Piše: Ivana Perković Rosan
Prošli mjesec bio je plodonosan za hrvatski film. Osim Nebojše Slijepčevića koji je dobio Zlatnu palmu za film ‘Čovjek koji nije mogao šutjeti’ razloga za slavlje imali su i redatelj Borna Armanini kao i glumci iz kratkog filma ‘Trenuci izazova’. Naime, ovaj nezavisni film je na Film Fest Internationalu u Nici bio nominiran u čak pet kategorija, a osvojio je nagradu za najbolji scenarij za strani kratki film. Jednu od nominacija, onu za najbolju glumicu u stranom filmu, dobila je glumica Antonija Stanišić Šperanda. Široj publici Stanišić Šperanda je najpoznatija po ulozi u seriji ‘Zauvijek susjedi’, a mnogi je pamte i po HTV-ovoj dječjoj emisiji ‘Žutokljunac’, ipak najaktivnija je na kazališnim daskama. Osim u matičnoj Gavelli gdje je trenutno možete gledati, između ostalog, u sjajnoj drami ‘Moji tužni monstrumi’ ovaj mjesec s Kerekesh teatrom i komedijom ‘Susjedi’ nastavlja gostovanja po Hrvatskoj. O nominaciji za prestižnu nagradu, o samom filmu, ali i o brojnim drugim projektima koje ova svestrana glumica ima u planu razgovarale smo s Antonijom Stanišić Šperandom.
‘Nezavisni film ‘Trenuci izazova’ Borne Armaninija, snimali smo uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, ne i HAVC-a. Snimanje je trajalo skoro dvije godine s prekidima. Dobili smo pet nominacija, bili smo i sami iznenađeni iako je i film dobio niz nagrada od Firence, Pariza do Toronta. Ja sam bila nominirana u kategoriji najbolja glumica u stranom filmu. Puno mi znači nominacija, jer je to festival u kojem se natječu filmovi iz cijelog svijeta. U mojoj kategoriji je nagradu odnijela Japanka, ali sama nominacija i odlazak tamo je jedno iskustvo koje se ne događa često u ovim našim hrvatskim okvirima’, rekla nam je rođena Požežanka koja nam je otkrila i par crta o radnji samog filma.
Antonija Stanišić Šperanda i Ivan Horvat u filmu Borne Armaninija ‘Trenuci izazova’ nagrađenog za najbolji scenarij stranog filma na Međunarodnom filmskom festivalu u Nici
‘U filmu mi je partner Ivan Horvat, on igra glumca u srednjim godinama koji se kao freelancer pokušava probiti na sceni. Da bi mogao ići na audicije radi još dva posla. S druge strane moj lik je uspješna poslovna žena kod koje je sve konkretno, financijski mjerljivo u životu. Oni počinju zajednički život gdje nailaze na stalne sukobe mišljenja koji su tragikomični’, ispričala nam je glumica koja se smatra kazališnom glumicom s pokojim izletima u filmske i televizijske vode.
‘Meni je kazališna gluma draga, jer je živa, u trenutku je, odmah znaš je li kemija između nas i publike profunkcionirala, svaki jecaj i smijeh su nagrada za ono što u tom trenutku stvaraš. A na filmu rezultate vidiš tek nakon nekog vremena, nešto se izreže u montaži, nešto ispadne puno bolje nego što si mislio, ima puno više vanjskih faktora koji utječu na krajnji rezultat’, rekla je Stanišić Šperanda koja je filmski zanat na početku karijere ispekla snimajući svakodnevno seriju ‘Zauvijek susjedi’. Zanimljivo je i da je aktualna predstava ‘Susjedi’ koju je režirao Ljubomir Kerekeš, a koja je nastala prema toj seriji, apsolutni hit.
Antonija Stanišić Šperanda u haljini Đurđice Vorkapić, Nice International Film Festival / Foto: privatni album
‘Mi sad brojimo 70. izvedbu što je prekrasna brojka i nema svaka predstava sreću da doživi to. Prekrasno mi je da od jeseni Kerekesh teatar dobio svoju scenu, scenu Vidre, tako da ćemo moći pokazati i zagrebačkoj publici što smo napravili. Zasad je Kerekesh teatar bilo putujuće kazalište pa smo bili svugdje osim u Zagrebu. To je komedija koju smo napravili u srcu korone i volim reći da me je psihički održala jer smo jako puno igrali na otvorenim prostorima gdje je moglo doći petstotinjak ljudi, a u to vrijeme je u kazalište moglo doći 50 gledatelja. Kada je u publici 500-600 ljudi koji se smiju, u nekom tako izazovnom vremenu, ne možeš drugo misliti nego da tvoj posao ima smisla’, prisjetila se. A čini se da bi se i ona mogla pridružiti sve većem broju glumica koje su preuzele redateljsku palicu.
