Empirije teatra i Moruzgve u Hrvatskoj rade stvarno krvav i hvalevrijedan posao i probijaju svoj prostor na sceni. Monodrama je inače najteža glumačka forma jer se ne možeš osloniti na nikoga drugog osim na sebe i velika je odgovornost. To je bilo izazovno i terapeutsko iskustvo, svaka izvedba je nešto novo’, ispričala je Svrtan koja je svojedobno otvoreno progovorila o borbi koju je imala s poremećajem u prehrani.
‘Moram priznati da sam jedva čekala da progovorim o tome s obzirom da sam to držala kao neki teret i neku tajnu. Dugo sam se skrivala i živjela neki manji život od onog kojeg zaslužujem i jedva sam čekala da otvorim tu Pandorinu kutiju. Jednom kad sam je otvorila istina je počela izlaziti na sve strane. Jer borba s poremećajem je borba za svoje autentično, za svoj identitet, za vlastite granice. Mislim da je moja borba uspjela i smatram da se puno djevojka i muškaraca bore s tim problemom, a da to ni ne znaju i nisu osvijestili. Ima jako puno neosvještenih ljudi po pitanju mentalnog zdravlja tako da mislim da je otvorena komunikacija pogotovo u medijima jako važna. Meni bi puno značilo da sam se susretala s više takvih sudbina, da vidim da nisam sama. Moja poruka je ljudima da ima još ljudi koji su krhki, koji su krvavi ispod kože i koji se bore sa sličnim problemima kao oni’, istaknula je.
Foto: Mare Milin
ZKM-ova glumica koja je završila matematičku i srednju glazbenu, a okušala se i kao kolumnistica, priznala je kako je dugo doživljavala otpor prema glumi zbog roditelja glumaca.
‘Zapravo sam se htjela baviti glazbom i to je bio neki vid otpora u odnosu na moje roditelje. To je bio kao pubertetski otpor prema roditeljima u kojem želiš otići što dalje od njihovih utjecaja i pronaći svoje mjesto u svijetu. Međutim neka intuicija mi je na kraju rekla da se ipak bavim glumom i to je za njih bio totalni šok. Gluma obuhvaća sva kreativna zanimanja, kad se bavimo glumom možemo se baviti i glazbom i slikarstvom i filozofijom i književnošću’, ispričala je.
S majkom Ninom Erak Svrtan Petra je glumila u predstavama ‘Govori glasnije’, kao i u ‘5žena.com’. A da stvar bude zanimljivija pobrinuo se redatelj predstave ‘Govori glasnije’ Bobo Jelčić koji je Petri dao ulogu odrasle žene, dok je njena mama glumila tinejdžerku.
‘Bobo Jelčić je jedan od mojih omiljenih redatelja koji se voli poigrati životom na sceni. Draga mi je ta predstava i super mi je glumačka ekipa. S mamom mi je bio gušt i u ‘5.žena.com’ i u ‘Govori glasnije’ i nadam se da ćemo još negdje zaigrati. Dok smo bile na sceni odvojile smo privatno i poslovno i naprosto radile svoj posao i to je dobro funkcioniralo. Mislim da je njoj to bio veći stres nego meni i na kraju je sve ispalo dobro’, prisjetila se Petra koja je za predstavu ‘Govori glasnije’ dobila Nagradu hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina.
A na pitanje koliko joj je važno glumiti u angažiranim predstavama koje imaju društvenu poruku odgovorila je:
‘Apsolutno mi je važno, kazalište ima potencijal osvještavanja kod ljudi i moglo bi pomoći rasvijetliti neke stvari u koje ne želimo pogledati. Predstava ‘Moj muž’ dođe kao tektonski poremećaj, ljudi su ili uzrujani ili im se jako sviđa, no neka se promjena unutar njih dogodila. Ipak ne mislim da na tome treba uvijek inzistirati i pošto poto raditi stvari koje će šokirati. Međutim najčešće se dogodi da kad iskreno stanemo na pozornicu da se stvari počnu mijenjati i ljudi počnu razmišljati drugačije’.
