Piše: Antonija Dujmović
Teza britanske astronautkinje Helen Sharman o postojanju vanzemaljaca ovih je dana odjeknula poput prave senzacionalističke bombe, kako britanskim medijskim prostorom tako i našim domaćim. Očekivano, manji interes pobudila su njena razmišljanja i iskustva o sasvim zemaljskim problemima – položaju žena u znanosti i društvu. Ipak priznajmo, bez vanzemaljaca se ne bi čulo niti ovo drugo.
Naime, 56-godišnja kemičarka Sharman u nedavnom je intervjuu za The Guardian ponovila svoje uvjerenje izneseno još 1991. kako mora biti i drugih oblika života s obzirom na milijarde zvijezda u svemiru te da je moguće da oni već žive među nama ali da ih ne možemo vidjeti.
No, držimo se ovdje ipak dokazanih činjenica o kojima je u intervjuu govorila znanstvenica upisana u povijest kao prva osoba iz Britanije u svemiru. Sharman je rekla važne stvari koje nisu samo teorija već činjenična stvarnost, a tiču se ravnopravnosti spolova. Prisjetila se da je bila jedina djevojčica u razredu usmjerenom na znanstvene predmete.
“Kada sam birala A-razinu, učiteljica njemačkog jezika zatekla me u hodniku i naglasila da bih, ako biram fiziku i kemiju, bila jedina djevojka na tim predavanjima. Tada sam prvi put razmatrala svoj spol u odnosu na znanost i prilično brzo sam odlučila da me to neće zaustaviti”, rekla je.
Dodala je kako se nikada nije definirala prema svojem spolu, iznoseći i jedno zapažanje:
“Ljudi me često opisuju kao prvu Britanku u svemiru, ali zapravo sam bila prva osoba iz Britanije. To upućuje da bismo inače pretpostavili da je to bio muškarac. Kad je Tim Peake otišao u svemir, neki ljudi su jednostavno zaboravili na mene. Da je muškarac prvi očekivana je norma, drago mi je da sam narušila takav poredak.”
Prisjećajući se trenutaka kako je došlo do toga da uopće leti u svemir istaknula je kako su joj savjeti majke, samopouzdanje i stav “ja to mogu” promijenili život:
“Dok sam se vozila kući s posla čula sam oglas na radiju za posao prvog britanskog astronauta. Prva pomisao mi je bila da me ionako neće izabrati, tako da se neću time gnjaviti. Kada sam stigla kući, shvatila sam da ako se ne prijavim tek tada me zapravo ne mogu izabrati. Kao što je moja mama znala reći: “Ako ne probaš nešto, nikad nećeš znati što bi se moglo dogoditi.”, prisjetila se Sharman.
Helen Sharman je bila prva od sedam Britanaca koji su išli u svemir. Ova kemičarka je provela osam dana kao istraživačica u svemirskoj misiji 1991. kada joj je bilo 27 godina, što ju je učinilo jednom od najmlađih osoba koje su ušle u orbitu.
Iako naglašava da nema veće ljepote od gledanja Zemlje iz svemira ističe da su joj planine najveća ljubav jer odozgo promatra život iz druge perspektive: “Postoji nešto u njihovoj veličini što čini beznačajnim moj život i njegove probleme. Ali tu su i male stvari – kristal u stijeni, mali puž koji se kreće stazom – koji me podsjećaju da postoji toliko čuda za otkrivanje samo ako otvoriš oči za to.”
Boravak u svemiru naučio ju je da su važni ljudi, a ne materijalna dobra, jer gore visoko, kako kaže, nije razmišljala o stvarima koje je posjedovala na Zemlji već o svojim najmilijima.
Foto: Wikimedia Commons