‘Jako me to privlači, prvo bih htjela napraviti nešto za djecu, jako volim raditi za djecu i sama sam majka. I zapravo sam svoju karijeru i počela s dječjim predstavama. Četiri godine sam vodila ‘Žutokljunca’ na HTV-u i obožavam raditi sinkroniziranje crtića. Našla sam jedan tekst za kojeg smatram da bi bio izvrstan, ali bih ga htjela napraviti vizualno kako ga ja vidim i u nekom obliku teatra kako ga ja vidim, nema druge nego raditi autorski projekt. Mislim da je to logičan sljedeći korak u budućnosti,’ istaknula je glumica koja je na projektima poput ‘Jezičnih varijacija’ u Binocular teatru te monodrami ‘Lanine priče’ stjecala vrijedna iskustva i učila što to znači sam isproducirati projekt, što znači režirati i izabrati tekst.
Antonija Stanišić Šperanda i Borna Armanini u Cannesu / Foto: privatni album
A na pitanje je li se ona kao žena u svijetu glume susrela s neugodnostima odgovara ovako:
‘Neukusne komentare možete doživjeti na ulici, uopće ne mora biti vezano uz posao. Ja sam ih u zadnje vrijeme doživjela sa psom. Imamo hrta koji je mršav pa neki dobacuju da bi ga mogla nahraniti, a kada sam ga morala nositi jer je bio ozlijeđen čula sam i komentare ‘mogla si roditi dijete da ga nosiš’. Neugodnih komentara sam znala doživjeti, rekla bih da sam imala sreću da sam Akademiju upisala s 22, a ne s 18 jer sam već bila formirana osoba i znala sam prepoznati što jest za mene, a što nije. I kad posložiš prioritete u glavi, kad si postaviš granice onda bih rekla da je put puno lakši’.
Da ona bira svoj put bez obzira na svoju okolinu pokazala je i kada je s 18 godina prestala jesti meso. U to vrijeme je najveći problem bio doći do zdravih zamjena za meso pa je ponekad morala ići i u Austriju i Italiju po namirnice, no sada su se vremena promijenila.
‘Danas nije takav šok kad kažeš da ne jedeš meso. Nije mi nikad bilo teret, a dobrobiti su brojne, počevši od toga da nikad nisam išla na predstavu s težinom u želucu, jer to je hrana koja se brzo probavlja’ a mislim da zahvaljujući vegetarijanstvu imam i još uvijek veliku količinu energije’, ističe glumica koja formu održava i trčanjem, jogom i meditacijom.
Antonija Stanišić Šperanda / Foto: Dubravka Milićević
A koliko je svestrana najbolje govore njene tri diplome. Naime uz glumu ova Slavonka završila je i menadžment na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji te studij slikarstva na Višoj slikarskoj školi u Zagrebu. Ipak, u turizmu nikada nije radila.
‘Kad sam diplomirala Hotelijerstvo bila sam na prvoj godini Akademije, a odmah nakon završetka glume sam dobila angažman u Gavelli. Na Hotelijerskom fakultetu sam učila tri strana jezika tako da ne smatram da je to izgubljeno vrijeme, dobila sam širinu naobrazbe i ta diploma mi je uvijek bila neki oslonac uz to što je bila obećanje mojim roditeljima’, ispričala nam je.
Što se tiče slikanja objasnila je kako je puno slikala sa svojom kćeri dok je ona bila mala jer im je to bio način igre i izražavanja, ali da se sada rijetko prihvati kistova. U ladici na čekanju je trenutno i kratka priča koju je nastala za vrijeme jedne radionice u Parizu. Naime, nakon što je Jasna Mesarić prema njoj snimila radio igru za djecu, u planu je i izdavanje slikovnice.
A ono što je čeka ovaj mjesec, jest hrvatska premijera nagrađivanog filma ‘Trenuci izazova’ 19. lipnja u KIC-u, kao i 10. lipnja nova izvedba predstave ‘Moji tužni monstrumi’ o kojoj ima samo riječi hvale.
‘To je jedna predivna predstava, rekla bih da progovara o važnim temama, o pravu pojedinca na fikciju, na umjetnost, na odnos s medijima koji nam nije uvijek lak. Na Gavella fairu imamo još jednu izvedbu i pozvala bi sve da pogledaju predstavu s kojom smo i otvorili scenu kad smo se vratili u renovirano kazalište. A za jesen pripremamo novu predstavu izvan Gavelle, to je predstava Gradskog kazališta Požega u režiji Borisa Svrtana prema djelu Nikolaja Koljade ‘Kokoška”, zaključila je.
