Piše: Nikolina Blažanović
U Koprivnici živi i radi vrijedna žena čiju odjeću, torbe i pernice nose djevojčice i dječaci u Africi i Kambodži. Njezino ime je Marijana Janeković. Iako u mirovini, još uvijek aktivno radi u obiteljskom frizerskom salonu, majka je dvoje djece i baka četvero unučadi. Najdraži hobi joj je slikanje, dizajn interijera joj nije stran, a najveća ljubav humanitarni rad.
„Prije pet godina na društvenoj sam mreži pronašla Mali dom u Keniji. Obratila sam im se za početak sa željom šivanja torbi i pernica, što su oni prihvatili. Najviše me dirnula jedna fotkica djeteta koje je nosilo bilježnice u poderanoj najlon vrećici. U sebi sam rekla – ja ću ti sašiti torbu. Za početak sam šivala torbe koje su oslikavali učenici osnovne škole, gimnazije i vrtića. Pomagale su mi i članice udruge Mariška pri domu za starije i nemoćne. Ta suradnja je prerasla u divnu akciju te su djeca prikupljala i školski pribor kako torbe i pernice ne bi prazne putovale za Afriku. Skupili smo nekoliko stotina kilograma školskog pribora. Svako je dijete na torbi naslikalo neku lijepu sliku s porukom Afričkom prijatelju. Tako je u Keniju otišlo 800 pernica i 600 torbi koje su nosili volonterke i volonteri“, započinje Marijana.
Foto: Marijana Janeković
Mali dom u Keniji koji vodi fra Miro Babić sirotište je za nezbrinutu djecu i utočište djece s teškoćama te se nakon prvog pothvata odlučila na šivanje haljinica i hlačica. U ovu su se akciju uključili Marijanini Facebook prijatelji koji su, čak i iz drugih zemalja, slali školski pribor i materijale od kojih je nastajala odjeća. Veliki dio su u Afriku nosili volonteri, a dio je prenosila i Podravka koja ima tvornicu u Tanzaniji. Oni bi tada uz odjeću slali i kutije pomoći za Keniju.
„Za jednu posebnu djevojčicu Jane iz Malog doma šivala sam najljepše haljinice. Ona je rođena bez noge i nosila je kartonsku protezu. Kada su je u jednom prilogu na TV zapazili Ivana i Karl Schmit iz Zagreba koji imaju tvrtku za izradu ortopedskih pomagala u Dubaiju, odlučili su za nju napraviti pametnu protezu. Danas Jane nosi najmoderniju protezu za nogu“, govori.
Marijana kaže da je najsretnijom čine fotografije iz Afrike na kojima curice nose i uživaju u svojim novim haljinicama. Sve haljinice koje izradi živih su i veselih boja, lepršavih krojeva, a uvijek s rukavićima i ispod koljena. Uz Mali dom, odjeća je putovala i dalje. Za udrugu Kolajna ljubavi u Tanzaniji otišlo je 100 haljinica i 100 hlačica, a za udrugu Zdenac ljubavi sašila je 30 bluzica, 30 suknjica i 25 haljinica. Za udrugu Putokazi za Afriku izradila je 50 haljinica, a otišle su i u Ruandu gdje Elizabeta i Slavica kao kume brinu o 5000 djece. Uz Afriku, četrdesetak haljinica otišlo i je s volonterkom Anom za Kambodžu.
Foto: Marijana Janeković
Marijana šije u svakom slobodnom trenutku, a vrijeme pandemije ju je na to dodatno potaknulo jer je uvidjela koliko se vrijeme izolacije može iskoristiti za rad u humanitarne svrhe. S obzirom na to da je po zanimanju frizerka odlazila je u školu u Krapinske Toplice gdje je tim frizerskog salona šišao djecu s teškoćama, a šišala je i djecu doma za nezbrinutu djecu u Koprivnici. Ističe kako bi u jednom danu ošišali i do 80 djece.
Sav materijal koji koristi za šivanje donacija je njezinih prijateljica i Facebook prijateljica, kumova djece Putokazi za Afriku i trgovina tekstilom iz Koprivnice, Tekstil-KA i VIT Commerce. Nakon priloga o Marijaninom radu koji ste mogli pogledati na HTV-u, kazuje kako je dobila lavinu reakcija: „Tako da mi svakodnevno, svi oni koji ne znaju šivati, šalju materijale za šivanje novih haljinica i hlačica. Do sada sam sašila i poslala za Afriku 600 haljinica i 200 hlačica. Već imam u pripremi novih 100 iskrojenih haljinica i 100 hlačica za iskrojiti za djecu Putokaza u Ruandi.“
Foto: Marijana Janeković
„Moj cilj, koji ću uskoro ostvariti, je sašiti 1000 haljinica za djecu Afrike. Kad ste otvorenog srca i ispunjeni ljubavlju za pomaganjem, vrata se sama otvaraju, pronalaze nove udruge i potrebite za pomoći. Dan u kojem ne sašijem barem dvije haljinice za mene je propao dan. Ja sam pronašla veliko zadovoljstvo i sreću u humanitarnom radu jer sam spojila svoju kreativnost i silnu želju za pomaganjem u jedno. Sretna sam i što sam potakla mnoge ljude na pomaganje i pokazala da i jedna kap čini ocean“, zaključuje Marijana.
